U trenutku zaključenja ovog članka mnogi glasovi još nisu bili izbrojani, a na Aljasci, na kojoj se koristi sustav alternativnog glasa, mogli bi potrajati i preko tjedan dana, no već sada možemo s priličnom sigurnošću konstatirati da se plavi val doista dogodio te da su demokrati preuzeli kontrolu i nad Zastupničkim domom i nad Senatom. Dakako, daleko je to od bilo kakve dvotrećinske većine, tako da najava predsjednika Trumpa da će se oslanjati na predsjednički veto kako bi kontrirao odlukama Kongresa ima posebnu težinu
U izbornoj noći odjeknula je i vijest da Trump namjerava zavrnuti financijsku pipu Izraelu jer im, prema njemu, vojna pomoć kakva je bila do sada trenutno nije potrebna. Je li to tek predizborni spin ili najava šireg zaokreta američke politike, ostaje nam vidjeti.
Drugo veliko pitanje jest tko zapravo čini jezgru današnje Demokratske stranke i u kojoj će mjeri nova generacija mladih zastupnika i senatora – koje mahom podupiru Demokratski socijalisti Amerike (DSA) i natječu se tko će više demonizirati Izrael i minimizirati prijetnju džihadizma – nabijati prosječnom građaninu osjećaj nekakve stoljetne krivnje i odgovornosti za davno prohujale povijesne događaje i procese te najavljivati uvođenje ekstenzivnih socijalnih programa upitne financijske održivosti.
Birači su kaznili Trumpa, no nisu nužno potpisali za socijalistički program
Plavi val prodro je u mnoga republikanska uporišta, a i izabrano je pregršt otvoreno socijalističkih kandidata, no bitno je istaknuti da su to dvije odvojene teme. Jedno je kažnjavanje Trumpa (uvelike i zbog ne baš povoljne ekonomske situacije), a drugo podrška za ogroman zaokret Demokratske stranke ulijevo. Prema predizbornim istraživanjima Pew Research Institutea, upravo je gospodarstvo bilo presudna tema za čak 84 posto birača.
Za sada možemo potvrditi da od plave ekipe u Senat ulaze James Talarico i Adam Hamilton (inače metodistički pastor) iz Kansasa, Sherrod Brown iz Ohija i Josh Turek u Iowi. Osim što američki mediji vole isticati upravo one pobjednike koji su bili uspješni u tradicionalnim utvrdama suparničke stranke, važno je podcrtati upravo činjenicu da su demokrati dobili senatorsko mjesto u Teksasu, saveznoj državi koja će na predsjedničkim izborima za dvije godine nositi čak 40 glasova u Izborničkom kolegiju.
Ankete i simulacije su, za sada se čini, dobro predvidjele i procijenile smjer kretanja birača, stoga ovakav ishod ne treba previše čuditi. Pa ipak, pobjeda demokrata još nam ne govori kakvu novu politiku u Kongresu birači doista očekuju, tj. jesu li doista dali bjanko podršku zaokretu kakav zagovaraju kandidati DSA-a.
Od Squada do Bloka: Manjina s većinskim ambicijama
Prema NPR-u, izabrani su Darializa Avila Chevalier i Claire Valdez iz New Yorka, Melat Kiros iz Colorada, Donavan McKinney iz Michigana i Chris Rabb iz Pennsylvanije. Oni povećavaju prisutnost Demokratskih socijalista Amerike, uz postojeće članice Alexandriju Ocasio-Cortez (AOC) i Rashidu Tlaib. Međutim širi progresivni krug nije isto što i formalno članstvo u DSA-u.
Ako je Squad predstavljao prvi vidljivi val, sadašnja generacija može se opisati kao njegova organiziranija, druga faza. Premda su i dalje fokusirani na kulturne sukobe koje se obično povezuje s pojmom 'svjesnosti' ili 'budnosti' (woke), naglasak je sada pomaknut na javnu stanogradnju, kontrolu najamnina, univerzalno zdravstveno osiguranje, jačanje uloge sindikata i snažno progresivno oporezivanja bogatstva.
Neformalni krug socijalističkih zastupnika, nazvan Blok, priprema pritisak pri izboru predsjednika Zastupničkog doma, a njegov utjecaj ovisit će o konačnoj demokratskoj većini: ako ona bude tijesna, već nekoliko discipliniranih zastupnika može imati presudan utjecaj, ako pak bude šira, vodstvo stranke moći će zaobići njihova htijenja i uvjetovanja.
