Taman s, nadajmo se konačnim, popuštanjem pandemije i prvim znakovima, nažalost, klimatski preuranjenog proljeća u javnosti se polagano zahuktava pretkampanja za svakako najživahnije i živopisnije izbore, one za izbor lokalnih i regionalnih predstavničkih i izvršnih tijela vlasti.

Kao, uostalom, i izbori za Europski parlament, lokalni izbori u Hrvatskoj, ali i drugdje u Europi, spadaju u takozvane drugorazredne izbore. Tako ih se naziva jer redovito pobuđuju manji interes, odnosno odaziv birača, te se doživljavaju kao manje presudni nego oni parlamentarni i predsjednički, a koji oblikuju nacionalnu konstelaciju političkih odnosa.

Pa ipak, u našoj su zemlji, i uz nizak odaziv, koji u pandemijske i poslijepotresno proljeće teško može biti dramatično viši od prethodnih izbornih ciklusa, lokalni izbori nadasve važna rabota. Naime, uzevši u obzir to da neke stranke crpe svoju moć upravo iz razgranate mreže lokalnih dužnosnika i na njih navezanih komunalnih poduzeća, ali i privatnih poduzetničkih poduhvata koji bez zaštite i prešutnog prava prvenstva mimo pravila slobodne tržišne utakmice ne bi ni približno tako živahno poslovali, lokalni su izbori od iznimne važnosti za politički opstanak i probitak. Pored toga, nacionalna i lokalna politika neraskidivo su povezane zahvaljujući mogućnosti obnašanja višestrukih dužnosti na različitim razinama vlasti, pa tako ista osoba može biti članom zakonodavnoga tijela na nacionalnoj razini (saborski zastupnik) te izvršna vlast u svojoj lokalnoj sredini (gradonačelnik).

Lokalni su izbori tako sjajna prilika za odmjeravanje unutarstranačkih snaga, tj. za potvrdu ili dovođenje u pitanje moći aktualnih stranačkih vodstava. Za oporbene stranke, dakako, svibanjski će izbori biti i trenutak testiranja njihove mogućnosti da parlamentarnoj većini pokažu mišice, a novi će politički akteri, kojih posljednjih godina doista ne manjka na svim dijelovima ideološkoga spektra, moći demonstrirati u kolikoj su mjeri uspjeli izgraditi stranačke organizacije na terenu i regrutirati dovoljan broj prepoznatljivih ljudi koji mogu konkurirati za lokalne javne položaje.

Velegradski koloplet

U ovome ćemo se tekstu pobliže osvrnuti samo na predstojeće izbore u Zagrebu. Nije to stoga što svibanjski politički sraz ne bi bio zanimljiv, dapače, i u Splitu ili Rijeci i Osijeku, već zbog činjenice da je puno više aktera u igri te zato što o raspletu zagrebačkih izbora ponajviše ovisi daljnja dinamika stranačkih odnosa na nacionalnoj razini.

Ovdje nam nije cilj, a bilo bi to zbog ranog trenutka i posvema nezahvalno i neozbiljno, predviđati ishod izbora, već prvo oslikati situaciju, a potom, u nastavku teksta, prikazati neke zanimljive brojčane trendove koji se dadu iščitati iz prethodnih izbornih ciklusa, na temelju kojih će čitatelji već sami moći, svatko po svojem nahođenju, izvući određene zaključke.

Milan Bandić, usprkos brojnim političkim i pravosudnim padovima, i dalje je odlučan u borbi za još jedan mandat. Na valu uspješne afirmacije na parlamentarnim izborima, u njegova glavnog izazivača prometnuo se Tomislav Tomašević te kao svoju prednost ističe upravo povijest isključive kritike i nesuradnje s dugogodišnjim prvim čovjekom grada i svime što on i njegovi suradnici predstavljaju, dok mu Bandić, ali i drugi kandidati, predbacuju izostanak operativnog iskustva u vođenju velikih sustava.

Nakon prolongiranja unutarstranačkih sukoba i poslije raspleta izbora novoga predsjednika stranke, SDP u utrku šalje Joška Klisovića, kandidata koji ne posjeduje osobito iskustvo u čarima komunalne politike, ali zato uživa podršku Iblerova trga. Barem relativno dobar rezultat liste i kandidata socijaldemokratima bi bio signal da je u toj stranci započela dugo priželjkivana konsolidacija. Također, ovim kandidatom SDP pokušava naglasiti svoje definitivno distanciranje od nekadašnjega stranačkog asa Bandića.

