NA KRIŽANJU ČETIRIJU CESTA

Finski književnik Tommi Kinnunen u Zagrebu predstavio svoj nagrađivani roman

01.04.2019 u 23:10

Bionic
Reading

Finski književnik Tommi Kinnunen boravio je u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je kao gost nakladnika Hena com predstavio hrvatski prijevod svojeg nagrađivanog romana 'Na križanju četiriju cesta', u kojemu kroz priču o nejednakosti, otuđenju i tajnama triju generacija koje su odrastale u istoj kući ispisuje stogodišnju povijest Finske

O knjizi, koju je objavio Hena com u prijevodu Borisa Vidovića, uvodno je na predstavljanju u Vinyl baru govorila urednica Marina Negotić. Istaknula je kako je riječ o romanu prvijencu toga autora, koji ga je odmah nakon objave 2014. vinuo visoko na književnu scenu, postavši jedan od najprodavanijih nežanrovskih romana u Finskoj te godine.

'Preveden je na dvadesetak jezika, a svojem je autoru priskrbio niz nagrada, te je bio i u užem izboru za Finlandia Fiction Award, nagradu za najbolji debitantski roman godine, te nizozemsku nagradu Europese Literatuurprijs (2016.)', rekla je Negotić.

'Na križanju četiriju cesta' obiteljska je saga o životu triju generacija u finskoj zajednici na dalekom sjeveru zemlje, gdje su se u surovoj hladnoći i teškim životnim prilikama na križanju četiriju cesta smjestili jedna kuća i njezini stanari. Kroz gotovo stotinu godina, a sve u istoj kući, pratimo živote Marie, njezine kćeri Lahje, Lahjinog supruga Onnija te njihove snahe Kaarine.

Roman je najavljen kao intenzivna i snažna priča ispisana predivnim i dobro odmjerenim jezikom, puna zapanjujućih dijaloga, u kojoj Kinnunen majstorski portretira živopisne i nezaboravne likove, vješto prikazujući kroz neobične živote svojih protagonista promjene kroz koje je tijekom stotinu godina prolazilo finsko društvo.

Književnica Korana Serdarević istaknula je kako je riječ o romanu u kojemu autor kroz četiri različite perspektive 'ispisuje klasično buntovništvo, ne libeći se zadiranja u nekakve teme koje bi se mogle učiniti osjetljivima a koje tu teku vrlo ležerno, nenametljivo'.

Roman obuhvaća veliko vremensko razdoblje, od 1890. do 1996., strukturiran je kao četiri priče s četiri različita vokalizatora, a pripovijedan je iz trećeg lica, rekla je. 'U njemu se autor lovi ženskih priča i ženske svijesti, tako da imamo pred sobom neko štivo koje bismo mogli nazvati feminističkim štivom', ocijenila je.

Ispisan je majstorski, tako da svaki lik dobiva svoj karakter, kao da svaki ima svog autora: 'Pritom mu izrazito dobro uspijeva uplitanje vanjskih povijesnih događaja koji cijelo vrijeme utječu na kuću četiriju cesta a koji, počevši od te ženske točke, prikazuju različiti likovi koji dijele sudbinu stotinu godina Finske – ratova, različitih bolesti, okoline, tradicionalnog crkvenog mišljenja'.

Dati glas pričama koje nikada ne dospiju biti ispričane

Kinnunen je otkrio kako je lik primalje Marie donekle modelirao prema svojoj praprabaki koja je bila prva babica u gradu Kuusamu gdje je živjela, a koju nije nikada upoznao, ali su priče o njoj preživjele ne samo u obiteljskoj predaji, nego i kao dio povijesti toga mjesta. 'Možda i jesam na neki način ukrao te priče, ali neke od njih - kao na primjer priča o porodu sa samoga početka knjige – zapravo su uvijek prepričavane i općepoznate', rekao je pisac.

