Što se dogodi kad čovjek ostavi otvorena vrata? Propuh. A kad vrata ostanu dugo otvorena, od propuha obično zaboli glava. I to je tako oduvijek, to će vam reći svaki liječnik, a to bi vam potvrdila i moja baka koja je uvijek bila osjetljiva na propuh i otvorena vrata. Djeca iz nekog neobjašnjivog razloga na ulasku ili odlasku u kuću nikad za sobom ne zatvaraju vrata pa je baka za mnom uvijek morala vikati 'Vrataa!'.

S vremenom je i moja glava postala osjetljiva na propuh i otvorena vrata pa sad i ja za svojom djecom nervozno vičem 'Vrataaa!'. Kao i oni meni, vjerojatno i ja njima već idem na živce s tim vratima, ali tješim se kako će im biti jasno kad budu imali svoju djecu.

Ali evo, baš kao klinac suočio sam se s jednom drugom nevoljom do kojeg mogu dovesti otvorena vrata.

Pamtim to kao da je bilo prošle srijede kad sam posjetio tetku Biserku. Bila to pristojna sredovječna ženica, radišna i uredna, tiha i skromna, i uvijek u sjeni tetka Ive. Tetak je volio glumiti frajera, odnekud je navukao puno novaca pa volio pokazat kako su ostali muškarci u familiji nesposobne šonje. Na obiteljska okupljanja dolazio je u skupim odijelima, košulji s inicijalima, hvalio se skupim satovima i uvijek najnovijim i najvećim BMW-om. Bio je gizdav, glasan, arogantan i uvijek glavni u društvu. Ali volio je on našu tetku, vodio je svuda sa sobom, voljela je i ona njega i za njim svuda išla pa bi onako iskreno i djevojački blesasto znala reći ‘kud Ivo, tu i ja’. Onako bahat tetak se pred familijom s njom volio malo i posprdati, pa dok bi muški počeli razgovor o politici i drugim važnim temama, znao joj je dobaciti ‘Aj Biserka, zapiši ovo.’ Tetka je uredno sve zapisivala, on je bio važan, ona sretna od njegove važnosti, ostatak familije se sažalno smiješio ali se nije miješao.

Al tetka nešto puklo i jednom je samo otišao od kuće. Nitko ni danas ne zna što mu bi, mjesecima ga nije bilo. Stariji su nagađali da je neka žena u pitanju, pričalo se da je imao aferu s nekom Švabicom Angelom, drugi su pak sumnjali da je pobjegao od kockarskih dugova… I onda kad mu se nitko više nije ni nadao, pojavio se kući na vratima.

Al dotad već puklo i tetki, zatvorila mu vrata pred nosom, poručila da ga više ne želi vidjeti, teške su riječi pale, prava obiteljska drama, nije sad pristojno da sve prepričavam, ali nama djeci bilo dosta mučno to sve gledat i slušat. Tetak je ponovno otišao, ovaj put zauvijek, neki kažu da je završio u Americi, drugi u Austriji, jedni su ga vidjeli na kolodvoru pijanog, a drugi opet pričaju da je završio negdje u zatvoru. Nakon nekog vremena nije bilo više nikog briga, bio je da prostite pizda, ko pizda je živio ko pizda otišao i kao takav nije nikom ni falio.

Tetka Biserka je iz kuće izbacila sve njegove stvari, ispraznila ormare i pobacala fotografije iz obiteljskog albuma. Ako joj je koja baš bila jako draga, recimo ona iz Arene, s koncerta Jaquesa Houdeka na koji je tetak vodio svu užu i širu rodbinu, izrezala bi tetkovu glavu pa bi u sredini slike (jer tetak je uvijek bio u sredini) ostala rupa kroz koju bi mi djeca gurnula srednji prst i smijali se kako tetka na fotografiji zapravo grli prst.

Voljeli smo se igrati kod tetke u kući, golem je to bio dvor, s golemim dvoranama, stubištem, dvorištem i jedno trideset soba. Rastrčali bi se i igrali skrivača, a kad se ondje jednom sakriješ nikad te ne mogu naći, divota jedna. Nitko nas nije gnjavio, tetka je uglavnom sjedila pred televizorom, od jutarnjih do večernjih vijesti, i pozorno pratila sve što se na televiziji događa. Ako joj se što ne bi svidjelo, zvala je Službu gledatelja i s njima se nešto prepirala, tražila je da umjesto Onura ubace Ezela i takve stvari, ništa bitno. Tako je ubijala vrijeme i ljude s druge strane žice u pojam, ali shvatit ćete, u tolikoj kućerini ostati sam nije lako.

I onda tog dana, velim vam - sjećam se kao da je bilo prošle srijede - opet smo se došli kod tetke igrati skrivača. Prvi put sam se odlučio sakriti na tavan, nikad nitko od nas ondje nije bio, veselo sam pomislio da će me ekipa tu teže naći nego što smo jednom po dvoru godinama tražili Đurđu.

I vidim, otvorena vrata jedne sobe. Povirim i shvatim da tu već godinama nitko nije bio, prašina po namještaju i dokumentima razbacanima po radnom stolu.

A na stolu, u elegantnom plavom okviru, slika tetka Ive… Ostao sam zatečen, već sam i zaboravio kako izgleda, a sad ga nađem kod tetke u kući!

Sav usplahiren sjurim se dolje do tetkina Ureda za gledanje televizije, ona po običaju u jednoj ruci drži daljinski, u drugoj telefonsku slušalicu, ali kad me vidjela tak zbunjenog, odloži i jedno i drugo pa me pita što mi je.

Onako oprezno, jer znam koliko je uzruja i sama pomisao na tetka, velim joj što sam vidio.

Prvo joj nije bilo jasno što govorim, kakav tavan, kakva soba, kakva otvorena vrata, a onda kad je shvatila, zacrvenjele su joj se uši pa mi je krenula uzrujano objašnjavat da što imam ulaziti kroz otvorena vrata jer ‘ona su otvorena da ne bi bila zatvorena što ne znači da su otvorena da bi bila otvorena jer to tako mora biti bez obzira na to što već godinama ondje nitko nije bio, a to nema veze s njom i njezinom kućom, to je soba za server, serviranje ili tak nešto, to mora ostati otvoreno i kad nije zatvoreno, a ak je otvoreno….’

Takva je bila uvijek kad se uzruja, ponavljala je riječi u dugačkim nesuvislim rečenicama, tražiti neka pojašnjenja bilo je uzaludno pa su druge žene i muškarci u familiji obično samo kimali glavom kao da je skroz razumiju.

Ali ja sam bio dijete pa sam joj pokušao objasniti da ništa loše nisam mislio, samo sam prošao kroz otvorena vrata, ali to ju je još više uzrujalo pa mi je odbrusila da je to tendenciozno i da stječe dojam da je jedini cilj bio nju ‘diskreditirati kao tetu i kao Biserku osobno i kao tetu Biserku u cjelini.’

Još je rekla da će sve reć mami pa nek ja onda mami objašnjavam.

Potom je otišla gore i zaključala ta prokleta vrata.

Došao sam kući i pokunjeno sve ispričao mami.

Stara je samo odmahnula rukom i rekla: ‘Pusti sine, to je od propuha u glavi, fali joj tetak.’