'Pisanje je bilo poput velikog hodočašća' – tim je riječima Damir Zlatar Frey opisao nastanak svoga najintimnijeg romana, predstavljenog u srijedu u zagrebačkoj Knjižari Fraktura. Knjiga je autorova osobna posveta umjetnosti i slobodi, ali i poetski obračun s nerazumijevanjem i mržnjom koje prate svakoga tko se usuđuje biti drukčiji
U zagrebačkoj Knjižari Fraktura u srijedu je predstavljen novi roman Damira Zlatara Freya Lorca kôd, knjiga koju autor smatra "možda svojim najosobnijim i najposebnijim" proznim ostvarenjem. Uz Freya su o romanu govorile književnica i kazališna kritičarka Nataša Govedić te urednica i nekadašnja televizijska voditeljica Zrinka Turalija, a razgovor je moderirao Frakturin glavni urednik Seid Serdarević, koji je publici približio Freyev bogati umjetnički opus i ponudio uvod u njegov novi prozni svijet.
Damir Zlatar Frey (Zagreb, 1954.) redatelj je, koreograf, dramski pisac, scenograf, kostimograf i utemeljitelj niza kazališta i festivala. Podjednako je obilježio hrvatsku i slovensku umjetničku scenu, a u književnosti je dosad objavio romane Kristalni kardinal (2014.), Stanzia Grande (2016.), Istarska Lady Macbeth (2020.) i Mama Medeya (2022.). Novi roman vidi kao svojevrsnu životnu sintezu i emotivni vrhunac.
Govedić je knjigu opisala kao "roman koji se kreće mnogim zonama geofizičkih i metafizičkih prostora". Zato je zaključila da ga je najbolje usporediti s arhitekturom, rekla je, posegnuvši za knjigom Aarona Betskyja Queer space: architecture and same-sex desire. "Queer prostor uvijek se protivi socijalnim granicama i stvara alternativne zone – privatne sobe, napuštena skladišta, beskorisna, amoralna i senzualna mjesta stvorena za ljudski susret. Ondje se događa ekstatično otpuštanje kočnica: može se partijati, ali i voditi platonske gozbe, uživati u vinu i razgovoru izvan dopuštenog i pristojnog. Glazba je tu presudna – ona je mjesto kontakta. Takvi prostori izmiču konvencionalnom moralu."
Dodala je i kako je upravo književnost prostor u kojem se te "alternativne zone" mogu iznova graditi nakon što ih je mainstream kultura često preuzela i neutralizirala. "Freyev roman otvara teren slobode i pomicanja granica, mjesto gdje je moguće misliti i živjeti izvan zadanih odnosa", rekla je.
Lorca kôd odvija se na razmeđu sna i jave, istine i mogućeg. Od blatnjavih ulica zagrebačke Peščenice sredinom 20. stoljeća, preko obronaka Medvednice, andaluzijskih ravnica, Madrida i New Yorka do istarske crvenice, isprepleću se životi dvaju junaka, mladića Gabrijela, krhkog i drugačijeg, ali borbenog i ustrajnog u pravu na vlastitu autentičnost, te Federica Garcíje Lorce, jednoga od najvećih pjesnika i dramatičara 20. stoljeća. Njihov imaginarni dijalog, vođen snovima i "pismima između svjetova", prerasta u priču o umjetničkoj hrabrosti, ljubavi i opstanku unatoč nerazumijevanju i mržnji.
"Htio sam stvoriti svoj jezik, a stvaranje jezika traje jer je on živ i mijesiš ga od knjige do knjige", rekao je Frey. "Roman se stalno kreće iz jednog svijeta u drugi. Ljudi su stvorili svijet rubova i sukoba, a meni se činilo da je najjača crta zapravo krug – linija koja se savija, ponavlja i u kojoj se stvara život. Sve što sam napisao meni se doista dogodilo, i još uvijek mi se događa."
Autobiografski ton romana istaknula je i Zrinka Turalija: "Ne možemo ga formalno svrstati u biografski roman, ali on je u svemu duboko osoban. Kad sam bolje upoznala Damira, shvatila sam da iza sjajnog jezika i metafora stoji velika iskrenost prema sebi i svijetu. Imam dojam da je autor bio doslovno pozvan da napiše ovu knjigu – i kad ste pozvani, pišete bez kompromisa, onako kako jest i kako osjećate."
Lorca kôd je veličanstvena posveta umjetnosti i njezinoj otpornosti, ali i obračun s nerazumijevanjem, stalnim negiranjem čovjekove prirode, mržnjom i smrću. U njemu su prijatelji koji izdaju prijatelje, institucije koje skrivaju istinu o pogubljenju pjesnika, ali i snaga koju umjetnik može pronaći jedino u drugom umjetniku. Lorca je za Freya simbol čiste ljubavi i duhovna konstanta, a rastanak s romanom bio je bolan.
"Kad je napokon bio gotov, osjetio sam strašnu žalost. Mislim da nikad nisam bio tako nesretan. Dok sam ga pisao, bilo mi je u romanu ljepše nego što mi je ikad bilo u stvarnom svijetu. Nisam trebao nikoga, samo vrijeme i mir za te razgovore. Pisanje je bilo putovanje, poput velikog hodočašća po Europi – jedno istinsko duhovno iskustvo", rekao je Frey.