Premijer Andrej Plenković smatra kako trenutna politička situacija u zemlji i velika prednost koju HDZ uživa u nacionalnim ispitivanjima javnoga mnijenja pred glavnim konkurentom pogoduje možebitnom dobrom rezultatu stranke u glavnome gradu te se, nakon mnogo odugovlačenja, odlučuje za unutarstranačko (Davor Filipović), a ne za izvanstranačko ili pristranačko (Damir Vanđelić) rješenje, kako bi mogao, sukladno navadi, kontrolirati i usmjeravati lokalne napore iz nacionalne središnjice. HDZ i na ove izbore u gradu izlazi kao istovremeno vlast i oporba, odnosno uz ambivalentan odnos prema aktualnom gradonačelniku. Most, koji do sada nije bio zastupljen u Gradskoj skupštini, u liku Zvonimira Troskota nastavlja graditi svoj prosvjedni gard kako protiv HDZ-a, tako i protiv Bandića te predstavlja ekonomski i društveno desni izazov aktualnoj gradskoj vlasti. Škorin Domovinski pokret još nije objavio ime svoje uzdanice, tako da o toj opciji pred svibanjske izbore u metropoli nije moguće reći nešto relevantno u ovome trenutku.

Gužva na centru

Vesna Škare Ožbolt vrlo je rano krenula u kampanju, možda i u nadi da će preduhitriti HDZ-ova kandidata i tako odvući dio birača. Drugi kandidati, koji neslužbeno kotiraju kao favoriti, ali i nacionalni mediji, uvelike su ignorirali tu kandidaturu. Pored nje, treba spomenuti Davora Nađija iz stranke Fokus, koji u utrku ulazi s pozicija ekonomski desne kritike kako gradske vlasti, tako i nacionalno-lokalnoga modela obnove nakon potresa. Za sada nije jasno je li on i kandidat s podrškom udruge Glas poduzetnika te hoće li Dalija Orešković i Marijana Puljak, tj. stranka Centar, poduprijeti ovoga ili nekoga drugog kandidata. HNS, stranka koja je nekada bila relativno snažno prisutna u zagrebačkoj politici, nakon raskola i dramatičnoga gubitka mandata na parlamentarnim izborima vidljivost si pokušava povratiti isticanjem vlastitoga gradonačelničkog kandidata, Željka Uhlira. Naime, premda se nekom može učiniti uzaludnim ulaziti u utrku u kojoj je već mnoštvo kandidata s očekivano značajno boljim šansama, ovo je tipičan primjer onoga što se u politologiji naziva efektom kontaminacije.

Radi se o pojmu koji označava situaciju u kombiniranim izbornim sustavima (onima koji kombiniraju većinsko natjecanje, najčešće u jednomandatnim okruzima, te razmjerni segment, najčešće u vidu nacionalnih ili pokrajinskih lista) u kojima obrasci natjecanja i posljedično rezultati na jednom segmentu izbora utječu na drugi. Budući da se na lokalnim izborima istovremeno održavaju izbori po većinskom principu (za gradonačelnika) i po razmjernom (za skupštinu), male stranke se mogu odlučiti imati vlastite kandidate za gradonačelnika u nadi da će doći do takozvane kontaminacije, tj. da će kandidat podići vidljivost liste te potpomognuti njen rezultat ('povući listu'). Dakako, zamisliv je obrnut proces, od liste prema kandidatu, no u kontekstu lokalnih izbora u Hrvatskoj više imamo slučaj s prvim opisanim procesom. Naposljetku, na tragu velike mobilizacije civilnoga društva za vrijeme pandemije, a posebice nakon razornih potresa, volonterska inicijativa 'Obnovimo Zagreb' iznjedrila je kandidaturu Marine Pavković. Ovdje također možemo reći kako se radi o pokušaju podizanja vidljivosti društvene inicijative putem političke kandidature.

Dakako, važno je napomenuti da prema zakonu svi kandidati za zagrebačkoga gradonačelnika, kako stranački, tako i nestranački, moraju prikupiti 5000 potpisa podrške, što u konačnici može predstavljati problem za kandidate manjih stranaka ili one nestranačke, stoga konačni popis imena koja će se naći na biračkim listićima u svibnju može biti i kraći od ovog ovdje predstavljenog.

