Donald Trump u petak je objavio da su Sjedinjene Države, Danska i Grenland postigli sporazum koji Washingtonu daje 'trajnu kontrolu' nad grenlandskom sigurnošću i svime što je potrebno za nju. Međutim Kopenhagen i Nuuk upotrijebili su osjetno drukčiji rječnik. U zajedničkom priopćenju danske i grenlandske vlade navodi se da tri vlade tek očekuju potpisivanje sporazuma uz Opću skupštinu UN-a, nakon čega trebaju uslijediti potrebni parlamentarni postupci. Uzme li se u obzir vrlo izgledni 'plavi val' na međuizborima u studenom, potvrđivanje u Senatu je upitno jer je za ratifikaciju sporazuma potrebna dvotrećinska većina.

U trenutku zaključenja kolumne cjelovit dokument još nije bio objavljen, na što je bio upozorio i grenlandski javni servis KNR. Službeno je potvrđeno da sporazum mora poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Kraljevine Danske te pravo Grenlanđana na samoodređenje. Kako piše Financial Times, omogućit će znatno veću američku vojnu prisutnost i spriječiti nečlanice NATO-a (tu se prije svega misli na Rusiju i Kinu) da otvaraju baze, raspoređuju snage ili ulažu u sigurnosno osjetljive sektore. Arktička sigurnost tako postaje šira obveza NATO-a, a ne samo bilateralna dansko-američka odgovornost. Riječ je, dakle, o podosta ozbiljnom sigurnosnom aranžmanu, ali ne i o prijenosu vlasništva, suverenosti ili grenlandskih rudnih prava.

Od 'apsurdne ideje' do prijetnje silom

Drama je počela još 2019. godine, kada je Trump predložio da Amerikanci kupi Grenland, a danska premijerka Mette Frederiksen tu zamisao nazvala apsurdnom. Ono što je u prvom mandatu izgledalo kao bizarna epizoda diplomatskog reality showa u drugome je postalo sustavna, ustvari pomno osmišljena politika.

U siječnju lanjske godine Trump je spominjao da niti ekonomska, pa ni vojne sredstva prisile nisu isključena. Donald Trump mlađi stigao je u Nuuk, a potpredsjednik J.D. Vance u ožujku je u bazi Pituffik optužio Dansku da loše štiti otok. Krajem godine imenovan je i poseban izaslanik za Grenland. U siječnju ove godine, nakon američke operacije u Venezueli, Trump je poručivao da će Washington 'učiniti nešto' s Grenlandom, htjeli to Danci i Grenlanđani ili ne. Kada su europske članice NATO-a poslale manje vojne kontingente na vježbe, zaprijetio im je carinama.

Davos je pretvorio aneksiju u pregovore

Vrhunac krize stigao je u Davosu. Trump je zatražio 'pravo, naslov i vlasništvo' nad Grenlandom, ali je prvi put izrijekom isključio vojnu silu. Nekoliko sati poslije razgovora s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom objavio je 'okvir budućeg sporazuma', povukao carinske prijetnje i pristao da pregovaraju oni koji za to imaju mandat, tj. SAD, Danska i Grenland.

Analiza na kanadskom portalu Eye on the Arctic precizno je uočila stanoviti paradoks. Naime prihvaćanjem dogovora bez američkog vlasništva Trump je sâm srušio argument da je vlasništvo nužno za američku sigurnost. Osnovana je trostrana radna skupina, pregovori su trajali više od osam mjeseci, a NATO je u veljači pokrenuo operaciju Arktička straža. Ovaj politički dogovor zato nije nagli obrat, već završetak procesa u kojem je maksimalistički zahtjev postupno sveden na sigurnosni aranžman.

Najvažnija nekretnina bez tržišne cijene

Zašto je Grenland toliko važan? Ne zbog njegova golemog zaleđenog središta, nego zbog položaja. Najveći svjetski otok leži između arktičkog i sjevernoatlantskog prostora, na najkraćim putanjama između Rusije i Sjeverne Amerike. Njegova zapadna obala okrenuta je Kanadi, a južni rub nadzire prilaze takozvanom procijepu GIUK između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva. Tim pomorskim koridorom ruske podmornice iz Sjeverne flote izlaze prema Atlantiku, a njegovu stratešku važnost detaljno objašnjava i NATO-ov povijesni pregled sjevernoatlantske obrane.

Grenland je zato istodobno predstraža obrane Sjeverne Amerike i sjeverna vrata europskog ratišta. Ulaskom Finske i Švedske sedam od osam arktičkih država postale su članice NATO-a, stoga on više nije udaljena periferija Danske, već središnja točka novog savezničkog sjevera.

Pituffik: Baza koja pokazuje da kupnja nije bila potrebna

U Pituffiku, nekadašnjoj bazi Thule, američki radari već desetljećima obavljaju zadaće ranog upozorenja na balističke projektile, proturaketne obrane i nadzora svemira. Te su funkcije navedene i u službenom opisu američkih Svemirskih snaga.

