Jesu li spektakularna ciriška uhićenja čelnika svjetske nogometne organizacije tek dimna bomba ili će uistinu iz temelja resetirati bahati klijentelizam, korupciju i zatvoreni sustav privilegija na kojemu počiva suvremeni nogomet? I gdje je tu Hrvatska i njen nogometni mulj, koji na svako čačkanje po poslovanju nogometnih organizacija i dalje kao oparen skače frazom 'miješanje politike u sport'?
Moj otac već gotovo 20 godina radi kao delegat na utakmicama najnižeg ranga lige najistočnije hrvatske županije i pošteno zarađuje džeparac koji mu pomaže da pokrpa skromni umirovljenički proračun. U vječnoj misiji održavanja kontakta sa stvarnim svijetom, nerijetko bih se s njim zaputio u mjesta za koja nitko nije čuo do prošlogodišnjih poplava i uživao u žustrim lokalnim derbijima. Većina utakmica bi prošla OK, s korektnim suđenjem, rutinskim delegatskim izvješćima i pladnjevima pečenog odojka spremnima u svlačionici, koje bismo uljudno odbijali.
Ipak, nagledao sam se i scena poput bježanja sudaca u kukuruze, upada revoltirane publike u teren te naslušao priča o igračima koji bi prodali utakmicu za litru rakije, kravu ili pokrivanje gubitka u kladionici. Ove lokalne mitove nižerazrednog nogometa na nacionalnu razinu dovela su priznanja igrača pohvatanih i osuđenih u akciji Offside, koji su, prema vlastitom priznanju, za prodanu utakmicu znali utržiti i po 300 tisuća eura. Ako ste pogledali film 'Offside zamka' Marija Kovača, mogli ste čuti i njihovo viđenje stvari. Sjećamo se nevjerojatne, iako apologetski ispričane, priče bivšeg nogometaša sesvetske Croatije, Marija Čižmeka, koji tvrdi kako je počeo namještati utakmice zbog toga što od gazde Zubaka mjesecima nije dobivao plaću, da bi se nakon zatvorske katarze počeo baviti uzgojem aronije.
Film 'Offside zamka'
Cijeli ovaj film prošao mi je kroz glavu nakon jučerašnje filmske akcije u elitnom ciriškom hotelu Baur au Lac, kad su agenti švicarske policije u civilu po nalogu FBI-ja u neoznačena policijska vozila potrpali sedmoricu te optužili još sedmoricu visokih dužnosnika FIFA-e za pranje novca i reketiranje. Ono što je anonimnom dripcu koji prodaje niželigašku utakmicu bio seoski vašar, a Mariju Čižmeku kvartovski kafić, potpredsjedniku FIFA-e Jeffreyju Webbu postao je hotel s pet zvjezdica, po čijim hodnicima je godinama hvatao za skute predsjednika svjetske nogometne organizacije Seppa Blattera ne bi li postao favorit u utrci za njegovog nasljednika. Što je i bio, sve do trenutka dok mu policija nije pokucala na vrata hotelske sobe te njega i još šestoricu uhićenih izvela umotane u bijele hotelske plahte. Nedugo zatim istražitelji u Miamiju pokucali su na vrata sjedišta CONCACAF-a (Nogometnog saveza Sjeverne, Srednje Amerike i Kariba), kojime predsjeda upravo spomenuti Trinidađanin s razgranatim poslovima na Kajmanskom otočju, te iz njega iznijeli hrpu dokumenata kojima će – sad ili nikad – pokušati dokazati korupciju u vrhu svjetskog nogometa.
Zašto se ovakva akcija nije dogodila kad je engleski istraživački novinar Andrew Jennings u bestseleru 'Tajni svijet FIFA-e', iskrcao hrpu dokaza za mito prethodnoj garnituri čelnika svjetske nogometne organizacije u zamjenu za dodjelu TV prava na prijenose Svjetskog prvenstva FIFA-inoj partnerskoj kompaniji ISL? Za početak, u tom slučaju formalno nije postojao zviždač, koji se u slučaju aktualne istrage FBI-ja ukazao u vidu FIFA-inog dužnosnika Chucka Blazera, živopisnog lika koji je američkim vlastima upao u oči zbog neplaćenog poreza na prikupljeni 'kajmak' u iznosu od 151 milijun dolara. Blazer je, prema pisanju Guardiana, gradeći piramidu od mita i korupcije uspio 'nagrecati' i za dva stana u New Yorku – jedan za sebe, a jedan za svoje mačke. Propjevao je tek kad je obolio od raka i vidio da mu nema izlaza te policiji predao kompromitirajuće razgovore s čelnicima FIFA-e koje je, među ostalim, snimao za Olimpijskih igara u Londonu pomoću naprave ugrađene u privjesak za ključeve. Nagađa se da činjenica kako je akciju pokrenuo upravo FBI ima veze i s mogućim američkim preuzimanjem domaćinstva Svjetskog nogometnog prvenstva od Katara, jer FIFA nije ni trznula na optužbe za mito u tom visoko suspektnom slučaju.
Možda vam ovi detalji izgledaju kao James Bond ili barem kao 'Nemoguća misija', u usporedbi s našim sitnim šibicarima, koji po zračnim lukama i zrakoplovima kraduckaju olovke, novine i antičke novčiće. No odnos između njih (i iznosi koji su u igri) upravo je proporcionalan njihovoj moći, ugledu i važnosti u korumpiranoj ciriškoj kući od karata, čija vrhuška zasjeda u podzemnom skloništu vrijednom 200 milijuna eura i izmjenjuje se na njenom čelu principom inicijacije u sicilijansku mafiju. Razgranati krakovi ove organizacije i njen jedinstven modus operandi u svim svojim podružnicama čine je najpoželjnijim poslodavcem za one koji žele novac i moć i to žele odmah.
No nakon ciriškog prepada na njene čelnike više nema tog spina koji može preokrenuti agresivno guranje predsjednika HNS-a Davora Šukera u izvršni odbor FIFA-ine europske kćerke kao 'velik uspjeh hrvatskog nogometa'. Pitate se zašto cjelokupna vrhuška europske nogometne vlade sinoć okupljena u Varšavi, pa tako i predsjednik HNS-a, nemaju nikakvog komentara na uhićenje čelnika FIFA-e? Logično je zaključiti da je nastupila prpa, jer kad se češljaju papiri i pokreću globalne istrage, nitko nije siguran. Ipak, našeg lokalnog nogometnog harambašu muči i nešto osobno: ako odlete veliki igrači kod kojih se lobira, fotelja u FIFA-i više nije tako blizu, jer nitko neće spašavati aspirante na visoke katove kuće od karata kad se ona urušava. A to rušenje kuće – i posljedično resetiranje nogometa kao takvog – poetska je pravda što bi ju pošteni nesretnici s dna nogometnog hranidbenog lanca, poput mog oca, za života morali dočekati.