Zanimljivi trendovi

Ovogodišnji izbori bit će četvrti na kojima se gradonačelnika bira izravno, a ne posredno putem skupštinske većine. Stoga se i predstavljeni trendovi odnose na razdoblje od 2009. do 2017. godine. Valja zamijetiti kako je Bandić izbore 2009. i 2013. dobio s komotnim, gotovo dvotrećinskim većinama u drugome krugu, a i u prvome krugu osvajao je više postotaka glasova nego zbirno drugoplasirani i trećeplasirani kandidati. To se promijenilo 2017. godine, kada je u drugome krugu osvojio tek nešto više od natpolovične većine, a i u prvome krugu prednost se istopila te su tako drugoplasirana i trećeplasirana kandidatkinja zajedno osvojile više od njega, a njegova prednost pred drugoplasiranom Mrak-Taritaš bila je nešto iznad šest posto.

Nadalje, možemo vidjeti kako se u cijelome razdoblju više od polovice zagrebačkih birača usred rascvjetanoga svibnja nije zamaralo odlaskom do lokalne škole ili mjesnoga odbora kako bi iskazali svoje mišljenje o vođenju grada ubacivanjem listića u četiri kutije (za mjesni odbor, gradsku četvrt, skupštinu te gradonačelnika). Istovremeno, relativno stabilna podrška za Bandića 2017. značajno se smanjila u apsolutnom broju glasova te je tako prvu poziciju u prvome krugu ostvario s tek nešto više od sto tisuća glasova. Ovo svakako svjedoči o važnosti njegovanja stabilnoga i vjernoga biračkog tijela, ali i velikim mogućnostima koje se otvaraju njegovim brojnim izazivačima ako izlaznost bude veća od uobičajene.

Naposljetku, osvrnemo li se na mandatnu strukturu Gradske skupštine nakon protekla tri izborna ciklusa (ovdje nemamo mjesta pozabaviti se i zamršenim presjedanjima i preskakanjima iz kluba u klub za vrijeme pojedinih saziva Gradske skupštine, obično u smjeru iz oporbe prema podršci gradskoj vlasti), možemo primijetiti nekoliko stvari. Paralelno s Bandićevim napuštanjem SDP-a i izgradnjom prvo neovisne liste, a zatim i stranke, išao je gubitak mandata SDP-a i drugih stranaka lijevoga centra. Pored toga, HDZ-ova lista osvajala je više mandata u koaliciji s centrističkim (2009.) i desnim (2013.) strankama, nego kada su išli samostalno (2017.). Naposljetku, Skupština je s vremenom postala sve šarenija i fragmentiranija, a može se očekivati i da će u nadolazećem sazivu niz stranaka osvojiti mjesta u gradskoj vijećnici.

Borba za svaki glas

U glavnome gradu, izmučenom pandemijom i potresom, svakako će se voditi bitka za svaki glas te će se svi kandidati koji su imalo ozbiljni malo što htjeti prepustiti slučaju. Pitanje korupcije i netransparentnosti upravljanja i poslovanja svakako će biti u fokusu. Poslijepotresna obnova kao sjenka lebdjet će cijelo vrijeme nad kampanjom, a iz nje će se granati fundamentalna pitanja vezana uz urbanizam, stanogradnju, zaštitu spomeničke i prirodne baštine, kao i razvojne strategije vezane uz okoliš i promet. Prezentirat će se grandiozne vizije, međusobno optuživati za suradnju s aktualnim gradonačelnikom ili pak nadmetati u samohvali vlastitih sposobnosti. Bit će ovo treći izbori u 24 mjeseci, pa će se kandidati morati iznadprosječno potruditi balansirati između zamora građana te nagomilanih ekonomskih i društvenih frustracija koje bi mogle prokuljati na biralištima. I za kraj, stihovi koji nekako nikada da prestanu biti aktualni:

....I lije na uglu petrolejska lampa

Svjetlost crvenkastožutu

Na debelo blato kraj staroga plota

I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe

U njezinu svjetlost iz mraka,

I s licem na kojem su obično brige

Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,

A moro bi proć;

I lampa gori,

I gori u magli,

I već je noć.

I nema ga sutra, ni preksutra ne,

I vele da bolestan leži,

I nema ga mjesec, I nema ga dva,

I zima je već,

I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi

I maj već miriše -

D. Cesarić