Sporazum iz 1951. godine, dopunjen sporazumom iz Igalikua 2004., Washingtonu je već dao vrlo široka prava djelovanja i širenja prisutnosti uz suradnju s danskim i grenlandskim vlastima. Drugim riječima, Amerikanci su i do sada mogli graditi dodatne baze, tako da posjedovanje otoka nikada nije bilo nekakav bitan preduvjet za ostvarenje strateških sigurnosnih ciljeva.

Pa ipak, novi sporazum svakako može olakšati proširenje Pituffika, izgradnju infrastrukture za Trumpov proturaketni sustav Zlatna kupola, korištenje zračnih i morskih luka te raspoređivanje dodatnih snaga.

Morski putovi koji se otvaraju, ali ne preko noći

Klimatske promjene produljuju plovidbenu sezonu i povećavaju promet sjevernim rutama. Rusija razvija Sjeverni morski put uz svoju obalu, Kanada brani suverenitet nad Sjeverozapadnim prolazom, a dugoročno se razmatra i transpolarna ruta pokraj Grenlanda. To otvara pitanja nadzora, traganja i spašavanja, luka, osiguranja te zaštite podmorskih kabela.

Ipak, karta otopljenog leda nije isto što i novi Sueski kanal. Plovidbu i dalje ograničavaju promjenjiv led, ekstremno vrijeme, slaba infrastruktura, skupo osiguranje i ekološki rizici. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications pokazuje da bi veća dostupnost arktičkih ruta dugoročno mogla mijenjati globalne trgovačke tokove, ali i stvoriti nove okolišne troškove. Druga, novija analiza održivosti arktičkih pomorskih ruta naglašava da njihovu isplativost ne određuju samo udaljenost i led, nego i troškovi, sezonalnost te sposobnost odgovora na nesreće. Grenland je na raskrižju budućih putova, ali njegova neposredna strateška vrijednost i dalje proizlazi prije svega iz obrane i nadzora, a ne iz kontejnerskog prometa.

Rudno bogatstvo nije isto što i rudnik

Drugi dio grenlandske privlačnosti čine rijetki zemni metali, grafit, cink, zlato i drugi kritični minerali potrebni za elektroniku, energetsku tranziciju i obrambenu industriju. Američka ovisnost o Kini pritom je itekako stvarna. Prema podacima američkog Geološkog zavoda, SAD je 2025. godine iz Kine dobivao 56 posto potrošenih spojeva i metala rijetkih zemnih metala.

Međutim geološki potencijal ne treba brkati s komercijalnom proizvodnjom. Oko 80 posto Grenlanda pokriva led; nedostaju ceste, luke, energija, radna snaga i prerađivački kapaciteti. Foreign Policy upozorava da Grenland još nije proizveo rijetke zemne metale te da bi potrebna infrastruktura bila iznimno skupa, stoga Wall Street Journal očekuje da će dogovor olakšati američka ulaganja, ali ne i izazvati trenutačnu rudarsku navalu.

Dodatno, grenlandska zabrana eksploatacije urana zakočila je projekt Kuannersuit, odnosno Kvanefjeld. Novi sporazum može otvoriti vrata američkom kapitalu, ali neće čarobno pretvoriti ležišta u jeftine opskrbne lance.

Kineska prijetnja: Mogućnost, a ne okupacija

I rusku i kinesku ulogu treba procjenjivati hladnije od Trumpove retorike. Rusija doista obnavlja baze na vlastitoj arktičkoj obali, jača Sjevernu flotu i militarizira morski put uz Sibir. Kina se proglasila 'gotovo arktičkom državom', ulaže u ruski sjever i zanima se za polarne rute. No na sâmom Grenlandu kineski projekti uglavnom nisu realizirani.

Istraživanje Belfer Centera pri Harvardu pokazuje da se u medijskim procjenama kineskih arktičkih ulaganja često zbrajaju najave, planovi i propali projekti. Zaklada Carnegie navodi da nijedan potencijalni kineski rudarski projekt na Grenlandu nije zaživio te podsjeća da postojeći obrambeni sporazum već omogućuje širenje američke prisutnosti. Danska je usto blokirala politički osjetljive kineske pokušaje kupnje infrastrukture.

Zabrana neprijateljskih baza stoga zatvara budući rizik, a ne uklanja postojeću rusku ili kinesku vojnu prisutnost na Grenlandu jer takve prisutnosti ondje niti nema.

Grenlanđani nisu tek fusnota dansko-američkog ugovora

Na otoku veličine 2,16 milijuna četvornih kilometara živi tek oko 56.000 ljudi, ali to ne čini njihove političke preferencije manje važnima. Danski Zakon o grenlandskoj samoupravi iz 2009. godine priznaje Grenlanđane kao narod s pravom na samoodređenje. Nuuk upravlja, među ostalim, mineralnim resursima dok su vanjska, obrambena i sigurnosna politika i dalje u nadležnosti danske vlade.

