'Svjestan sam gdje mi živimo i kakvo je to okruženje. Ne čudi me, ali mi je u jednu ruku žalosno da sam ja morao biti taj prvi koji je preuzeo teret na sebe. Ponavljam, ponosan sam na to što jesam i želim to otvoreno živjeti i ne skrivati.'

Bila je to samo jedna u nizu izjava, ovoga puta o odluci da javno progovori o seksualnoj orijentaciji, koju je Marko Bošnjak sasvim iskreno izrekao pred voditeljem Aleksandrom Stanković. Njih dvojica dotakli su se brojnih tema, od Markove iznenadne popularnosti i tome kako se nosi s istom, pa do priprema za Eurosong i kladionica.

Poznato je da je Marko Bošnjak, otkako je pobjedio na ovogodišnjoj Dori, na meti brojnih negativnih komentara i kritika, i to upravo zbog javnog isticanja svoje seksualne orijentacije, ali i zbog pjesme 'Poison Cake' koju su pojednci prozvali sotonističkom.

Jako puno ljudi u Hrvatskoj i dalje je primitivno

'Ponosan sam na to što jesam. Mislim da je jako puno ljudi u Hrvatskoj i dalje primitivno i imaju uska shvaćanja svijeta. Ne zamjeram im i mislim da se opet trebaju referirati na tu kršćansku ljubav koju promoviraju i protiv koje se bore. Dosta su kontradiktorni, cijela ta hajka je puna paradoksa. Postalo mi je zabavno sve to', rekao je Bošnjak ne krijući da mu je cilj ulazak u finale Eurosonga.

On nastupa u prvoj polufinalnoj večeri, a kladionice mu, barem za sada, i nisu pretjerano naklonjene. Inače, kroz razgovor je otkrio da je svojoj sestri uvijek pričao da će jednom doći do Eurosonga, a prisjetio se i svojih početaka u crkvenom zboru:

'Ona je vjerovala uvijek da je to moguće. I to je počelo valjda od neke treće, četvrte godine. Ja sam u crkvenom zboru i pjevao i nastupao već s pet godina već. Tako da imam ja iza sebe utakmica u nogama, a ovo sada je samo jedna stepenica iznad', otkrio je Marko priznajući da se u njegovoj obitelji nitko ne bavi glazbom.

Pjeva bolje nego sestre

'Sestre su išle u crkveni zbor i onda bih ja, u biti, mami smetao po kući, pa im je ona rekla da ne mogu ići ako ne povodu brata. Onda su me sestre morale voditi, a časna sestra koja je vodila zbor je skužila da ja pjevam bolje nego sestre. Ona me izvukla i morao sam pjevati na festivalu 'Djeca pjevaju Isusu'. To je bilo neko moje prvo predstavljanje. S pet godina sam pobijedio na tom festivalu, i onda je mojem malom mozgu već bilo jasno kao da će na taj način dobiti validaciju od okoline i od samog sebe, jer vidim da mi to ide, pa će me ljudi sigurno podržati, prihvatiti, tako da je to počelo iz neke iskrene želje - i za glazbom i za tim da me ljudi prihvate'.

Marko je priznao da i dan danas voli zapjevati u crkvi: 'Kad odem za Božić ili za Uskrs doma u Ramu, onda budem, što svojom voljom, što malo primoran otići na misu, ali onda uvijek odem u zbor jer mi je tako podnošljivije, zato što stvarno volim tu crkvenu duhovnu glazbu i taj dio mi je jako simpatičan, tako da nemam problem s tim.'

Ima teških trenutaka, ali kad sve zbroji i oduzme, Marko priznaje da živi svoje snove: 'I to je ono što je najljepša stvar - da ih živim već tako rano. Bio je dugačak i trnovit put do toga, ali sad stvarno jesam na nekom svom tronu. Tako se osjećam. I zapravo mislim da me ništa ne može poljuljati jer sam siguran u sebe i ono što radim.'

Teški trenuci odrastanja

Odrastanje i život u Rami Marko opisuje kao 'živahne', priznajući da je bilo i teških trenutaka, ponajviše jer je bio dijete koje se bavilo pjevanjem. 'Bilo bi puno lakše da sam šutao loptu iza zgrade i da sam bio zainteresiran za nogomet i za neke onako klasične stvari. Lakše bih se uklopio, ali sam uvijek nekako furao svoju priču. Imao sam tako iza zgrade svoju ekipu s kojom sam dan-danas u kontaktu i koja me i dalje podržava iako su me znali zezati tada kad sam bio mali.'

Priznao je i da se uvijek isticao kao drugačiji: 'Zato je meni sad smiješno kada čujem ljude koji rade usporedbu - pa gdje je nestalo ono anđeosko dijete? Ja nikad nisam bio anđeosko dijete, mislim jesam u toj ekspresiji emocije na van, ali su me znali zvati Vragolasti Denis jer sam uvijek radio neke situacije.'

Događale su se situacije kada je i razbio prozor, radio drame i skandale... no, kaže, generalno se uvijek zauzimao za sebe i bio jako borben. 'Nije mi nitko mogao ništa prigovoriti, uvijek sam imao argumente, tako da i kao mali sam ja bio puno drugačiji od jednog malog Marka koji je dolazio na TV i lijepo emotivno pjevao i iznosio sve to na van. Ja sam karakterno i tada već bio puno, puno drugačiji, zato mi je smiješno jer ljudi koji me znaju od tada, znaju da ovi komentari danas baš nemaju toliko smisla.'