Pisati je počeo slučajno - iz dosade je krenuo na tečaj pisanja, i to romana. 'Tu sam knjigu napisao samo za vlastiti gušt', kazao je, da bi potom gotovo izbrisao rukopis misleći kako nije osobito vrijedan. Na koncu, ipak ga je poslao svojem prijatelju pjesniku i, ne dobivši dugo vremena nikakva odgovora, već je bio gotovo zaboravio na njega, kad ga je odjednom nazvala predstavnica nakladničke kuće koja je odmah htjela objaviti knjigu - i tako je počela njegova književna karijera.

Uspjeh knjige ga je, kako je rekao, iznenadio, a nespremni su bili i nakladnici, koji su morali brzo tiskati nove naklade koje su ponovo bile brzo rasprodane.

Svi likovi njegova romana na neki su način drukčiji i odskaču iz zajednice – Maria je samohrana majka i primalja koja pati za priznanjem i poštovanjem, Lahja ima izvanvanbračnu kćer i muža koji je sve otuđeniji, Onni živi za kratke i zabranjene bljeskove drugog života kojeg potajno vodi, a Kaarina stremi privatnosti i oslobođenju od svekrvinih okova. Nikome od njih život nije lak, i svi se bore s predrasudama okoline, vjerskim fundamentalizmom, nedostatkom komunikacije i samoćom.

Knjiga, kao i povijest te obitelji, počinje s Mariom, izuzetno samostalnom i snažnom ženom koja je na koncu 19. stoljeća bila samohrana majka, obrazovala se za primalju, tvrdoglavo premostila sve društvene prepreke i uspjela se izboriti za dostojanstven život. Bila je i prva žena koju su seljani vidjeli da vozi bicikl, a Kinnunen je otkrio da je i priča o biciklu istinita, kao što je i Lahjina profesija fotografkinje također profesija koja pripada njegovoj obitelji.

Ipak, nikako nije želio da to bude povijesna priča njegove obitelji, napomenuo je pisac: želio je naprosto zabilježiti i one priče koje obično ostanu neispričane, jer su na neki način neugodne.

'Svaka obitelj ima svoje poznate priče. To su priče koje se pričaju za stolom dok gulimo krumpir i jedemo meso. To su priče koje govore o ljudima kojima sve polazi za rukom i sve uspiju ostvariti. Priče u kojima djeca na kraju dana prije spavanja kažu: 'Hvala tata, bio je to predivan dan'', rekao je Kinnunen. 'Ali u svakoj obitelji postoje i one druge priče. Svaka obitelj ima ujaka koji je nestao ili tetu koja se ubila. Uvijek kažemo da ćemo o tome pričati kasnije, ali se o tome ipak nikada ne priča. To su isto priče koje treba ispričati', dodao je.

Knjigu je odlučio ispričati iz ženske, feminističke perspektive, 'jer su priče muškaraca napisane već milijun puta': 'U svakoj kulturi ima ljudi koji nikad nemaju pravo na glas, i ima puno priča koje nikada ne ispričamo do kraja. I takve priče moramo isto zabilježiti', kazao je. Njegovi su likovi svojevrsni društveni outsideri, 'ali svi smo mi outsideri', rekao je nadalje pisac: 'Ja sam se uvijek osjećao kao čudak, gdje god se nalazio. Ali to uopće nije nešto tužno. Mislim da je divno da svatko od nas ima nešto što ne može potpuno nekome drugome objasniti'.

Tommi Kinnunen (1973.) napisao je još roman 'Lopotti' (2016.), koji je bio u užem izboru za nagradu Finlandia, najvažniju finsku nagradu za prozu, te je prodan u 50 tisuća primjeraka. Njegov se posljednji roman 'Pintti' (2018.) već u prvom tjednu nakon objavljivanja prodao u 15 tisuća primjeraka. Kinnunen osim romana piše i drame i kabaree, a roman 'Na križanju četiriju cesta' adaptiran je za kazališnu predstavu i za operu. Radi kao nastavnik u školi, gdje predaje finski jezik i književnost.

Kinnunen je šesti dosadašnji gost projekta 'Europa iznutra i izvana' u sklopu kojega nakladnik Hena com objavljuje nagrađivane romane suvremenih europskih autora.