U riječkom Dnevnom boravku predstavljena je u četvrtak navečer nova knjiga Drage Glamuzine pod naslovom 'Crni zec – sabrane i nove pjesme'.

Uz autora su o knjizi govorili Zoran Ferić i Roman Simić, a ovaj se književni trojac na momente tijekom predstavljanja knjige činio toliko uigran, da bi čovjek lako mogao pomisliti kako su čitav nastup - uz replike i "fore" koje su podmetali jedni drugima - u maniri kakve kazališne trupe pripremali čitav tjedan uoči dolaska u Rijeku. To, naravno, nije slučaj, ali zorno ilustrira činjenicu da Ferić, Simić i Glamuzina već ozbiljan komad vremena putuju zajedno uokolo, promoviraju književnost i predstavljaju knjige - kako jedni drugima, tako i ostalim piscima na sceni - a od tog su posla, ako ćemo pravo, napravili show koji odudara od hermetičnosti i elitizma koji znaju pratiti književna događanja serioznog, komornog ambijenta koji odbija od svake knjige i čitanja.

A taj je njihov pristup posve u ravni s pjesničkim opusom Drage Glamuzine, koji je još sa svojim "Mesarima" (2001.) - kako je naveo na predstavljanju knjige Roman Simić - napravio rez na domaćoj pjesničkoj sceni, koja je sve do tada bila opterećena diktatom metafore i hermetičnosti. Naime, narativna i direktna poezija Drage Glamuzine, po kojoj je autor vrlo skoro postao prepoznatljiv, bila je bliska i dostupna čitatelju, a njegovi su 'Mesari', uz debitantsku zbirku pjesama Tatjane Gromače 'Nešto nije u redu?', pokrenuli jedan trend iz kojega se poezija opet vratila u modu i stekla širu popularnost.

"Ovo je doista roman, roman u stihovima, u tri knjige. Kada mi je Simić jednom prilikom dao knjigu Teda Hughesa, rekao mi je - znajući za moju ljubav prema prozi - dakle, rekao mi je: 'Pročitaj ovo, ovo ti je roman u stihovima'. I ja sam stvarno bio fasciniran, kako stihovima, tako i pričom. A kada sam čitao Draginu knjigu, bio sam fasciniran na sličan način. Mi ovdje večeras promoviramo jednu doista izvrsnu knjigu, što mi je postalo jasno tek kada sam pročitao sve tri knjige na okupu, i kada sam vidio tu priču, kada sam vidio kako se te knjige nadopunjavaju i kako se likovi, motivi i simboli šeću kroz te knjige. Reći ću i ovo: Ono što mi se događa s odličnim piscima, recimo s Krležom, događa mi se i s Dragom. Naime, kada ga čitam uvijek mi je bolji nego što sam ga zapamtio iz prethodnih čitanja", rekao je Zoran Ferić, dodajući kako je - kada je ranije čitao njegove samostalne zbirke - osjećao strast, ljubomoru i eksces u tim pjesmama. No, čitajući ih sada, nastavio je Ferić, osjetio je ljubav i nježnost. "Radi se o potpuno drugom sloju čitanja te poezije", zaključio je on.

"Crni zec", dakle, donosi pjesnikov autorefleksivni pogled unatrag, kako na pjesme koje je pisao u zadnjih 25 godina, tako i na događaje koji su utjecali na njegov osobni razvoj.

"Kad sam ušao u književnost, Roman i Zoran su bili prva dva pisca s kojima sam se počeo družiti i postali smo jako dobri prijatelji te mi je bilo jako važno da budu ovdje sa mnom. Što se tiče knjige, meni nije bila namjera da sad saberem sve što sam napisao, nego sam htio vidjeti ove knjige zajedno, činilo mi se da one pričaju jednu priču, da su to tri poglavlja iste priče koja bi zajedno još nešto dala jedna drugoj," kazao je o knjizi Glamuzina, dodajući kako prvi dio knjige, 'Mesari', govori o ljubavi, zaljubljivanju i strasti prema dvjema osobama – ženi i ljubavnici, dok su u 'Je li to sve' glavni akteri pjesama već umorni; dezintegrira se i ljubavni i bračni odnos. U 'Everestu' je, pak, u središtu sam razvod i nastavak dalje te prtljaga koja ostaje.

"Iako se često apostrofirala ta neka seksualna provokativnost u mojim pjesmama, nikad mi nije bila namjera, niti sam želio ikoga provocirati ili šokirati kako bih privukao pozornost, nego mi je jednostavno to trebalo da bih mogao pokazati zašto je taj čovjek to napravio, zašto je ostavio obitelj, jer svaka ta gesta je imala neki svoj razlog", objasnio je autor, dodajući kako je na pjesmama, zapravo, za ovo novo izdanje radio vrlo malo, promijenivši tek dva ili tri stiha. On na te pjesme, također je dodao, danas gleda iz neke druge perspektive, a njegova emocija prema njima nije ista kao kad ih je pisao.

"No, slažući te pjesme vidio sam da one itekako drže svoju priču, da funkcioniraju zajedno, i bio sam zadovoljan tom spoznajom. Vidio sam da su one izdržale test vremena, i bio je to za mene jedan ugodan posao", rekao je Glamuzina, upozorivši kako se u svojim pjesmama voli naslanjati na neke druge pisce, knjige, ali i na neke svoje ranije pjesme i tekstove.

"U ovoj knjizi, gdje su te pjesme ulančane, povezane na jednom mjestu, cijela ta intertekstualnost bolje dolazi do izražaja", zaključio je autor, dodajući kako je istina da se u svome književnom radu on vrti oko sličnih tema - kako u poeziji, tako i u prozi. No, smatra da svaki pisac traži svoj glas i da je jedna od najvažnijih njegovih zadaća da ga uspješno i pronađe.

"Naravno, ima pisaca koji svaku knjigu pišu na potpuno drugačiji način, ali zapravo mi se čini da svatko od nas ima jedan idealan glas, onaj koji mu najbolje leži i kroz kojega će najbolje izraziti to što ima za reći", rekao je Glamuzina pa nastavio o tome kako je unatoč navedenom istina i da se on, kao autor, iz knjige u knjigu mijenjao.

"Svaka od njih je drugačija sadržajno i tematski, stilski, ali uvijek je tu prisutan moj senzibilitet, moj glas kojega sam pronašao", zaključio je Glamuzina.

Komentirajući jednu od tipičnih i prepoznatljivih pjesama Drage Glamuzine, naslovljenu 'Ispruženi' - u kojoj protagonist i njegova ljubavnica dolaze u hotel u kojemu su prognanici iz Vukovara, ali samo da bi se poševili - Zoran Ferić je kazao kako mu ona idealno služi kao indikator promjene stanja u društvu. Naime, godinama ranije uobičajio je na svojim satovima hrvatskog jezika raditi komparativnu analizu te Glamuzinine pjesme s jednom, kako je rekao, također "pornografskom pjesmom" A. B. Šimića, i to je bilo dobro prihvaćeno, kako od strane njegovih učenika, tako i kolega. No, unazad 5-6 godina, rekao je Ferić, čitanje te Glamuzinine pjesme kod djece izaziva određeni zazor, koji upućuje na konzervativne društvene tendencije koje književnosti baš i nisu najbolji prijatelj.

"Ta pjesma je za mene jedan radar koji mi govori da je sada vrag možda doista odnio šalu, i da se moramo boriti za ono što je već bilo izboreno", zaključio je Ferić.

A tu će borbu, dodaje autor ovih redaka, biti mnogo lakše voditi uz djela i pjesme kakve su one Drage Glamuzine.