To je složen sustav podijeljene vlasti, a ne kolonijalna kupoprodaja između Kopenhagena i Washingtona. Većina Grenlanđana podupire neovisnost kao dugoročan cilj, ali su podijeljeni oko njezina vremena i gospodarske cijene. Istodobno je anketa iz siječnja 2025. godine pokazala da se 85 posto stanovnika protivi priključenju SAD-u. Politička formula koja je omogućila dogovor zato je jednostavna: ništa o Grenlandu bez Grenlanda i ništa što bi unaprijed zatvorilo njegov put prema mogućoj neovisnosti.

Samostalnost ima i računovodstvenu stranu

Samoodređenje nije samo zastava, već i fiskalna sposobnost. Prema analizi Europskog parlamenta, gotovo 98 posto grenlandskog robnog izvoza 2024. godine činili su morski proizvodi dok je danski blok-transfer (fiskalnog poravnavanja) 2023. godine iznosio 554 milijuna eura. Upravo zato Nuuk želi više stranih ulaganja, izravne zračne veze, energetsku infrastrukturu i raznolikiju ekonomiju, ali pod vlastitim pravilima.

Američki kapital može povećati grenlandsku autonomiju prema Danskoj. No ako se veže uz političku poslušnost, može je zamijeniti ovisnošću o Washingtonu. Foreign Affairs je tijekom krize upozorio da kombinacija ograničene proračunske samostalnosti, slabih institucionalnih kapaciteta i snažnog pokreta za neovisnost otvara prostor vanjskom utjecaju. Najbolji odgovor stoga nije zatvaranje Grenlanda nego konkurencija američkih, europskih i kanadskih ponuda uz transparentne institucije u Nuuku.

Danska je dobila sporazum, ali ne i povratak nevinosti

Kopenhagen je obranio crvene linije i istodobno priznao svoj dugogodišnji propust: desetljeća premalog ulaganja u obranu golemog arktičkog prostora. Tijekom 2025. godine dogovorena su dva obrambena paketa vrijedna više od 5,62 milijarde eura za brodove, nadzor, zrakoplove i druge sposobnosti, što potvrđuje dansko ministarstvo obrane. Savezničke vježbe na Grenlandu također su pojačane.

Sigurnosni dio Trumpove kritike zato nije bio izmišljen. Problem je bila metoda: prijetiti silom teritoriju saveznice kako bi se postiglo ono što je saveznica nudila pregovorima. Švedski javni servis SVT opisao je novi sporazum kao moguću moderniziranu inačicu aranžmana iz 1951. godine i zabilježio dansku dosjetku: 'Nemojte reći Trumpu da smo pobijedili.' To je možda dobra taktika za završetak krize, ali slab temelj za obnovu povjerenja.

Trumpova pobjeda u jeziku, saveznička pobjeda na karti

Trump može tvrditi da je pritiskom natjerao Dansku, Grenland i NATO na veća ulaganja, trajniji američki pristup i čvršću zaštitu od neprijateljskih ulaganja. To nije beznačajno, osobito pred međuizbore u studenom. Danska i Grenland pak mogu reći da nisu ustupili ni četvorni kilometar, da je Nuuk postao ravnopravan sudionik sporazuma te da je obrana Grenlanda premještena iz bilateralnog sukoba u saveznički okvir.

Sporazum je stoga klasičan diplomatski kompromis maskiran Trumpovim maksimalističkim marketingom. Njegova formula glasi: proglasiti nedostižan cilj, stvoriti krizu, prihvatiti ostvariv dogovor, a zatim ga opisati riječima prvotnog zahtjeva. Problem je u tome što saveznici pamte i prijetnju, a ne samo potpis.

Amerika je dobila pristup, ali potrošila povjerenje

Najveći paradoks grenlandske drame jest to što je Trump na kraju dobio ono što je Amerika uglavnom već imala i što bi joj Danska i Grenland vjerojatno dobrovoljno proširili. Dobio je vojni pristup bez vlasništva, političku zaštitu od ruskog i kineskog upliva bez aneksije te veći NATO-ov angažman bez razbijanja NATO-a. U tome ima strateške racionalnosti.

No mjeseci prijetnji pokazali su Kanadi i europskim saveznicama da američka moć više nije samo zaštita, već može postati i sredstvo pritiska unutar sâmoga Zapada. Grenland nije prodan. Cijena je ipak plaćena – u povjerenju, predvidljivosti i vjeri da se granice među saveznicima podrazumijevaju. Pitanje nakon potpisa zato nije hoće li Amerika braniti Grenland nego hoće li Grenlanđani i Europljani ubuduće Ameriku doživljavati samo kao branitelja.