KOMENTAR MARKA SANČANINA

Splitsku Rivu treba zaštititi korištenjem

  • Autor: Marko Sančanin
  • Zadnja izmjena 20.03.2012 13:14
  • Objavljeno 20.03.2012 u 10:30
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Od otvorenja obnovljene splitske Rive 2007. traju prijepori o njezinom izgledu, a pomoćnik ministrice kulture, Zlatko Uzelac, nedavno je najavio rušenje famoznih 'vješala', nosača tenda koji, prema protivnicima njihovog postavljanja, narušavaju njezin izgled. U cijelom prijeporu, kao i u brojnim sličnim raspravama, zaboravlja se temeljni kriterij očuvanja baštine – njezino funkcionalno i praktično korištenje

Ako ćemo suditi po napisima u medijima, novi pomoćnik ministrice kulture odlučio je štošta razbucati po pitanju zaštite kulturne baštine. To prilična ima smisla jer način na koji se u nas tretira materijalna kulturna baština (čitaj: zanemaruje, uništava, falsificira, besramno trži ili jednostavno obezvređuje) treba definitivno mijenjati. Koji je pravi način da se to učini i je li radikalno čišćenje koje Uzelac najavljuje uopće moguće s obzirom da će problema i otpora biti mnogo, a državni je resor najvjerojatnije slab na kapacitetima? Bez ulaženja u nezahvalna predviđanja, dobro je ukazati na dva aspekta ovog problema koja su izašla na vidjelo u sukobu s arhitektima koji su projektirali rasvjetne stupove ispred Dioklecijanove palače na splitskoj Rivi. Ovaj sukob konzervatorskog merituma i takozvane autorske slobode arhitekata dobro ukazuje na niz problema kulture u tranziciji te se naposljetku ulijeva u širu problematiku poimanja javnog (političkog) prostora gradova.

Prilagođavanje spomenika zdravom razumu

Prvenstveno on pokazuje latentan otpor intervencijama u kulturnu baštinu. U nas se uvijek na neki način pretpostavlja da je novo prijetnja starome i da se ono treba uklopiti i biti nevidljivo. Zato se treba prisjetiti prilično važnog međunarodnog dokumenta, svojevrsnog temelja svih današnjih kriterija o čuvanju i obnovi kulturnih dobara. Mletačka povelja (Venecija, 1964) izrijekom kaže da se zaštita najbolje provodi kroz korištenje. Ponekad je gotovo nemoguće prilagoditi staro novoj namjeni bez intervencije. Nisu bez razloga Talijani pretvorili toskanske dvorce i ljetnikovce u turističke sadržaje ili Nijemci svoje ruhrske čeličane i rudnike u kulturne i turističke atrakcije. Nažalost, nova namjena ponekad izaziva sprdnju, obezvređuje ambijent vašarskom scenografijom ili snobovskim prenemaganjem kulturnih elita koje očito dolazi u paketu koji se zove 'ekonomski održivo upravljanje'.

Aktivistički video splitske Građanske inicijative

Ipak, imperativ korištenja baštine sadrži duboko etičku dimenziju koja kao da se u raspravama o zaštiti baštine nedovoljno jasno tumači laicima. Radi se o tome da se u društvu često brka redoslijed razloga za ovakvu zaštitu. Govori se da spomenike čuvamo jer smo ih baštinili od naših djedova. Iz toga onda proizlazi važan argument o očuvanju vlastitog kulturnog identiteta, ali što da radi čovjek s neopipljivim pojmom kulturnog identiteta ako korištenje baštine nije vezano uz njegovu svakodnevnu životnu praksu? Nadalje, postoji i argument da spomenike čuvamo zbog naših unuka. Ponovo se možemo složiti da je on opravdan iz perspektive kulturnog identiteta i očuvanja kulturnih resursa za buduće generacije, ali se također treba vratiti na goli život današnjeg čovjeka. Oba argumenta zamagljuju svakidašnji horizont i izazivaju otpor građana. Zato etički imperativ zaštite treba najprije zasnivati na zdravom razumu danas živih. Budući da ni djedova ni unuka nema među živima, zašto ne bismo prvo mislili na vlastite potrebe? Današnji živi trebaju novu namjenu prilagoditi sebi. Utoliko se i riječ današnjih arhitekata treba poštivati. Ako nova namjena podrazumijeva intervenciju u spomeničku baštinu, onda će se ona kad-tad dogoditi – s ili bez arhitekata.

Tko je 'gazda' Dioklecijanove palače?

Paradoksalno je da nas upravo tome uči Dioklecijanova palača. Ona je praktična (i lokalno autentična) potvrda povelje jer se u palači ne događa uprizoreni život, imitacija grada, nego se radi o živom urbanitetu koji se ne može kontrolirati. Preko dvije tisuće godina Dioklecijanov arhitektonsko-urbanistički sklop pokazuje vitalnost usprkos svakovrsnim intervencijama građana. Pitanje je bi li ona danas bila puna života da su korištenje regulirale isključivo kulturne elite.

Dakako, ne treba biti sporno da će današnji političari, konzervatori, arhitekti, dizajneri i umjetnici biti prvi koji će baštinjeni prostor prilagoditi današnjim potrebama. Ali i tu su prava jednih ograničena pravima drugih. Nitko nije glavni. Možda se na tome Uzelac okliznuo. Kroz medije se stekao dojam da želi pokazati tko je gazda te se nije potrudio to demantirati. Jednostavno mu je zakazala diplomacija.

Leo Nikolić

Leo Nikolić

Izvor: tportal.hr / Autor: Leo Nikolić

Drugi aspekt sukoba na splitskoj Rivi tiče se tumačenja arhitektonskog autorstva u javnom prostoru. Reakcija strukovnih udruženja i njihovih polemika preko medija dolila je ulje na vatru najavama tužbi protiv Ministarstva i usporedbom najavljenog rušenja rasvjete s procesom antiurbane retradicionalizacije gradskog prostora koju zagovara današnja splitska vlast.

Može li se uopće govoriti o 'čistom' autorstvu u javnom prostoru? Baš kao što u gradu ne postoji čisto vlasništvo (prostor možete posjedovati, ali kako ga koristite, uvijek je predmet javno donesenih pravila) ili čista sloboda (sloboda jednog ograničena je slobodom drugog), morala bi postojati i neka analogija oko čistog autorstva. Ako je grad kolektivni proizvod, a gradogradnja kolektivni čin, onda je autorstvo arhitekta nad fizičkim objektom u javnom prostoru premreženo drugim znanjima, prosudbama svakojake vrste i često suprotstavljenim interesima. Utoliko je ova tipično pretjerana autorizacija splitske Rive, na kojoj inzistiraju arhitekti, potpuno neprimjerena.

Iako će arhitekti to nerado priznati, arhitektonsko je autorstvo zapravo sistem spojenih posuda. U ovom slučaju je taj sistem javna stvar današnjih građana Splita. Od bilo kakve autorizacije ili konzervacije jači je zakon pjace.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi