'Sviđa mi se kineski predsjednik Xi, uvijek mi se sviđao i uvijek će mi se sviđati. Ali on je vrlo žilav i krajnje težak u pregovorima.' Izjavio je to u svom prepoznatljivom stilu američki predsjednik Donald Trump o kineskom kolegi, s kojim ga, nema sumnje, čekaju novi pregovori oko mnogo toga. Od međusobnih trgovinskih odnosa do (pre)raspodjele moći u međunarodnim odnosima. Xi je na čelu kineske države od 2013., nakon što je 2012. preuzeo i vodeće mjesto među kineskim komunistima, te je tako dočekao Trumpa i u njegovu prvom, i u njegovu drugom mandatu. A vrlo vjerojatno će ga i ispratiti iz Bijele kuće.

I dok obje svjetske sile prednjače u svojim vojnim, gospodarskim i diplomatskim mogućnostima, SAD je sve donedavno bio jedina planetarna supersila kada je u pitanju filmska industrija. Upravo je američka kinematografija, još od vremena prije Drugoga svjetskog rata, jedna od najvažnijih sastavnica američke meke moći. Kao sposobnost određene države da na druge države i njihovo stanovništvo utječe ne korištenjem sile, već prije svega strateškom suradnjom na različitim poljima, uključujući kulturne proizvode, meku moć pionirski je koncipirao nedavno preminuli američki politolog i bivši pomoćnik ministra obrane Joseph Nye (1937.-2025.), a tu je dužnost obnašao u vrijeme predsjednika Billa Clintona. SAD je u 90-ima uistinu bio jedina svjetska supersila, i to ne samo kada je riječ o tvrdoj moći, nego i onoj mekoj. Američki filmovi puno su kapilarnije osvajali svijet nego pojedine američke vojne i ine intervencije.

Iako su holivudski spektakli i dalje najgledaniji u daleko najvećem broju zemalja, ova je godina pokazala da i kineska kinematografija, zahvaljujući prije svega svom golemom kinotržištu, ima naslove koji mogu doći na sam vrh najgledanijih ostvarenja u svjetskim kinima. U godini izbijanja pandemije koronavirusne bolesti 2020. to je pošlo za rukom autorima japanskoga dugometražnog animiranog filma 'Demon Slayer: Kimetsu no Yaiba' (redatelj mu je Haruo Sotozaki), čime je prvi put jedan film izvan američke kinematografije osvojio svjetski box office. No činilo se da je to iznimka koja potvrđuje pravilo jer je prije pet godina, tijekom posljednje godine prvoga Trumpova predsjedničkog mandata, Hollywood samo nakratko zaustavio produkcije, baš kao što su i kinodvorane diljem SAD-a i svijeta uglavnom bile zatvorene.

Kineska mitologija vlada filmskim svijetom

Sada pak, kada svi u filmskoj industriji već nekoliko godina normalno rade i zarađuju, najgledanijim je naslovom u svjetskim kinima u 2025. postao kineski cjelovečernji animirani film 'Ne Zha 2', nastavak izvornika iz 2019. Redatelj mu je Yang Yu, umjetničkog imena Jiaozi, a trenutačna mu je zarada u kinima prešla dvije milijarde i dvjesta milijuna dolara. Time je postao peti najkomercijalniji kinonaslov u povijesti kinoprikazivaštva. Ispred njega samo su 'Avatar', 'Osvetnici: Završnica', 'Avatar: Put vode' i 'Titanik'. Nastao je tehnikom 3D računalne animacije, žanrovski je fantastična akcijska pustolovina, a naslovni mu je lik dječak koji je inkarnacija demona, zbog čega je prezren u svojoj okolini i morat će učiniti štošta ne bi li ga prihvatili kao junaka. Posrijedi je lik iz kineske mitologije koji je u svom romanu iz 16. stoljeća 'Investitura bogova' opisao Xu Zhonglin, književnik iz razdoblja dinastije Ming. Malo je vjerojatno da će kineski megahit prema popularnoj legendi izgubiti tron kao najgledaniji film u kinima u ovoj godini, a na njega ga je postavila domaća kinopublika i tako počela diktirati redoslijed svjetske top ljestvice. Na njezinu je četvrtom mjestu zasad još jedan kineski kinohit, kriminalistička komedija 'Detective Chinatown 1900' s više od pola milijarde dolara zarade.

Na ovaj način i kineska kinematografija igra na prokušanu kartu, a to je realizacija nastavaka rado gledanih ostvarenja koja godinama stječu i novu popularnost i nove gledatelje. Reklo bi se – stari holivudski recept. U isto vrijeme američka tvornica snova radi isto: snima nove nastavke dugogodišnjih serijala, kao i prepravke ranijih kinohitova. Pritom su neki od tih prepravaka promijenili filmski rod te su sada na red došli hibridni prepravci ne tako davnih dugometražnih animiranih filmova. Hibridni filmski rod kao onaj koji u produkciji i(li) postprodukciji spaja elemente igranog i ostalih filmskih rodova, ponajprije animiranog, trenutačno već ima drugi najgledaniji film u svjetskim kinima ove godine. To je 'Minecraft: Film' u režiji Jareda Hessa, ekranizacija istoimene, iznimno popularne švedske videoigre, a u holivudskoj lakopernoj interpretaciji zaživio je kao razbibriga uglavnom za osnovnoškolce i njihove pratitelje u kinodvoranama. Koncept se isplatio te je inkasirao gotovo milijardu dolara u svjetskim kinima, što je opet predaleko od aktualnog uspjeha kineske komercijalne perjanice 'Ne Zha 2', jer ona je dobila i veoma dobre ocjene, baš kao i njezin prethodnik, za umjetničko postignuće.

