Skriven u zelenilu Rokova perivoja, Likovni centar Grada Zagreba ove jeseni ulazi u sezonu promjena. Na čelo ustanove u proljeće je stigla Anja Planinčić, menadžerica s dugogodišnjim iskustvom vođenja kulturnih institucija, koja je prethodno dva mandata uspješno vodila Centar Knap. Sa željom da Likovni centar pretvori u živ i otvoren prostor susreta suvremenih umjetničkih trendova i bogatog nasljeđa, pokrenula je programske reforme koje donose novu energiju i vidljivost ovoj ustanovi s pedesetogodišnjom tradicijom.

Nova sezona, tako, donosi niz promjena: moderniziran koncept likovnih poduka za početnike i iskusnije amatere, radionice za djecu i mlade s fokusom na strip i animaciju, ali i niz posebnih programa tijekom školskih praznika i blagdana. Izložbeni program nastavlja profilirati Centar kao relevantno mjesto suvremene umjetnosti, a posebna se pažnja posvećuje Memorijalnoj zbirci Jozo Kljaković, koja se otvara publici besplatnim vodstvima, novom mobilnom aplikacijom koja vodi kroz grad prateći Kljakovićeva djela, te izvedbenim i izložbenim projektima koji povezuju povijesnu baštinu s novim interpretacijama. Na početku jesenske kulturne sezone, s novom ravnateljicom popričali smo o tome kako Likovni centar spaja tradiciju i suvremenost, gradi novu publiku i razvija prostor za kreativnost svih generacija.

Nakon dugogodišnjeg vođenja Centra Knap ovog ste proljeća preuzeli ravnateljsku funkciju Likovnog centra Grada Zagreba. Koja su iskustva iz tog razdoblja najviše oblikovala vaš pristup ovom novom izazovu? Što danas znači biti uspješan kulturni menadžer i kakav program može biti relevantan i privlačan u gradu poput Zagreba? Što vas u tom zadatku najviše veseli, a što vam zadaje brigu?

Nakon dva mandata na čelu Centra Knap, jedne od najvećih i najdinamičnijih kulturnih ustanova u Zagrebu, dolazak u Likovni centar za mene je velika promjena, ali i prirodan nastavak profesionalnog puta. Knap je ustanova s vrlo razgranatim programom, od rada s lokalnom zajednicom do kazališnih, galerijskih i glazbenih projekata, i ondje sam naučila koliko je za uspjeh važno pažljivo slušati publiku, pratiti njezine potrebe i razvijati dijalog sa zajednicom. To iskustvo danas smatram dragocjenim jer kulturni menadžer, po mom shvaćanju, mora biti most između umjetnika i publike: onaj koji razumije kako se društvo mijenja, kako publika komunicira i što od kulture danas očekuje.

Likovni centar je manja, specijalizirana ustanova s naglaskom na likovnu umjetnost i edukaciju, što traži drukčiji pristup programiranju – fokusiraniji, ali i inovativan. Danas nije dovoljno nuditi samo klasične likovne poduke, koliko god su one važne za identitet ustanove. Potrebno je otvarati prostor novim formatima, razvijati suvremene metode poučavanja i poticati sudjelovanje građana. Upravo smo zato ovu sezonu započeli participativno, otvorili vrata Centra i građanima pokazali što radimo i kamo želimo ići. To je prvi korak prema tome da Centar postane otvoreniji i bliži suvremenoj publici, a da istodobno čuva svoj identitet.

Likovni centar ima pedesetogodišnju tradiciju i snažnu memoriju generacija koje su ondje učile crtati i slikati. Kako spajate to bogato nasljeđe s potrebom za novim, suvremenim programima i drugačijim načinom komunikacije s publikom?

Likovni centar, punim nazivom Centar za likovni odgoj Grada Zagreba, osnovan je 1972. na inicijativu Društva likovnih pedagoga, a od početka osamdesetih djeluje u kući slikara Joze Kljakovića na Rokovu perivoju. Kroz njegovu povijest prošle su brojne generacije Zagrepčana – neki su se ondje pripremali za Školu primijenjenih umjetnosti i Akademiju likovnih umjetnosti, drugi su razvijali vlastiti kreativni izraz, a niz istaknutih umjetnika u različitim je razdobljima predavao i oblikovao njegov identitet.

Na toj tradiciji gradimo današnji program, ali ga otvaramo prema suvremenim potrebama i široj publici. Uz redovite radionice, pokrenuli smo Dane otvorenih vrata i ljetni projekt Ljeto na Rokovom, organiziramo koncerte u dvorištu i slikarske kolonije u parku, a posebno nam je važno uključivanje manje vidljivih skupina – primjerice, suradnja s djecom iz obližnjeg Dječjeg doma. Središnje mjesto zauzima Memorijalna zbirka Jozo Kljaković, čiji je stalni postav svakodnevno dostupan i besplatan, a popratne aktivnosti čine ga živim dijelom suvremenog programa.

Posebna nam je ambicija istaknuti kulturno i povijesno značenje Rokovog perivoja, nekad živog umjetničkog kvarta u kojem su djelovali Auer, Frangeš Mihanović, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić, Nasta Rojc, Jozo Kljaković i kasnije Vojin Bakić, a urbanistički ga je oblikovao Viktor Kovačić. Veliku pažnju posvećujemo i komunikaciji – društvene mreže znatno su povećale vidljivost i privukle novu publiku. Pozitivne reakcije i veliki odaziv na novopokrenute programe potvrđuju nam da spajanje bogate tradicije s otvorenim, suvremenim pristupom vodi Centar u dobrom smjeru.