Pjevačka natjecanja su ga lansirala, a onda su i roditelji prihvatili da im je dijete talentirano za pjevanje. Roditelji su ga, kaže pokušavali zaštititi, a budući da njegov otac nije ništa znao 'o tom svijetu', prepustio je ulogu vozikanja po audicijama i snimanjima Markovom ujaku.

Nekima je bio super, neki ga nisu mogli smisliti

Kako je nastupe u tom razdoblju komentirala Markova ekipa iz škole? 'Pa nekima sam bio super, neki me nisu mogli smisliti... To tako već ide i djeca jesu okrutna. Bilo je tu dosta i 'bullyinga' i nekih loših situacija, ali ja sam na svemu tome gradio svoju snagu. Mislio sam 'jednog dana ćete vi vidjeti da niste bili u pravu i da sam puno više od toga.' Dokazao sam sebi, a i drugima... Svaki put imam osjećaj da što me ljudi više napadaju i što me više žele povući na dno, ja samo sve više rastem od svega toga i da mi sve to donosi predivne životne lekcije i jako debelu kožu. Skroz sam sretan što nisam možda imao uvijek tako lijep i lagan put jer možda bih bio emotivno dosta slab.'

Okrutnosti i zlostavljanja kojima je bio izložen u školi ipak su mu teško padale. 'Ja bih znao doći doma i plakati, bilo bi mi stvarno teško. I nije se zapravo puno moglo promijeniti. Moji su imali razgovore i s ravnateljem škole, i s pedagogom, pa su im rekli da moraju shvatiti da im je dijete skroz drugačije, i da ne mogu tu puno intervenirati.'

Iz škole su roditeljima komentirali da se Marko drugačije oblači, da se drugačije ponaša, da ne ide ni na košarku, ni na nogomet, nego pjeva.... 'U biti, kao da su im rekli da se pomire s tim', komentirao je Marko otkrivši kako je zbog toga i odselio u Zagreb.

'To mi je bio veliki razlog da odem iz male sredine negdje gdje ljudima neće biti čudno da postoji različitost. Jer u malom mjestu svi moraju biti uniformirani. Svi moramo biti na istu foru, dijeliti iste interese... Nije mi se svidio taj mentalitet jer sam shvatio vrlo rano da odskačem od njega i okolina mi je to vrlo jasno i otvoreno rekla. Tako da sam išao zapravo tražiti svoje mjesto pod suncem i tražiti gdje mogu biti ono što jesam. Iako nailazim i tu na neke prepreke, nisu mi toliko strašne jer sam već to jednom proživio.'

Dio javnosti nije štedio Marka - po društvenim mrežama moglo se pročitati da mu je pjesma sotonistička, a komentare je izazivala upravo njegov javni istup o seksualnoj orijentaciji.

Na ulici ga ne vrijeđaju

'Ja uživo dobivam isključivo dobre i pozitivne reakcije. Meni stvarno na ulici nitko ne prilazi niti da bi me vrijeđao na osnovu toga što sam gej, niti da bi me vrijeđao na osnovu toga što mi je pjesma smeće... Dakle, nitko mi ne prilazi s bilo kakvom negativnom konotacijom. Ljudi su puno hrabriji na internetu i imaju puno duže jezike pred tastaturom, nego što imaju ovako kad te vide. To je vrijeme u kojem mi danas živimo - to doba tehnologije koje je ljudima dalo štit da mogu reći sve one gadosti koje uživo nemaju hrabrosti izgovoriti. Tako da je meni to vrlo jasno raščlanjeno. Nema potrebe više to potencirati jer nikad ne možeš udovoljiti svima, ali treba opet vjerovati u sebe i u svoju priču, pa će biti i ljudi kojima će se to svidjeti. To je najvažnije!'

Dodao je i da nitko nije davao nikakav značaj njegovoj homoseksualnosti do trenutka pobjede na Dori. 'Onda je to počelo i sad ljudi postavljaju pitanje zašto je to u fokusu, zašto je to važno... Upravo te ljude koji to pišu je briga za to jer oni su o meni i prije nego što sam se 'autao' uvijek pisali u komentarima gle ovog - sad tu da neću prostačiti... Ali ti isti ljudi koji su danas zgroženi jer ja kao to guram u fokus, su ti ljudi koji su to koristili protiv mene. Taj isti mentalni sklop ljudi sad je zbunjen zašto ja o tomu govorim i zašto ja to sad moram isticati na sva zvona. Oni su to stavili kao važnu temu, jer oni 'klikaju' na to i komentiraju', poručio je Marko, koji se nada da takve reakcije neće zasjeniti njegovu glazbu i nastup na Eurosongu.

Nastup u Švicarskoj već se naveliko priprema, dijelom i u studiju HRT-a jer je, kako napominje Marko, teško naći dovoljno veliki prostor da se može uvježbati nastup za pozornicu Eurosongova formata.

Spreman je za Eurosong

'To je izazovno, ali odrađuje se i u smislu tih priprema i svega ostaloga na jednom stvarno visokom nivou. Mislim da sam ja nakon više od 10 godina nastupa i bavljenja glazbom spreman za ovo. Samo da zdravstveno budemo okej, što nije bio slučaj na Dori, i bit će sve super.'

Na pitanje o planovima za dalje, Marko odgovara da ne želi ići previše u budućnost. -

'Ali definitivno znam da ću postići sve što sam zamislio, no ne želim otkriti što sam zamislio i što priželjkujem. I 'PR-ovski' nije dobro da sad kažem što planiram, ali planiram definitivno biti zadovoljan onim što jesam i onim što radim i planiram definirati sam sebi uspjeh i znati prema kojem cilju idem. Čak i ako se drugima bude činilo da to nije to. Meni je važan moj unutarnji kompas', zaključio je Marko.