PIŠE: DRAŽEN VUKOV COLIĆ

Na pragu, a opet na početku

Jadranka Kosor, Paul Vandoren i europsko izvješće o napretku

Jadranka Kosor, Paul Vandoren i europsko izvješće o napretku

Izvor: Pixsell / Autor: Petar Glebov

Europa više ne sapleće Hrvatsku, ali se Hrvatska još jednom uplašila vlastitog uspjeha u strahu od neizbježnih promjena, pa dok se nastavljaju samoubilački obračuni kratkovidnih političkih elita, malo tko vjeruje u ikakve dobre vijesti, a pogotovo ne u one – koje stižu iz Bruxellesa

Iz Bruxellesa stižu sve bolje vijesti, a u Hrvatskoj se objavljuju sve mučnije priče, kao da se u poslovično prljavom braku između vanjske i unutrašnje politike i konačni pristup Europskoj uniji iščekuje poput nezakonitog i neželjenog djeteta. Kako se sada čini (najnovije izvješće iz Bruxellesa o hrvatskom europskom napretku doista vrvi pohvalama), Europa je čvrsto odlučila da Hrvatsku u skladu sa zadanim (a ostvarivim) uvjetima primi već 1. siječnja 2013. godine, a domaće političke raspre kao da ponovno otvaraju neke zametnute dvojbe koje bi mogle odgoditi i ove neizrečene, a ipak konačne rokove. Kada joj ne podmeću nogu, Hrvatska se sapleće sama u začaranom krugu u kojem su se hrvatski pregovori za pristup Europskoj uniji rastegli na punih pet godina u znaku stalnih padova i uspona, oduševljenja i razočaranja. Počelo se kandidaturom još 2003. godine kada je Hrvatska bila daleko najbolji đak u najgorem europskom razredu (Balkan), a okončava konačnim završetkom pregovora već u proljeće sljedeće godine, kada će Hrvatska (najvjerojatnije) biti spremna za potpisivanje Pristupnog ugovora, još uvijek kao najbolji đak, ali i nedopustivo spori i nesposobni predvodnik.

Nema nikakve dvojbe da je Hrvatska imala i previše vremena za pravosudne i društvene reforme, povratak izbjeglica, potvrdu pravne države, punu suradnju s Haagom i restrukturiranje gospodarskih invalida, pa su tako već i prije trebali biti riješeni neki problemi brodogradilišta i poljoprivrede, okončane svađe s Haagom, a zaboravljeno mahanje ZERP-om, zaoštravanje graničnih svađa, omalovažavanje susjeda, zaštita pljačkaša i sustavno ponižavanje prava i pravde. Europa nas nije mazila, a kada je svima postalo jasno da su se Rumunjska i Bugarska ubacile preko reda, od Hrvatske se tražilo da mnogobrojnim uvjetima za otvaranje i zatvaranje pregovaračkih poglavlja, još i prije konačne ulaznice bude 'Europa prije Europe'. U međuvremenu je i Europa morala preispitati samu sebe u grčevitoj borbi za potpuno novi ustroj (Lisabonski ugovor), a dvije godine neočekivanih gospodarskih nevolja samo su dodatno ohladile sve one poznate skeptike, koji su i prije tvrdili da ne treba pretjerivati s nesigurnim, nestabilnim i nerazvijenim novim članicama, koje po deset puta uzastopce izlaze na iste popravne ispite.

Europa je pred vratima, a već su otvoreni prozori, kroz koje pušu vrlo hladni vjetrovi, u čemu i vlast i oporba, donose potpuno pogrešne procjene. Oporba napada vladajuće zbog (ipak) uspješne proeuropske politike, a vladajući misle da će im europska ulaznica poslužiti kao kišobran za sve ostale grijehe. Njemačkog kancelara Helmuta Kohla od izbornog poraza nisu spasile ni neprolazne zasluge za konačno ujedinjenje Njemačke, Baracka Obamu nije spasila Nobelova nagrada za mir, koja je ipak mnogo značajnija od proširene liste pomodnog Glamoura. Oporbena koalicija nije nametnula svoju viziju nove, učinkovite i uspješne Hrvatske, već bapski sitničari oko ovakvog ili onakvog osobnog ugleda u ovim ili onim europskim predsobljima, dok se i u lijevim krugovima iznenada traži odgoda pristupa Europi, kako bi preživjele poljoprivreda i brodogradnja, koje su do sada bile nedodirljive državne i lokalne miljenice - sve dok se iz državnog proračuna moglo plaćati sve ono što više nitko neće moći plaćati. Uvijek za Europu, ali samo za one reforme koje će ostaviti pune novčanike, a odgovornost i obveze prebaciti u neko drugo dvorište.