Ove jeseni Likovni centar pokreće novi ciklus radionica za djecu i mlade, od kreativnih grupa do specijaliziranih programa stripa i animacije. Zašto ste odlučili snažnije otvoriti vrata najmlađima? Kako ste oblikovali sadržaj i metode tih radionica i na koji način takav rad s djecom mijenja ulogu Centra u zajednici i njegovu vidljivost u gradu? Što vas osobno najviše veseli u susretu djece s umjetnošću?

U razvoju programa uvijek polazimo od potreba građana i zajednice, a posljednjih se godina pokazuje koliko su djeci potrebni prostori u kojima mogu razvijati kreativnost, komunikaciju i znatiželju. U vremenu u kojem su često uronjena u digitalne sadržaje i sve manje komuniciraju licem u lice, ovakve radionice mogu biti važan poticaj za maštu i izražavanje. Zato smo ove jeseni uveli niz aktivnosti za osnovnoškolce i srednjoškolce – od redovitih kreativnih grupa do specijaliziranih radionica na kojima će djeca moći iskusiti proces stvaranja animiranog filma ili stripa.

Planiramo i besplatne programe tijekom školskih praznika, jer se već pokazalo koliko to može biti dragocjeno: tijekom lipnja i srpnja održali smo eksperimentalni ljetni program i doživjeli nevjerojatnu energiju i veselje koje su djeca unijela u naš atelje. Takvi programi ne samo da potiču individualnu kreativnost nego i mijenjaju percepciju Centra, otvaraju ga prema obiteljima, novoj publici i zajednici koja možda ranije nije bila povezana s nama. Mene osobno najviše raduje vidjeti kako djeca prirodno reagiraju na umjetnost: bez straha od pogreške, s iskrenom radošću i znatiželjom koja nas podsjeća zašto stvaramo i zašto je važno čuvati kreativne prostore u gradu.

U izložbenom programu ove se sezone ističu imena poput Gorana Trbuljaka, Vlade Marteka i Lucije Žuti, ali i mlade kustoske koncepcije poput one Sabine Oroshi. Kako birate taj balans etabliranih i novih glasova te koliko vam je važno iznenaditi publiku i možda ih izvući iz zone komfora?

Izložbeni program suvremenih autora čini važan dio rada Likovnog centra, i posljednjih se godina Centar profilirao kao relevantno mjesto prezentacije aktualne likovne scene. Za 2025. kustos programa je Vanja Babić, koji je osmislio ciklus od pet izložbi. Do sada smo predstavili radove Sibel Latin i Duje Jurića, u tijeku je izložba jednog od najznačajnijih konceptualnih umjetnika današnjice Gorana Trbuljaka, a sezonu nastavljamo izložbom Vlade Marteka, dobitnika Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, te izložbom mlade angažirane autorice Lucije Žuti.

Za 2026. kustoski koncept donosi mlada kustosica s međunarodnom karijerom Sabina Oroshi, koja će kroz pet izložbi suvremenih autora propitivati temu Sedimenti vremena: mikrotemporalne ekologije. Takvim promišljenim izmjenjivanjem etabliranih autora i novih glasova želimo održati visoku razinu programa, ali i otvarati prostor za nove perspektive. Izložbe pratimo nizom diskurzivnih aktivnosti – razgovorima, vodstvima i susretima s umjetnicima – kako bismo suvremenu umjetnost približili publici koja možda nije tipičan galerijski posjetitelj. Na taj način nastojimo iznenaditi, potaknuti znatiželju i stvoriti novu kulturnu publiku koja suvremenu umjetnost doživljava pristupačno i poticajno.

U planu je i snažnije otvaranje Memorijalne zbirke Joze Kljakovića, od besplatnih vodstava do nove mobilne aplikacije i suradnji s kazališnim umjetnicima. Što vam je ključno u promišljanju kako jedno povijesno nasljeđe približiti suvremenoj publici i kako pritom održati ravnotežu između poštovanja prema baštini i kreativne slobode?

Memorijalna zbirka Jozo Kljaković važan je dio identiteta Likovnog centra i čuvar ostavštine umjetnika koji je obilježio prvu polovicu 20. stoljeća. U novoj sezoni želimo je učiniti vidljivijom i privlačnijom široj publici. Planiramo besplatna vođena razgledavanja, radionice, male koncertne forme i razgovore o umjetnosti u samom prostoru Zbirke, kako bismo posjetiteljima omogućili neposredan susret s Kljakovićevim djelom. Posebno ističem izvedbeni projekt Oko suvremenog kaosa, nastao u suradnji s dramaturginjom i redateljicom Dubravkom Crnojević Carić i Teatrom Thalassa, inspiriran Kljakovićevim esejem iz knjige U suvremenom kaosu.

U listopadu ćemo otvoriti i izložbu Ja i moj mlađi brat: Jozo i Živko Kljaković, realiziranu u suradnji s Odsjekom za muzeologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kako bismo nasljeđe učinili dostupnim i izvan zidova Zbirke, razvili smo mobilnu aplikaciju Fun Art Kljaković, koja vodi korisnike kroz zagrebačke lokacije povezane s njegovim djelom, uključujući i znameniti ciklus od 14 fresaka u crkvi sv. Marka. Za kraj mogu zaključiti da programski koncept za novu sezonu slijedi suvremene pristupe te otvara prostor snažnijem povezivanju s lokalnom zajednicom s jedne strane, dok s druge njeguje odnos s umjetničkom i stručnom zajednicom koja u prostoru Likovnog centra ima podršku i poticaj za razvoj, istraživanje i stvaranje.