Izabran je novi papa, ustvari relativno brzo, čak i brže nego što se očekivalo. Ono što se svakako manje očekivalo, jest to da dođe iz redova američkih kardinala. Obično se kaže da onaj koji u konklavu uđe kao papa, izađe kao kardinal. Drugim riječima, papabili nisu nužno i oni među kojima će biti izabran novi pontifeks.

Izbor novog pape, njegovo ime i podrijetlo, kao i sadržajni naglasci, prepuni su simboličkog i supstancijalnog značaja te ukazuju na smjer u kojemu će ići novi pontifikat.

Podrijetlo

Tipično za Amerikance, novi papa ima izrazito šaroliko podrijetlo. S očeve strane je francuskog i talijanskog podrijetla te su baka i djed rođen u Francuskoj. S majčine pak strane predci su mu bili kreolci iz Lousiane. Kreolska kultura smatra se jedinstvenom mješavinom francuskih, supsaharskih afričkih i sjevernoameričkih indijanskih utjecaja. Od majke vuče španjolske i karipske korijene, djed je prema nekim izvorima bio s Haitija, a prema drugima iz Dominikanske Republike, no treba podsjetiti da se radi o dvjema državama na istome otoku, Hispanioli.

Budući da je imao španjolsko prezime, Martinez, vjerojatnije je da je bio s dominikanske strane otoka. U kontekstu američkih kulturnih ratova oko naslijeđa ropstva i kolonijalizma te isprepletanja rasnih i klasnih odnosa, relevantno je stoga spomenuti da su djed i baka novog pape iz New Orleansa u dokumentima navođeni kao mulati, odnosno da bi u vrijeme dok su živjeli bili smatrani Afroamerikancima. To je dodatno zanimljivo ako se zna da je dominantna vjerska komponenta među Afroamerikancima protestantska, mahom baptistička.

U nekim afroameričkim medijima osvanuli su tekstovi o crnom papi. Time se djelomično ironizira i povijesno pravilo o 'jednoj kapljici krvi', prema kojoj je bilo dovoljno da je netko jednu osminu afričkog podrijetla da bi ga se na američkome Jugu smatralo crncem. Novi papa udovoljava tim povijesnim kriterijima rasne klasifikacije (i diskriminacije).

Baš poput svojeg prethodnika Franje, Lav XIV. također stavlja naglasak na uključivanje drugih i drugačijih te socijalnu odgovornost Crkve utemeljenu u Evanđelju.

Američki i opći kontekst

Kao što je kod Franje bilo zanimljivo i znakovito da je bio prvi isusovac na čelu Crkve koji je pak odabrao ime osnivača franjevačkog reda, kod Lava XIV. je zanimljivo da je ne samo prvi Amerikanac, već da, zbog dugogodišnjeg boravka i rada u toj zemlji, ima i dvojno, peruansko državljanstvo. Novi papa dolazi iz reda augustinaca, prvi je rimski biskup iz tog reda, a bio je i njegov poglavar. Radi se o pustinjačkom redu koji je iz Hrvatske uvelike nestao uslijed ratova s Osmanlijama, osim u Rijeci, gdje se održao sve do kraja 18. stoljeća. Ono što je posebice važno napomenuti jest da je do Robert Francisa Prevosta, odnosno pape Lava XIV. najpoznatiji augustinac u povijesti bio glavom i bradom Martin Luther. Papa Franjo je 2017. bio na petstotoj obljetnici reformacije, što mnogima u Crkvi nije baš dobro leglo, no i Lav XIV. je posvećen ekumenizmu i izgradnji dodatnih mostova prema protestantskim crkvama i zajednicama te prema pravoslavnim crkvama.

Upravo u Lutherovoj domovini novoga papu čekaju veliki izazovi kako izvesti pastoralne reforme potaknute raspravama o sinodalnom odlučivanju, bez da se lokalnu crkvu dovede do situacija u kojoj će zaprijetiti raskol. Naime, dio tradicionalno usmjerenih biskupa u Njemačkoj vidi sinodalnost kao put koj će završiti 'protestantizacijom' Crkve, dok drugi pak smatraju da će je oni spasiti od daljnjeg gubitka vjernika (Njemačka ima dugogodišnji fenomen ispisivanja vjernika iz obje crkve, Katoličke i Evangeličke).

