Italija i Grčka upozoravaju na rastući utjecaj Rusije u Libiji, koja se pretvara u ključnu točku za europsku sigurnost. Dok su svi pogledi usmjereni na Ukrajinu, čini se da prijetnje iz Libije, pogotovo u kontekstu migracija i ruskih vojnih baza, sve više zabrinjavaju EU. Migrantski tokovi ponovo rastu, a Libija postaje epicentar geopolitike u kojoj Rusija igra sve veću ulogu
"Italija i Grčka pokušavaju prenijeti ozbiljnost situacije u Libiji, no naša upozorenja nisu naišla na odgovarajući odaziv", kaže izvor iz talijanske vlade. Zemlje koje se suočavaju s velikim porastom migracija s libijske obale žele međunarodnu suradnju u smanjenju utjecaja Rusije, koja koristi Libiju kao stratešku točku za širenje svog utjecaja na sjevernu Afriku i Sredozemlje.
Migracija iz Libije postaje sve veći izazov za Europu. Grčka, koja se suočava s rastom broja migranata, uvela je strože mjere. "Hitna situacija zahtijeva hitne mjere i stoga je grčka vlada odlučila obavijestiti Europsku komisiju da... prekida obradu zahtjeva za azil", izjavio je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis.
vezane vijesti
Grčka se suočava s ogromnim pritiscima zbog migranata koji stižu na Kretu, posebno tijekom turističke sezone. Od početka godine, oko 9.000 migranata stiglo je na otok, a brojke su gotovo udvostručene u odnosu na cijelu 2024. godinu. Grčka je, unatoč sumnjama o učinkovitosti svojih mjera, rasporedila ratne brodove kako bi spriječila daljnji porast broja migranata.
Rusi u Libiji: Geopolitička opasnost
Rusija nastavlja širiti svoj utjecaj u Libiji. "Rusija koristi Libiju kao ključnu točku svoje afričke strategije", upozorio je jedan diplomata EU-a. To uključuje jačanje vojne prisutnosti i pokušaj postavljanja raketnih sustava u bazi u Sebhi na jugu Libije. Zamišljeno je da ovi sustavi budu usmjereni prema Europi, a izvori tvrde da bi to moglo biti dio ruskog plana za dominaciju Sredozemlja.
"Rusija želi vojnu bazu u Libiji, jer nakon što su novi vlasti u Siriji prekinule najam ruskog portu u Tartusu, Libija postaje nova strateška točka za njih", izjavio je talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani. Tajani redovito upozorava na potencijalnu prijetnju u Libiji, navodeći da bi ruski plan mogao uključivati usmjeravanje raketa prema Europi.
Dok neki diplomati sumnjaju u neposrednu prijetnju raketama, postoji sve veća zabrinutost zbog ruskih vojnih baza koje već postoje u Libiji. Te baze, iako ne služe nužno za lansiranje napada, omogućuju Rusiji već sada vojnu logistiku koja može imati ozbiljan utjecaj na Europu. "To bi moglo biti vrlo ozbiljno, jer Rusija može koristiti te baze za širenje svojih vojnih operacija diljem Afrike", rekao je Arturo Varvelli, viši politički savjetnik za Europsko vijeće za vanjske odnose.
Migracije kao strategija
Jedna od najopasnijih dimenzija ruskog angažmana u Libiji je povezivanje migracija s političkim ciljevima. Rusija koristi migrante kao instrument za destabilizaciju. Podrška krijumčarskim mrežama u Libiji omogućuje Moskvi da pomogne izbjegavanje sankcija i koristi migrante kao oružje u hibridnom ratu.
"Rusi bi mogli ponoviti scenarij s migracijama kao što su to učinili na istočnom EU-u, kada su prisilili izbjeglice s Bliskog istoka da pređu granicu Bjelorusije prema Poljskoj", upozorio je jedan od diplomata.
Takva taktika već je korištena od strane Rusije na granici s Poljskom, a u Libiji je situacija slična. Strahuje se da bi migracije iz Libije mogle postati još jedan alat ruskog političkog pritiska na EU, destabilizirajući zemlju poput Italije ili Grčke.
Podrška saveznika: Usmjerenje na Pacifik
Dok Italija i Grčka traže podršku svojih saveznika, uključujući SAD i Francusku, odgovor nije bio zadovoljavajući. SAD, s naglaskom na Pacifik i Aziju, nisu u velikoj mjeri zainteresirani za stabilizaciju Libije. Francuska, iako se također suočava s migracijskom krizom, ne vidi Libiju kao ključnu sigurnosnu prijetnju u istoj mjeri kao Italija.
"Za Italiju je pitanje Libije u kratkom roku važnije nego za Francusku", rekla je Virginie Collombier, profesorica na Sveučilištu Luiss u Rimu. Francuska je, prema njezinim riječima, postupno povukla svoju vojnu prisutnost u afričkim zemljama Sahela, što omogućava Rusiji širenje svog utjecaja.
Najnovija NATO deklaracija, potpisana u Haagu, čak ni ne spominje Afriku, što je pokazatelj minimalne važnosti koju saveznici pridaju ovom pitanju. "NATO sada ima vrlo minimalistički program", rekao je Alessandro Marrone iz Instituta za međunarodne odnose u Rimu. To je dodatni udarac za Italiju, koja se osjeća ostavljenom da se nosi sa situacijom gotovo sama, piše Politico.
