Političko pucanje po šavovima

Sjećate li se krša i loma s prošlogodišnje Pjesme Eurovizije? Malmö u policijskoj blokadi, paranoja od terorističkog napada, onaj nizozemski Europapa dečkić, kojeg je izraelska delegacija ganjala do ruba mentalnog zdravlja, a EBU i Moroccanoil na kraju potjerali s natjecanja. Pa onda zviždanje Izraelki, Irkinja koja je morala kamuflirati propalestinske tetovaže i žiri koji je cijelu lakrdiju kamuflirao forsiranjem nebinarnog Neme na štetu moralnog pobjednika – skromnog dečka iz Umaga.

Ni ove godine uvod nije bio ništa manje kaotičan: defile tirkiznim tepihom na ulicama sunčanog Basela pretvorio se u melanž propalestinskog prosvjeda, LGBTQ pridea i alpske jodlerske parade. Opet je intervenirala policija, i to nakon prosvjeda izraelske delegacije koja je snimila lika umotanog u palestinsku zastavu kako gestikulira rezanje grkljana njihovoj predstavnici Yuval Raphael, slučajno ili namjerno – curi koja je pobjegla s festivala na kojemu je Hamas počinio brutalan masakr. Jučer su se u taj kaos ubacili i ruski hakeri ukravši snimku probe za drugo polufinale i pustivši je na ruskim mrežama. Sigurno nas čeka još skandala u narednim danima, ali jedno je sigurno – Eurovizija se sve teže nosi s političkim izazovima, i u tom smislu evidentno puca po šavovima.

No stresso, no stresso

Zamislite da je Baby Lasagna zbilja pobijedio, pa da je cijeli taj kaos morala organizirati Hrvatska. Zamislite kako na potezu od HNK do Trga defiliraju tisuće fanova Eurosonga našpricanih glitterom i umotanih u palestinske zastave, dok ih s razglasa Hoda za život gađa Onaj Koji Zna Šta Je Bilo. Zamislite Božinovića kako glasom Colina Robinsona poručuje da je hrvatska policija preživjela puno gore izazove, pa će i ovaj. Zamislite profitere koji od rentanja podrumskih ćumeza po Zagrebu vrte tisuće eura i onda svježim kešom kupuju još stanova koje će dva mjeseca kasnije rentati posjetiteljima Hipodroma, a poslije toga u njih natrpati po trideset Nepalaca.

Srećom, pobijedila je Švicarska, a Švicarci su dovoljno bogati, hladni i profesionalni da, čak i u gore opisanim okolnostima, rutinski kontroliraju situaciju. Kapacitet dvorane u Baselu reduciran je na 6500 gledatelja, čime je eliminirano bar nekoliko tisuća palestinskih i LGBT zastava jer ih EBU, po novom zabranjuje. Presice nakon nastupa, izjave izvođača i ostali oblici javnih mentalnih slomova također su zabranjeni. Scenski i vizualni ukrasi poslovično su spektakularni, a opet odmjereni, voditeljice profesionalne i šarmantne, posebno genijalna komičarka i slam poetesa Hazel Brugger, a vrhunac večeri bila je 'Made in Switzerland', urnebesni mini mjuzikl, posveta švicarskim izumima i civilizacijskim dostignućima. Ako vam ni to nije smirilo stres, preostaje vam izvaliti se na jastučiće s likom Rogera Federera – svaka čast onome koji je iz takvog lika uspio izvući humor.

Ovo nije godina za loud-and-proud dečke

Hrvatski predstavnik Marko Bošnjak kotirao je među zadnjima po kladionicama, a one posljednjih godina uglavnom pogađaju jer u obzir uzimaju egzaktne parametre – prije svega, činjenicu da o finalistima odlučuju isključivo gledatelji. Razlog je to zbog kojeg su zemlje s enormnim dijasporama – da, Portugale i Ukrajino, gledamo u vas – rutinski upale u finale s pseudoqueenovski aranžiranim psihodeličnim pop pjesmicama. Iz istog razloga u finalu su i debelo zakašnjela poljska verzija Ruslane koja tjera crnog Demogorgona, Albanija, koja je ove godine konačno poslala ozbiljnog kandidata za top 5, ali i San Marino, za koji je glasala tutta l'Italia – osim onih koji su glasali za blesavog Estonca što im je popio sav espresso macchiato.

