HISTRIONSKI DOM

Dodijeljene nagrade 17-ih Gumbekovih dana

26.03.2024 u 11:26

Bionic
Reading

Sedamnaestu su godinu, onu pred punoljetstvom, Gumbekovi dani, međunarodni kazališni festival posvećen genijalnome glumcu i kabaretnome majstoru scene, Mladenu Crnobrnji Gumbeku, obilježili simboličnim brojem od 17 predstava različitih redateljskih kodova, specifičnosti glumačke igre, estetskih postignuća

Osnivač Zlatko Vitez, alfa i omega Histriona, osnivač uglednih Gumbekovih dana, osmislio ih je kao prikaz najboljih cabareta, izvedbene forme koja u Zagrebu intrigira i zabavlja publiku još od dvadesetih godina prošloga stoljeća, preispitujući, uvijek sa sarkastičnim prizvukom, političku nam i društvenu stvarnost i svakodnevicu. Parafrazirajući Čehova koji progovara kako Treba pisati duhovito, znači kratko, i naša će obrazloženja biti kratka, stoji u priopćenju.

Ocjenjivački sud 17. Gumbekovih dana dodijelio je posebno priznanje predstavi autora Vida Leža, UBU OVO ONO, Sajmenoj predstavi nastaloj prema istinitom događaju i motivima Jarryjeva teksta Kralj Ubu (produkcija: Trupa OvoOno, Teatar &TD, RadioTeatar i ADU) u režiji Dražena Krešića i adaptaciji Katarine Krešić. Mladi glumci, Domagoj Ivanković, Igor Jurinić, Maruška Aras, Luka Knez, Tea Harčević, Goran Vučko i Ivan Simon u maniri najboljih se putujućih glumaca, kao mladi histrioni, metateatralno poigravaju tekstom i kazališnom glumom, parodirajući glumačka umijeća i taštine, pirandellovski razotkrivajući zamke i zagonetke kazališne umjetnosti, izvedbeno se ogoljujući i pokazujući različitosti svojih talenata na razgranatoj sceni kojom dominiraju tespisovska kola koja skrivaju artefakte kazališnoga stvaralaštva. Želimo Trupi OvoOno još puno ovako glumački razbarušenih mladenačkih predstava.

Posebno priznanje dodjeljuje se i predstavi ČA JE ŽIVOT VENGO... autora teksta Momčila Popadića i adaptatora Bojana Brajčića, u produkciji Teatra Erato iz Zagreba. Marjan Nejašmić Banić, Petar Salečić i Bojan Brajčić otključali su svoja srca kreirajući predstavu na temelju književnoga opusa u kojemu se nalaze sve pjesme, priče, reportaže i anegdote koje su oslikale život Momčila Popadića Mome ili Pope. A predstavom su otključali i srca publike i žirija. Cabaret vođen spretnom i duhovitom glumačkom palicom Marjana Nejašmića Banića pokazuje zavidnu glumačku i pjevačku suigru mladih splitskih glumaca koji u maniri već etabliranih kazališnih majstora, mijenjajući uloge, karaktere, idiome i idiolekte, svirajući i pjevajući stihove koje su komponirali ponajbolji skladatelji hrvatske popularne glazbe prikazuju kako svijet nije ništa drugo vengo fantažija. Želimo uigranom triju još puno ovako vedrih i nostalgičnih cabareta.

Nagrada za najboljega glumca dodjeljuje se FILIPU SERTIĆU, koji je i režirao svoju monodramu Kontrabas na temelju Süskindova teksta i u produkciji Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija. U predstavi koja progovara o smislu i besmislu umjetnosti, tugama, ljepotama i posebnostima izvedbenih umjetnosti, traženju sebe i istraživanju dubina čovjeka i umjetnika koji u samoći sobe promišlja o pravilima i strukturi orkestra kao sinegdohe života Filip je Sertić maestralno, ispovjednim tonom, prikazao samotnjaka-umjetnika gotovo zaboravljenoga u zadnjemu redu života i orkestra. Dijalogiziranjem s kontrabasom kao s umjetnošću iz koje hamletovski pokušava izvući prave tonove, duhovito se poigravajući strepnjama i bravurozno scenu pretvarajući u mali stan, prostor izloženosti uličnim komentarima, koncertnu dvoranu, slušaonicu, plesački podij, oduševljava publiku cijelim izvrsno osmišljenim mikrolukom života i umjetnosti, od pidžame do fraka za nastup u HNK-u. Čestitamo od srca Filipu Sertiću, a predstavi želimo dug i bogat život!