Što na sve to kaže stari Walt Disney?

U svjetska i hrvatska kina stigla su još dva naslova američke proizvodnje koja preko hibridnog roda i prepravaka već poznatog rada nastoje privući publiku, ali i kritiku, barem kada je jedan od njih posrijedi. To su 'Lilo & Stitch' te 'Kako izdresirati zmaja'. Na oba ostvarenja radila su cijenjena imena animiranog filma jer su oba nastala kao prepravci animiranih radova, i to hvaljenih i gledanih. Novi 'Lilo & Stitch' ima predložak u filmu iz 2002., jednom od posljednjih koji je proslavljeni studio za animaciju Walt Disney realizirao na tradicionalan način. To mu u današnjoj konstelaciji pristupa animiranim ostvarenjima daruje privlačnu patinu, a režirala su ga u međuvremenu dvojica etabliranih autora: Chris Sanders, kojemu je svaki dugometražni animirani rad nominiran za Oscara, uključujući recentnoga 'Divljeg robota', i Dean DeBlois, također miljenik Američke filmske akademije s obzirom na trilogiju 'Kako izdresirati zmaja', koju sada upravo on prepravlja kroz igrano-animirani koncept.

Igranu inačicu priče o prijateljstvu naslovnog izvanzemaljca i djevojčice s Havaja režirao je Dean Fleischer Camp, kojemu je oskarovska nominacija pripala za nezavisni dugometražni animirani film 'Marcel: Školjkica u cipelama'. Camp je u njemu postigao lucidnu sinergiju metaforične priče i osobite estetike, što, dakako, nije mogao ponoviti u zapravo ponavljajućem radu. Ovogodišnji 'Lilo & Stitch' uvelike je prizor po prizor podsjećanje na animirani izvornik, pri čemu je pola sata dulji jer je u priču uvedeno nekoliko novih likova te je ključni lik socijalnog radnika postao socijalna radnica, a antagonisti se manje štede. Ipak, šarm je zadržan, dapače i naglašen, osobito u liku Stitcha, koji kao genetski eksperiment iz daleke galaktike stječe naklonost neshvaćene Lilo te sada namjerno izgleda kao neodoljiva plišana igračka nalik koali, čiji su naprasni karakter i fantastične moći pokretači radnje. Redatelju je uspjelo i to da lik Lilo, koju tumači darovita Maia Kealoha, djeluje istodobno krhko i čvrsto, tako da je razumljivo zašto je novi rad višestruko nadmašio prethodni kada je u pitanju recepcija u kinima te bi u budućnosti i on lako mogao dobiti nastavak. Tim više jer efektno propituje pojam obitelji, odnosno tko je sve čini.

Suživot sa zmajevima

I dok je u filmu 'Lilo & Stitch' obitelj, odnosno ohana na havajskom, ključ zapleta i raspleta, u novoj verziji, ovaj put igrano-animiranoj, prvog dijela trilogije 'Kako izdresirati zmaja' to je – suživot. I novi je film nastao prema motivima djela britanske književnice Cresside Cowell te je i on, prizor po prizor, rekonstrukcija izvornog animiranog filma iz 2010. Međutim ni ovdje ponavljanje nije prepreka dojmu jer su priča i izvedba dovoljno koherentne da se ne izazove osjećaj već viđenog. Tomu svakako doprinos daje igrani segment rada jer sada uloge Vikinga interpretiraju glumci na čelu s mladim Masonom Thamesom kao Štuckom i Gerardom Butlerom kao njegovim ocem Stoikom, glavarom sela. Zaplet je poznat: stanovnike vikinškog Berka neprestance napadaju zmajevi, što je dovelo do rata do istrebljenja. Ali u pozadini je nešto posve drugo, što će shvatiti ubijanju krajnje nesklon Štucko nakon što se sprijatelji s najopasnijim zmajem, Noćnim Bijesom, kojega će nazvati Bezubica.

Neshvaćen od oca, a isprva i od djevojke u koju je zaljubljen, Štucko kao autsajder doslovce mora istrenirati zmaja da bi spasio i svijet ljudi, i svijet drevnih životinja. Redatelj DeBlois de facto ponovno režira vlastiti film i u tome se besprijekorno snalazi. Mlađe gledatelje privući će fantastična priča o prijateljstvu dok će odraslija poruka u njemu primijetiti minuciozno provučen motiv potrebe razumijevanja drugih i drukčijih da bi opstali svi. Za domaću je publiku zanimljivo to da su u sinkronizaciji Vikinzi, osim Štucka i prijatelja, dobili glasove s naglaskom iz Dalmatinske zagore, što je također konotativno. Hoće li pak Štucko, Stitch i Lilo moći parirati kineskim animiranim junacima? Iako Trump i Xi sigurno neće razgovarati o tome, publika će reći svoje.