CROPIX / Igor Sambolec

CROPIX / Igor Sambolec

Izvor: Cropix / Autor: CROPIX / Igor Sambolec

Europa neće spasiti HDZ, a euroskepticizam neće riješiti domaće gospodarske probleme, dok će se neopravdano busanje u prsa i pljuvanje bez pravog razloga na kraju osvetiti i vladajućima i oporbi, stradat će hrvatska budućnost, ukoliko zbog tog prevrtanja političke elite većina ogorčenih građana zaključi da im uz ovakvu vlast i oporbu ne treba još i neka stroga i zahtjevna Europa, koja će samo poharati ono što je ipak ostalo neopljačkano. O pravim prednostima europskog pridruživanja nitko ne zna ništa pouzdano, pa još uvijek vlada mentalitet 'sira i vrhnja', a država ne čini ništa kako bi i Hrvati mogli dobiti i znali ostvariti ono što su europskim reformama i europskom ulaznicom od 1999. do 2008. ostvarile Češka (od 6.034 na 21.027 dolara po glavi stanovnika), Estonija (od 4.000 na 17.630), Latvija (od 2.781 na 14.997), Litva (od 2.781 na 14.997), Mađarska (od 4.577 na 15.542), Poljska (od 4.459 na 13.799) Slovačka (od 4.161 na 17.630) i Slovenija (od 10.926 na 27.149 dolara). Nije se živjelo bez potresa, promjena i žrtvi, ali se stalno i postojano raslo, dok su i u vremenima krize, spašavanjem eura, veliki spasili upravo one male i srednje zemlje, koje u posljednjih pola godine ponovno rastu, dok Hrvatska, sama i nemoćna, tone sve dublje i dublje.

U uglednim znanstvenim ustanovama (IMO) neprestano se trude dokazati da je brže bolje, iako se sporije ponekad čini mudrijim, budući da su neke štete neizbježne, a propuštene prednosti mogu iščeznuti bez traga. A sve bi to trebalo reći jasno, glasno, čisto i dokumentirano, objedinjeno i uvjereno, kako se na skorom referendumu o pristupu Europi ne bi dogodilo ono što je već snašlo ovu jadnu Vladu prigodom glasovanja o sindikalnim zahtjevima, kada se protiv ove Vlade glasovalo zbog toga što je nesposobna, a ne zbog socijalne sigurnosti ugroženog državnog činovništva. Ovaj se referendum neće moći izbjeći kao onaj o pristupu NATO-paktu, a sva ispitivanja javnog mijenja dokazuju da se Hrvatska praktički rascijepila po polovini, kada je riječ o prihvaćanju ili odbijanju Europske unije. I to u zemlji u kojoj nema 'euroskeptičnih stranaka', pa se čini da upravo oni najmoćniji koji su inače (u načelu) zagovarali Europu nisu učinili baš ništa, kako bi većinu uvjerili da Hrvatska ne može bez Europe. Pregovarali su s figom u džepu, izbjegavali obveze, preskakali reforme, zanemarivali odgovornost, mahali zastavama i razbacivali se velikim riječima, pa tako i najnovija istraživanja pokazuju da poglavito u redovima mladih raste otpor prema Europi, koju im tako frazerski i dvolično nude – obično poznati Balkanci.

Možda prvi put u ovih desetak godina, Europa treba Hrvatsku kako bi hrvatskim pristupnim ugovorom riješila neke vlastite nedoumice (kažnjavanje rasipnika), a kako se čini po ovim najnovijim regionalnim izvješćima Europske komisije, Hrvatsku bi željela primiti što prije, kako joj se ne bi prigovaralo da poslije Slovenije ne želi baš nikoga više. Europa više ne sapleće Hrvatsku, ali se Hrvatska još jednom uplašila vlastitog uspjeha u strahu od neizbježnih promjena, pa dok se nastavljaju samoubilački obračuni kratkovidnih političkih elita, malo tko vjeruje u ikakve dobre vijesti, a pogotovo ne u one koje stižu iz Bruxellesa. Hrvati su poniženi, ojađeni i nesretni, a to u prvom redu trebaju zahvaliti – Hrvatima.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi