Ušetate li danas u Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, na ulazu će vas dočekati stablo jabuke – umjetnička instalacija koja povezuje intimnu povijest središnjeg nacionalnog teatra s kolektivnom kulturnom memorijom, određene sudbinama dvojice ključnih stvaratelja koji su oblikovali hrvatski glazbeno-scenski identitet 20. stoljeća, Jakova Gotovca i Ive Tijardovića.

Jabuka je motiv iz najpoznatije hrvatske opere, Gotovčevog Ere s onoga svijeta, i ujedno detalj kojim započinje izložba "Gotovac / Tijardović 130", drugi postav u sklopu inovativnog Kazališnog pop-up muzeja HNK-a, kojom se obilježava trostruka obljetnica: 130 godina od rođenja skladateljskih velikana Jakova Gotovca i Ive Tijardovića te 130 godina od otvorenja zgrade HNK. Izložba, koja ostaje otvorena do 15. veljače 2026., zadire duboko u isprepletene ali i paralelne svjetove dvojice umjetnika čije su sudbine neraskidivo vezane uz ovu pozornicu.

1895., godina sudbonosnih početaka

Godina 1895. pokazala se presudnom za hrvatsku glazbenu i scensku kulturu: u Splitu su, u razmaku od samo mjesec i pol dana i na udaljenosti od tek dvjestotinjak metara, rođeni Ivo Tijardović (18. rujna) i Jakov Gotovac (11. listopada). Samo tri dana nakon Gotovčeva rođenja, car Franjo Josip I. svečano je otvorio današnju zgradu zagrebačkog HNK-a, pozornicu koja će postati ključno poprište njihovih najvećih uspjeha, ali i ponekog neuspjeha.

"Poklapa se obljetnica zgrade i obljetnica zaista dvojice skladatelja koji su na nevjerojatno važan način obilježili hrvatsku glazbeno-scensku umjetnost", ističe autorica izložbe Zrinka Matić. Priča o njima, kako navodi, počela je dvaput: prvi put rođenjem u Splitu, a drugi put u Zagrebu, kada su im se imena zajedno našla na programu operete Pierrot Ilo 24. travnja 1925. u Malom kazalištu u Tuškancu. Bio je to Tijardovićev zagrebački debi i tek druga predstava kojom je mladi Gotovac dirigirao u HNK-u.

Njihovi su se putevi nastavili ispreplitati: susreli su se i u Beču gdje je Gotovac uređivao notna izdanja, a Tijardović ilustrirao naslovnice kao crtač i karikaturist. Kasnije je Gotovac dirigirao i druge Tijardovićeve operete, dok je Tijardović kao poslijeratni intendant HNK surađivao s Gotovcem kao skladateljem. No, unatoč tim doticajima, njihovi su umjetnički svjetovi ostali samosvojni. Dok je Gotovac gradio karijeru kao skladatelj i dirigent Opere, doživjevši vrhunac s Erom s onoga svijeta (praizvedba 2. studenoga 1935.), Tijardović je zabljesnuo operetama Mala Floramye (prva zagrebačka izvedba 27. lipnja 1929.) i Splitski akvarel (11. ožujka 1930.), da bi se kasnije neuspješno okušao u ozbiljnijim opernim vodama.

Upravo je to bio temeljni koncept izložbe: prikazati njihovo djelovanje vezano uz HNK Zagreb. "Pokušali smo prikazati njihove zajedničke koordinate mjesta i vremena, ali ih izložbi ipak vodimo odvojeno, kao sasvim različite umjetničke osobnosti", pojašnjava Matić.

Od arhivskih blaga do interaktivnih instalacija

Izložba je raspoređena na nekoliko lokacija unutar kazališta: u atriju, hodnicima kod loža na prvom i drugom katu te u foajeu. Posjetitelje u atriju dočekuje interaktivno stablo s jabukama, motiv iz Ere s onoga svijeta, na koje mogu upisati svoje dojmove o operi. U foajeu se tijekom pauza mogu čuti audio zapisi povijesnih izvedbi, poput snimke Male Floramye s Tijardovićem kao dirigentom, dok se na drugom katu prikazuju video projekcije s arhivskim fotografijama iz različitih predstava.

"U kazalištu se od opipljivog materijala sačuvalo jako malo", kaže Matić, objašnjavajući da su stari kostimi s vremenom izgubljeni ili prenamijenjeni. Ipak, izložba donosi rijetke artefakte: izložena su dva kostima iz produkcije Ere iz 1992. u režiji Krešimira Dolenčića, skice scenografija, te vrijedni notni materijali. Posebno se ističe ulomak Tijardovićeva autografa iz operete Splitski akvarel, posuđen iz njegove ostavštine uz odobrenje unuke Pétronille Tijardović.

Izložen je i klavirski izvadak na posudbi iz kazališta Komedije, originalno korišten u HNK-u Zagreb 1940-ih i 1950-ih godina, u vrijeme kada je Ruža Cvjetičanin bila jedna od najpoznatijih tumačica Floramye, još za Drugog svjetskog rata i neposredno prije i poslije njega. Posjetitelji mogu vidjeti i nalivpero Jakova Gotovca, dobiveno na posudbu od njegovog praunuka, s certifikatom koji potvrđuje da se skladatelj njime služio. Također, izložba naglašava i Tijardovićev likovni talent prikazujući njegove ilustracije, budući da je često sam bio scenograf i kostimograf svojih predstava.

Stvaranje nacionalnog identiteta kroz glazbu

Folklor je u to vrijeme bio materijal kojem su se mnogi skladatelji okretali želeći hrvatskoj glazbi dati prepoznatljivost i nacionalni identitet, i obojica su, govori Matić, folklorne motive ugradila u glazbu na svoj način: "Tijardović je to spojio sa salonskim plesnim idiomom, a Gotovac se oslanjao na složenije kompozicijske tehnike i folklorne napjeve dalmatinskih i kontinentalnih krajeva. Folklor je bio materijal kojim su se služili."

Njihova djela donijela su prepoznatljivost hrvatskoj nacionalnoj operi u vremenu kada moderna hrvatska država još nije postojala. Izložba tu ideju ne komunicira izravno, no ona je ipak prisutna, posebice kod Gotovca: "Za operu Mila Gojsalić trebalo je da se dogodi hrvatska država da se ona na pravi način izvede i prepozna, i mislim da je to na izložbi isto prikazano", govori Matić. Na izložbi su istaknuta i brojna gostovanja Zagrebačke opere s Erom s onoga svijeta, čime je Gotovac pronio slavu hrvatske opere izvan granica.

Novi format za novo iskustvo kazališta

Na pitanje kome je izložba namijenjena, autorica objašnjava da je koncipirana tako da bude zanimljiva širokom krugu posjetitelja. "Izložba sadrži mnogo detalja. U njoj mogu pronaći nešto novo i oni koji dobro poznaju operu i povijest njezinih izvedbi, ali i publika koja je pratila te predstave kroz desetljeća." Dodaje kako je postav osmišljen i za one koji tek ulaze u svijet opere: "Sigurna sam da i mlađi mogu pročitati, pogledati i otkriti nešto o Gotovcu i Tijardoviću što dosad nisu znali."

Takvim pristupom izložba ne samo da čuva kulturnu baštinu, nego aktivno radi na privlačenju nove publike – što je i jedan od glavnih ciljeva Kazališnog pop-up muzeja, koncepta koji su osmislili intendantica HNK-a Zagreb Iva Hraste Sočo, Direktor Ureda kreativne produkcije HNK-a Zagreb Mario Gigović i Martina Petranović, koja je ujedno i kustosica pop-up muzeja.

"Kazališni pop-up muzej HNK Zagreb jedinstven je kulturni format koji povezuje izvedbene i muzeološke prakse. Time svojoj publici nudimo dodatnu vrijednost i iskustvo, šireći doživljaj kazališta izvan same izvedbe. Izložbe poput ove omogućuju da se istodobno njeguje kulturna baština i potiče suvremeni dijalog s publikom", poručila je intendantica Hraste Sočo.

Izložba je otvorena do 15. veljače 2026., a razgledati se može četvrtkom od 10 do 13 sati te sat vremena prije početka svake predstave i za vrijeme izvedbi, uz predočenu ulaznicu.