Bošnjak tu zbilja nije bogzna što kriv – prvi je hrvatski predstavnik koji se u startu odrekao karte dijaspore, jer u godini u kojoj su raseljeni Hrvati u niskom startu za koncert poglavice desnice na Hipodromu, tko će glasati za dečka iz Rame koji se auta u Nedjeljom u 2. Teret prilično kaotične pjesme odlučio je dodatno scenski podebljati drmusanjem kamere i rubno epileptičnom rasvjetom, što je trik već viđen prije nekoliko godina kod njegovog duhovnog brata, srpskog predstavnika Lukea Blacka.

Na to je natrpao sve što netko tko se grčevito bori za glasove strane publike misli da treba: polarizirajuću aktivističku PR strategiju, svađanje s britanskom vladom oko prava trans osoba, ali i bjesomučno dotjerivanje vokala i scenskog nastupa do gotovo nepogrešivog. Nije bilo dovoljno, ako je neka utjeha, ne samo njemu, već ni Belgijcu ni Cipraninu – ovo jednostavno nije bilo polufinale u kojem loud-and-proud dečki samo tako prolaze. Ili možda, rekli bi Srbi, nije dovoljno bajao iznad kotla.

Sauna!

I što nam onda ostaje, tj. zašto bismo trebali otrpjeti još jedno polufinale i onda opet sa subote na nedjelju zombificirani blenuti u TV do 1 ujutro? Što se četvrtka tiče, neki će navijati za JJ-a, mladog talenta iz Austrije s vokalnim rasponom bečkog dječaka. Neke će razveseliti viralni prizor srpskog predstavnika Princa od Vranje, kojega vuku po podu poput krpe. Neki će drukati za Finkinju Eriku Vikman jer, da prostite, pjeva kako svršava, ali na njemačkom, a to može. Može i Australac Go-Jo, a on bi da ga se popije kao milkšejk. No zato Maltežanka Miriana Conte, koja pjeva o pjevanju, ne smije pjevati o pjevanju jer se 'pjevanje' na malteškom kaže 'kant', a to kad izgovorite na engleskom… ma kužite.

Alternativa erotskim asocijacijama najveći je favorit i, ako pitate kladionice, 42-postotni pobjednik natjecanja – Švedska. Opet ta Švedska, reći ćete, s pravom isfrustrirani onom godinom u kojoj je Loreen pobijedila još jednog narodnog favorita, Finca Kääriju. Ove godine Šveđani vraćaju dug Fincima, angažirajući upravo Fince KAJ, čija blesava poskočica 'Bara Bada Bastu' epitomizira duh Eurovizije, popkulturno utjelovljen u hitu 'Jaja Ding Dong' iz Netflixovog filma 'Priča o bendu Fire Saga'.

Ukratko, drvosječe u outfitima nalik onom Willa Ferrella, ali iz 'Vilenjaka', sjede u sauni, peku kobasice i repaju ili pjevuše pjesmu o muškom hyggeu u vrhunski koreografiranom nastupu i s refrenom koji ima potencijal postati navijačka pjesma. Tražimo li nešto više od pobjednika Eurovizije? U ovakvoj godini, prenapučenoj pretencioznim pokušajima silovanja TikTokovih feedova koji bi bolje prošli na Dječjem Eurosongu, zapravo i ne.

Jedini je problem gdje će Šveđani organizirati još jednu Euroviziju, jer Malmö je već objavio da nema namjeru ponoviti prošlogodišnje iskustvo. Kako gdje? Na jedinom mjestu na kojem nema Izraela, Palestine, seksa, svjetonazorskih ratova i lobiranja, mjestu na kojem su svi, kako kaže moto Eurosonga, ujedinjeni u glazbi, mjestu na kojem nema čak ni glazbe, barem ovako grozne kao ove godine. U – sauni.