Nagrada za najbolju glumicu dodjeljuje se JELENI MIHOLJEVIĆ, suautorici teksta predstave Spaljena autora i redatelja Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića, u produkciji Gradskog dramskog kazališta Gavella, Zagreb, koju je ostvarila u suigri s Dijanom Vidušin, Anjom Đurinović, Martinom Čvek i Svenom Medvešekom. U mozaikalnoj predstavi koja propituje 'vještičju poeziju', uz dijelove Kafkinih i Čehovljevih tekstova, interpolaciju Wellesova Procesa, ali i naizgledne glumačke improvizacije, songove, isprepletanje sna i zbilje, Jelena Mihaljević maestralno i fluidno, u izvrsnom ženskom kvartetu, prelazi i kreće se žanrovima, nevjerojatnom glumačkom lakoćom prelazeći u nove uloge, govorne izričaje, različite identitete, snalazeći se izvrsno u svakome izvedbenome kontekstu, urbanome i neurbanome, minimalnim pomacima tijelom, mimikom i gestom, fokusirano i posvećeno, kao maestra glume i Gavelline i hrvatske kabaretne scene. Nadamo se da će Jelena Miholjević hrvatsku kazališnu scenu još dugo oplemenjivati svojom raznolikom i nadahnutom glumom!

Nagrada za najbolju predstavu u cjelini dodjeljuje se VISIBABI autorica Lane Barić, Sanje Milardović i Nikoline Rafaj, redateljice Sanje Milardović, koja uz autorski tim (scenografija: Andrea Lipej, glazba: Matej Merlić, rasvjeta: Dina Marijanović, ton: Miroslav Piškulić) kreira izvrsnu predstavu u produkciji Teatra &TD iz Zagreba. Glumica Lana Barić u središtu je bijeloga prostora čekanja koji prikazuje jedan segment života osamljene žene, bolničku čekaonicu kao svojevrsnu referencu na književna i kazališna čekanja Čehova i Becketta, ali i strah i paničnu nervozu od ishoda pregleda. Kostimirana kao vizualizacija imena, onomastički zanimljivo odabrana, sinusoidalno nosi priču tjeskobe i veselja, tuge i trenutne sreće redateljski se i glumački izvrsno pozicionirajući i razgovarajući izravno s redateljicom i suglumicom kao glasom iz publike, službenicom na šalteru, telefonski s muškarcem (glas Bernarda Tomića) koji nema vremena za nju, i s liječnikom (glas Nikše Butijera), koji joj nakon svih nervoza ipak pruža utjehu. Predstava problematizira čekanje povučene i prestrašene žene i izvrsno riješenim zvukom koraka koji ulaze i izlaze iz ordinacije, začudnim sjenama na bijelome platnu, filmskom aluzijom na predstavljanje moguće sudionice za Eurosong, uz glas Duška Ćurlića i izvrstan pjevački nastup na fiktivnoj sceni kojim pokušava izići iz društvene margine osamljenosti i neprihvaćenosti, svojstvene svima.

Nagrada za izniman prinos i razvoj cabareta dodjeljuje se na 17. Gumbekovim danima glumcu BORISU SVRTANU!

Boris Svrtan, glumac Zagrebačkog dramskog kazališta Gavella, gradi, uz iznimno uspješnu dramsku, i kabaretnu profesionalnu karijeru koja ludično, igrivo, vrckavo traje više od dvadeset i pet godina, od 1989. godine, kad Svrtan nastupa u kabaretnoj predstavi Glumačke družine Histrion, Kavana Torso, a dvije godine poslije, simbolične 1991. godine, u predstavi Pišem ti pismo da skupa više nismo kazališta Kerempuh. Pisac, redatelj i glumac Boris Svrtan autor je i kabaretnih uspješnica, tako 1995. godine nastaje predstava Spika na spiku, a 1997., zbog ogromnoga interesa publike, i Spika na spiku 2. Predstava Predsjednik&ca, u kojoj Svrtan sudjeluje kao autor teksta i glumac, proglašena je 2020. najboljim cabaretom Gumbekovih dana, a cijeli svoj izniman kabaretni luk Svrtan zaokružuje glumstveno i scenski šarmantno u veljači 2024. godine Gavellinim i Krležinim Kraljevom, kao kabaretist koji izvedbom podsjeća na Fosseov Cabaret. Pjevač, zabavljač, glumac, glazbenik, majstor i poznavatelj nekoliko instrumenata, Boris Svrtan nastavlja tradiciju sjajnih zagrebačkih kabaretnih majstora, od Vlaha Paljetka, Dejana Dubajića, Vikija Glovackog do Mladena Crnobrnje Gumbeka.

Sigurni smo da će svojim kabaretnim umijećem Boris Svrtan i dalje puniti i razveseljavati hrvatske i svjetske pozornice i da Nagrada za izniman prinos i razvoj cabareta odlazi u prave i posebne glumačke ruke.

Vesna Muhoberac uime ocjenjivačkoga suda u sastavu: glumica Ankica Dobrić, scenografkinja Marta Crnobrnja, kći Mladena Crnobrnje Gumbeka, predstavnik publike Branko Babac i kazališna kritičarka Vesna Muhoberac