Nakon što je šest i pol godina bio pod ključem zbog obnove poslije potresa, Muzej Mimara ponovo će otvoriti svoja vrata 7. studenoga. Temeljito rekonstruiranoj zgradi vraćena je originalna zlatnožuta boja, kakvu je imala prije 131 godinu, točnije 14. listopada 1895. godine, kada je otvorena povodom dolaska cara Franje Josipa I.

Kršnjavi i Mošynski

Nastala prema ideji Izidora Kršnjavog, slikara i političara koji je od 1891. do 1896. godine obnašao dužnost predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu, Mimara je bila dio kompleksa donjogradskih gimnazija, odnosno tzv. Školskog foruma. Iako je Kršnjavi zamislio nešto širi forum, zbog nedostatka novca izveden je jednostavniji sklop gimnazijskih zgrada. Uz njega, za realizaciju Mimare povjesničari pripisuju zasluge tadašnjem zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošynskom, za čija je tri uzastopna mandata od 1892. do 1904. godine u Zagrebu podignut niz reprezentativnih građevina.

Neorenesansna palača projekt je njemačkih arhitekata Alfreda Ludwiga i Ljudevita Teodora Hülssnera, čiji je rad odabran na međunarodnom pozivnom natječaju. Zanimljivo je to da međunarodni žiri nije odlučio tko je pobjednik natječaja i na kraju je odluka o odabiru projektanata prepuštena Kršnjavom te se on odlučio za spomenuti dvojac jer su bili specijalizirani za projektiranje školskih zgrada. Ludwig i Hülssner zamislili su ih u obliku slova U, u sklopu kojeg su planirane trgovačka škola, gimnazija i realka za oko 1700 đaka.

Neposredno nakon dovršetka gradnje Školski forum prepoznat je kao jedan od najmonumentalnijih građevinskih kompleksa tadašnjeg Zagreba, a i sam Kršnjavi smatrao ga je svojim velikim uspjehom, premda nije uspio ostvariti sve planove, osobito one koji se tiču neorenesansne župne crkve sv. Blaža kao dijela sklopa.

Ratne godine

Za vrijeme Prvog svjetskog rata na igralištu su napravljene barake za ranjene vojnike, a potom su u njih uselili izbjeglice iz Istre u periodu talijanizacije tog dijela Hrvatske nakon Rapalskih ugovora 1920. godine. Ondje će ostati narednih 12 godina, nakon čega su barake srušene. Sama zgrada dijelom je bila pretvorena u vojnu bolnicu, a i za Drugog svjetskog rata dijelom će imati vojnu namjenu jer će se u njoj smjestiti njemačka vojna posada.

Zanimljivo je da se kroz povijest, uz namjenu, mijenjao naziv prostora između Zelene potkove i zgrade škole koji je rastvoren prema Savskoj cesti kao manji trg. Od 1895. godine nosio je ime bana Khuena Héderváryja, nakon Prvog svjetskog rata nazivao se Trg 29. listopada 1918., a godine 1927. preimenovan je u Wilsonov trg dok od 1946. nosi naziv Rooseveltov trg.

Iz zlatne u sivu i prenamjena

Veliku promjenu Mimara će doživjeti 1986., odnosno 1987. godine, kada je glavno, istočno krilo prenamijenjeno i preuređeno za smještaj zbirke umjetnina Ante Topića Mimare, a gimnazija je iseljena. Odluka je donesena unatoč negodovanjima dijela javnosti. U zgradi i danas djeluju OŠ Izidora Kršnjavog, Peta gimnazija te Prva privatna umjetnička gimnazija.

Osim prenamjene, zgrada će tada promijeniti boju: izblijedjelu zlatnožutu zamijenila je siva cementna. Nakon samo godinu dana radova i preinaka Muzej Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimara otvoren je 17. srpnja 1987., no sam Mimara nije dočekao to da svoju donaciju umjetnina vidi postavljenu jer je preminuo nekoliko mjeseci ranije, u dobi od 90 godina.

O njemu samom, kao i podrijetlu i autentičnosti pojedinih djela koja je ostavio i danas se vode brojne polemike.

U obnovu Mimare, u kojoj je posebno teško stradala svečana dvorana, uloženo je 70 milijuna eura, a iz fundusa od oko 3800 predmeta njih 1200 bit će izloženo u novom stalnom postavu. Prema najavi iz Muzeja, za razliku od prijašnjeg, koji je umjetnine predstavljao kronološki, novi je organiziran oko triju temeljnih tema: prirode, društva i vjere, iz kojih proizlazi još 27 podtema.

Koncepciju su osmislili Mimarini kustosi i ravnateljica Tajana Pleše, a posao oblikovanja povjeren je dizajnerima iz Organiziranog oblikovanja.