Tekst je ovo koji sam već nekoliko puta počeo pisati, no nikad ga nisam završio, jer bih se negdje na pola teksta počeo pitati jesam li pri zdravoj pameti što pišem o ovoj temi. Je li pri zdravoj pameti moguće objasniti da je u istoj državi jedan glazbenik na nekim pozornicama nepoželjan, a istovremeno rasprodaje najveće pozornice u drugim gradovima iste te države. Je li uopće vrijedno analizirati argumente kojima je protjeran s pozornica s kojih je protjeran, i ima li sve to ikakve veze s glazbom, politikom ili zdravom pameću.

Nakon posljednjeg, najmanje trećeg slučaja u nizu, onog u Solinu, čini se da – nema. No učinimo ipak taj napor, u nadi da će to biti posljednji put. Slijedi citat.

Obrazloženje koje to nije

'Razlog negodovanja branitelja i zahtjev za otkazivanjem navedenog koncerta, po njihovom mišljenju, proizlazi iz informacija da je Bajaga za vrijeme Domovinskog rata imao nastup (koncert) u tada okupiranom Kninu i to kako bi dizao moral srpskim vojnicima, odnosno četnicima. Iako smatramo da te informacije i stavovi nisu utemeljeni na relevantnim činjenicama i dokazima, kao grad koji njeguje kulturu i dijalog ne želimo da bilo koji glazbeni događaj postane povod za podjele ili sukobe. Odluka o otkazivanju koncerta donesena je odgovorno, prije svega uzevši u obzir spomenute reakcije udruga hrvatskih branitelja, ali i s ciljem očuvanja sigurnosti izvođača, publike i javnog prostora. Zahvaljujemo svima koji su razumjeli ovu odluku, a Kawa Fest i dalje ostaje platforma otvorena različitim izvođačima i idejama koje povezuju, a ne razdvajaju', stoji u obrazloženju pod kojim su organizatori Kawa Festa u Solinu obrazložili otkazivanje nastupa Bajage i instruktora koji se trebao dogoditi 22. kolovoza.

Ušuškajmo se malo između redova ovog obrazloženja i pronađimo neke 'relevantne činjenice i dokaze'.

1. Bajaga za vrijeme Domovinskog rata NIJE imao nastup (koncert) u tada okupiranom Kninu kako bi dizao moral srpskim vojnicima, odnosno četnicima. Također, Bajaga 1993. NIJE s grupom Minđušari iz Knina snimio pjesmu čiji refren glasi 'Kreće armija, najjača na svetu, kreće armija u osvetu i jednom zauvek armija srpska, i jednom zauvek sve će da vas smrska', zbog čega je otkazivanjem nastupa na Danima piva u Karlovcu 2018. započeta kultura otkazivanja Bajage i instruktora u Hrvatskoj.

Ove konfabulacije, urbani mitovi, zovite ih kako hoćete, demantirani su više desetaka puta, ne samo iz Bajaginog tabora, već iz brojnih svjedočanstava suvremenika te ljudi povezanih s glazbenom industrijom u regiji. A da se takvo nešto dogodilo, vjerojatno bi postojala makar amaterska VHS snimka bilo koje od navedenih situacija koju bi netko već digitalizirao i digao na YouTube. Da se takvo nešto dogodilo, niti jedna izdavačka kuća u Hrvatskoj – a s Bajagom su poslovali i Croatia Records i Dancing Bear – ne bi nakon rata objavljivala Bajaginu glazbu. Da se takvo nešto dogodilo, Bajaga ne bi pod normalno svirao na hrvatskim radiostanicama, gostovao kod Barbare Kolar niti rasprodavao zagrebačku niti bilo koju drugu arenu. Ukratko – točka 1., nije se dogodilo.

2. Sami organizatori već u idućoj rečenici priznaju da se točka 1. nije dogodila: 'Iako smatramo da te informacije i stavovi nisu utemeljeni na relevantnim činjenicama i dokazima, kao grad koji njeguje kulturu i dijalog ne želimo da bilo koji glazbeni događaj postane povod za podjele ili sukobe.'

Kakve podjele? Kakve sukobe? Je li sukoba bilo dva ljeta ranije, kad je Bajaga svirao ni deset kilometara dalje, na rasprodanoj ljetnoj pozornici na splitskom Sustipanu? Nije. Dakle, točka 2. – također se nije dogodilo. A zašto? Možda nam odgovor da točka 3.