DSA pritom uopće ne skriva svoju strategiju. U svojoj publikaciji Democratic Left objašnjavaju da trenutno koriste demokratsku izbornu oznaku zbog prilagodbe većinskom izbornom sustavu, premda dugoročno imaju cilj razviti samostalnu, masovnu socijalističku stranku. Premda bi se moglo reći da DSA 'na stražnja vrata' pokušava korištenjem tuđe stranačke infrastrukture ući u vlast, ne treba zaboraviti da se radi o kandidatima koji su sasvim legitimno pobijedili na izborima, a i da sedmero zastupnika ne može niti u kojem slučaju predstavljati kontrolu cijele stranke. Pa ipak, svakako rastu njihova sposobnost vršenja pritiska i njihova medijska vidljivost.
Ova strategija osobito dobro funkcionira u plavim utvrdama, gdje je demokratska nominacija gotovo jednaka pobjedi u studenome, a tada o ideološkom profilu zastupnika presudno odlučuje predizborno biračko tijelo. Nacionalno vodstvo nasljeđuje rezultat i mora s njim sastavljati većinu, što nije tajno preuzimanje institucija, već korištenje pravila koja organiziranim manjinskim strujama mogu dati nerazmjernu težinu. Podrška građana na izborima pritom ne govori o tome koliko su birači podržavali svaku pojedinu programsku točku.
Medicare for All: Privlačan, ali skup cilj
Najveća programska prilika ljevice jest zdravstvo. Medicare for All nije tek dodatak postojećim subvencijama jer novi prijedlog predviđa univerzalni nacionalni sustav i zabranu privatnog osiguranja koje duplicira obuhvaćene usluge, a privatne police mogle bi pokrivati usluge izvan tog sustava. Zato treba precizno govoriti o zamjeni velikog dijela sadašnjeg osiguravateljskog modela.
Njegovi zagovornici, poput zastupnice Pramile Jayapal (D, 7. okrug države Washington), obećavaju široko pokriće bez premija i participacija, no uklanjanje računa pacijentu ne uklanja trošak liječenja, već ga samo premješta u javno financiranje. Ozbiljna rasprava morala bi odgovoriti na pitanja kako prikupiti prihode, urediti naknade pružateljima usluga i provesti samu tranziciju iz staroga u novi sustav.
Univerzalno javno zdravstvo nije isto što i radikalizam prema policiji ili Izraelu. Problem nastaje kada organizirani pokret te različite politike pretvara u jedinstven test podobnosti za demokratske kandidate, a umjereni zastupnici tada moraju birati između programske samostalnosti i sukoba s mobiliziranim aktivističkim krilom.
Izrael postaje granica unutar stranke
The Forward, glavna lijeva publikacija američkih Židova, izvještava da novi zastupnici DSA-a podržavaju prekid vojne pomoći Izraelu, a izraelsko djelovanje u Gazi nazivaju genocidom, s time da nacionalni DSA zagovara i embargo na oružje, što nadilazi kritiku pojedinih odluka izraelske vlade.
Razlike među pojedinim izabranim zastupnicima ipak su važne. Primjerice, Melat Kiros (29 godina, 1. okrug u Kansasu, etiopskog podrijetla) protivila se i financiranju obrambenog sustava Iron Dome. Odbila je napad zapaljivim napravama na skup za oslobađanje izraelskih talaca u Boulderu nedvosmisleno nazvati protusemitskim, premda ga je osudila kao napad na nevine ljude.
Političko pitanje glasi može li stranka istodobno braniti palestinska prava, sigurnost Izraela i vlastite židovske birače. Ako složenu vanjsku politiku zamijeni provjeravanjem tko je dovoljno oštro osudio Izrael, suzit će prostor za ozbiljnu raspravu, a medijska vidljivost najglasnijih tada može zasjeniti zastupnike spremne pregovarati.
Također, smjenu generacija ne treba nužno izjednačavati sa socijalističkom orijentacijom. Mlađi političari mogu dijeliti nezadovoljstvo starim vodstvom, no bitno se razlikovati u gospodarskim, sigurnosnim i vanjskopolitičkim stavovima. Svako svrstavanje mora počivati na programu i djelovanju, umjesto na dobi, podrijetlu ili podršci nekog poznatog progresivnog političara.
Policija: Službeni program radikalniji je od reforme
Kod pitanja policije nema potrebe nagađati. DSA-ov službeni program traži demilitarizaciju policije, slabljenje policijskih sindikata i preusmjeravanje sredstava prema javnim službama kao korake prema potpunom ukidanju policijskog i zatvorskog sustava, a zasebno zagovara ukidanje ICE-a, prekid deportacija i amnestiju svih imigranata bez obzira na njihov pravni status.
To je program organizacije. Naravno, ne možemo svaku njegovu točku automatski pripisati svakom podržanom kandidatu. No sasvim su legitimni zahtjevi da izabrani političari objasne koje dijelove prihvaćaju i kakve institucije nude kao zamjenu. Nisu svi u DSA-u suglasni s ovakvim zahtjevima jer upravo radnički birači, kojima se često obraćaju, žive u velikim gradovima u kojima im istodobno treba zaštita od eventualne policijske samovolje, ali i od široko rasprostranjenog nasilnog kriminala.
Jeffries između aktivista i 'gospodina veta'
Hakeem Jeffries, dosadašnji vođa demokratske manjine u Zastupničkom domu i zastupnik iz New Yorka, sada je glavni kandidat za predsjednika tog doma. Postane li izabranikom nove većine, bit će prvi Afroamerikanac na toj dužnosti (u suvremenoj Americi stalno se voli naglašavati prvi ovaj ili onaj na nekoj dužnosti). Njegov posao neće biti samo suprotstavljanje Trumpu, već će morati održavati zajedništvo široke stranke koja okuplja progresivce, umjerene zastupnike iz nesigurnih izbornih okruga i različite regionalne interese. Osvajanje većine daje im zajedničkog protivnika, ali ne jamči zajednički odgovor na pitanja poreza, zdravstva, imigracije ili vanjske politike.
Trumpova najava da će postati 'gospodin Veto' najavljuje sukob dviju grana vlasti. Da bi prijedlog postao zakon, oba doma moraju usvojiti jednak tekst i poslati ga predsjedniku. Trump ga može potpisati ili vratiti uz obrazloženi veto. Kongres tada može nadglasati predsjednika dvotrećinskom većinom u svakom domu, a ako to ne uspije, prijedlog ne postaje zakon. Demokratska većina sama zato neće biti dovoljna za velike reforme protiv predsjednikove volje – trebat će republikanske glasove ili dogovor s Bijelom kućom.
Veto, međutim, nije predsjedničko pravo da raspusti ili zanemari Kongres. Ne može zaustaviti kongresnu istragu ni prisiliti Senat da potvrdi njegova kandidata za suca ili dužnosnika. Demokrati mogu uskraćivati potporu predsjednikovim prioritetima, a on odbijati njihove prijedloge financiranja te sukob može završiti kompromisom, ali i prekidom rada dijela saveznih službi.
Premda je Trump najavio da će priznati rezultate izbora, to ne znači da ih nisu obilježile pravne borbe oko samog izbornog procesa. Na Aljasci se koristi alternativno glasanje, kao u Australiji, pri čemu birači rangiraju svakog od ponuđenih kandidata, a put do većine znači da se, sukladno ostalim iskazanim preferencijama, glasovi za slabije kandidate prenose na preostale, one koji su bili drugi ili ini izbor tih birača. Republikanci generalno osporavaju takav sustav, no sada su nezadovoljni jer se pojavio neovisni kandidat koji ima gotovo isto ime (Daniel J. Sullivan ml.) kao njihov favorit (Dan S. Sullivan), za što tvrde da je smišljena demokratska taktika odvlačenja glasova. U Kaliforniji se pak osporava čak 20 tisuća listića, za koje republikanci tvrde da su plod glasanja nedržavljana.
Jeffries će, kao i Chuck Shumer u Senatu, morati povezati vrlo različite birače i pokazati da može biti učinkovit čak i u teškim okolnostima, a Trump će pokušati pokazati da demokratski Kongres znači blokadu. Ishod će ovisiti o tome tko će uvjerljivije dokazati da koristi institucionalne ovlasti za rješavanje problema, a ne samo za iscrpljivanje protivnika. Nažalost, lako je moguće da ćemo svjedočiti dvjema godinama uzastopnih blokada koje će samo iscrpljivati Amerikance kod kuće, izluđivati europske saveznike preko Bare i činiti ovaj svijet nesigurnijim mjestom.