3. 'Odluka o otkazivanju koncerta donesena je odgovorno, prije svega uzevši u obzir spomenute reakcije udruga hrvatskih branitelja, ali i s ciljem očuvanja sigurnosti izvođača, publike i javnog prostora.' Boldali smo, ali ponovimo, ako netko nije zapazio: 's ciljem očuvanja sigurnosti izvođača, publike i javnog prostora'. Ne moramo puno čitati između redova – netko je ovdje priprijetio ugrožavanjem sigurnosti izvođača, publike i javnog prostora, a s obzirom na to da je u pitanju skup od više tisuća ljudi, to zvuči kao prijetnja terorističkim napadom.

Tko li je to mogao biti, ako izvješće SOA-e kaže da je Hrvatska sigurna zemlja i u njoj ne postoji opasnost od terorizma? Dakle, točka 3. – nije se dogodilo jer je netko prijetio, a o tome na koji način je sigurnost građana Solina i njihovih gostiju mogla biti ugrožena saznat ćemo možda već u izvješću SOA-e za sljedeću godinu. Ili nećemo nikada.

4. 'Zahvaljujemo svima koji su razumjeli ovu odluku, a Kawa Fest i dalje ostaje platforma otvorena različitim izvođačima i idejama koje povezuju, a ne razdvajaju.' Uh, ovo je baš teško. Odluku, kao što je već jasno, nismo razumjeli i ne razumijemo, a koji bi to bili izvođači i koje ideje koje povezuju, a ne razdvajaju, ako ne Bajaga?

Bajaga je taj koji je nebrojeno puta otvoreno pokazao srednji prst autokratskim, šovinističkim i nacionalističkim strujama srpskog društva, kako tijekom rata, tako i nakon njega. Bajaga je takav bio za vrijeme rata i Miloševića, a nije se promijenio ni za vrijeme Vučića, otvoreno podržavši studentski prosvjed i prestajući s nastupima u Srbiji nakon tragedije u Novom Sadu jer nije vrijeme za uveseljavanje ljudi. Bajaga je – na kraju krajeva, kao čovjek koji je rođen u Bjelovaru – toliko puta dirnuo ljude u Hrvatskoj svojom glazbom, optimizmom i elementarnim ljudskim poštenjem da među živućim titanima ex-yu rocka ne postoji čovjek koji je više na pravoj strani povijesti od njega.

Verujem - ne verujem

Zaključimo: dok je otkazivanje Bajaginog nastupa na Danima piva u Karlovcu izgledalo tek kao izolirana pobuna lokalne braniteljske udruge koja je zbog panike i servilnosti lokalne vlasti otišla ukrivo, a otkazivanje koncerta u Sisku kao politička cirkusijada u primopredaji vlasti između lokalnog HDZ-a i SDP-a, gdje je Bajaga ispao kolateralna žrtva, ovo u Solinu je već ozbiljno.

Ideja da netko prijeti čovjeku – i što je još važnije, njegovoj uglavnom benignoj, srednjestrujaškoj publici – čiji je najveći grijeh u 40 i nešto godina karijere trkeljanje lovačkih priča o Laibachu u benignom podcastu, potpuno je suluda i nepojmljiva. Idući linijom manjeg otpora, nije je teško uklopiti u priče o desnoj kulturnoj rekonkvisti, aktualizirane nakon koncerta Thompsona, i vjerojatno se nakon što je isti prošao bez problema – čitaj, na njemu nitko nije prijetio 'ugrožavanjem sigurnosti izvođača, publike i javnog prostora' – netko ohrabrio pa starim, izlizanim i više puta demantiranim mitovima i legendama zamutio vodu.

No ponovi li se ova vrsta cirkusa u nekoj novoj sredini – prvo nam na pamet pada Osijek, grad u kojem Bajaga treba svirati 27. rujna, a čiji stvarni šerif Ivan Anušić ovih dana intenzivno repetira Thompsonovu pušku svjetonazorskog naboja – bit će to konačni korak u provaliju i dokaz da je netko, u najmanju ruku, pomiješao Bajagu s Bajom malim Knindžom.

Zato neka ovo bude zadnji tekst na ovu temu. I, nadam se, zadnji otkazan Bajagin koncert.