Novi papa je namjerno odabrao ime koja ga stavlja u poziciju nasljednika Lava XIII., pape koji je rodonačelnik socijalnog nauka Crkva, a i s četvrt stoljeća pontifikata zabilježen je kao jedan od najdugovječnijih papa u povijesti. Izbor prvog američkog pape izazvao je različite reakcije. Dok su mnogi američki političari izrazili ponos i nadu u pozitivne promjene, neki su izrazili zabrinutost zbog njegovih stavova, posebno u vezi s imigracijom i društvenom pravdom.

Papa Lav XIV. je poznat po kritici politika koje su u suprotnosti s katoličkim socijalnim naukom, uključujući one administracije Donalda Trumpa. Posebice su odjeknule njegove kritike J. D. Vancea, drugog čovjeka u Bijeloj kući i rođenog protestanta koji je postao katolik u odrasloj dobi. U Europi je izbor pape Lava XIV. dočekan s opreznim optimizmom. Njegova posvećenost društvenoj pravdi, brizi za okoliš i otvorenosti prema marginaliziranim skupinama izazvala je pozitivne reakcije među krugovima koji sebe smatraju progresivnima.

Međutim, konzervativniji dijelovi Crkve izražavaju zabrinutost zbog mogućih promjena u tradicionalnim doktrinama, tj. strepe da će sve izmjene koje su htjeli spriječiti za vrijeme pape Franje sada ponovno doći na dnevni red. U kontekstu američkih društvenih i političkih rasprava, Robert Francis Prevost godinama se ističe zalaganjem za prava useljenika, ograničavanje dostupnost vatrenog oružja, dokidanje povijesno naslijeđenih nepravdi prema nebjelačkom stanovništvu te ukidanje smrtne kazne u bilo kojem slučaju. Prva konklava na kojoj je uopće sudjelovao neki kardinal iz Sjeverne Amerike (James Gibbons, nadbiskup Baltimorea) bila je ona 1903. godine kada je izabran Pio X, a sve do ovogodišnje konklave uopće nije u medijima razmatran neki od kardinala iz Sjedinjenih Država za možebitnog papu. Crkva u Sjedinjenim Državama pati od snažne politizacije i duboke podijeljenosti.

U Americi živi oko 52 milijuna katolika, što čini približno 19 posto odraslog stanovništva. Od toga je 57 posto bijelaca, 33 posto Latinoamerikanaca, 4 posto su podrijetlom iz Azije (mahom Filipinci i Vijetnamci), a tek 2 posto su Afroamerikanci. Prema redovitim sociološkim istraživanjima, 21 posto američkih katolika osobno se smatra vrlo religioznima, 55 posto umjereno religioznima, dok njih 24 posto navodi da nisu previše ili da uopće nisu religiozni. Katolici su relativna većina u velikim gradovima na obje obale te su pojedinačno najveća vjerska skupina u dobrom dijelu zemlje.

Katolici su gotovo ravnomjerno podijeljeni između republikanaca i demokrata, s blagom većinom među bijelim katolicima koji naginju republikancima, dok latinoamerički katolici češće podržavaju demokrate. U prošlosti, posebice do pojave Trumpa, katolički birači su općenito puno više podržavali demokratske kandidate.

Figura Donalda Trumpa tako nije polarizirajuća samo u općoj američkoj populaciji, već i specifično među američkim katolicima. Katolici u Americi duboko su podijeljeni prema raznim političkim i teološkim pitanjima, što se odražava i na stavove prema Crkvi i njezinom vodstvu. Konzervativni američki katolici naglašavaju važnost tradicionalnih doktrina, protivljenje pobačaju, istospolnim brakovima i liberalnim interpretacijama vjere. Imaju snažan utjecaj kroz medije, obrazovne institucije i političke figure povezane s konzervativnim pokretima te su se kroz borbu za ograničavanje ili zabranu prekida trudnoće snažno povezali s konzervativnim evanđeoskim protestantima.

Liberalni ili progresivni katolici zalažu se za društvenu pravdu, uključivanje pripadnika LGBT zajednice, reformu useljeničke politike u Sjedinjenim Državama te veću ulogu žena u Crkvi. Podržavaju inicijative poput sinodalnosti i otvorenosti prema suvremenim društvenim izazovima. Ove podjele često se manifestiraju u različitim pogledima na papinsko vodstvo, liturgijske prakse i društveno-politička pitanja.

Papino američko podrijetlo i dugogodišnje iskustvo u Latinskoj Americi (poglavito u Peruu) daju mu jedinstvenu perspektivu za adresiranje ovih podjela. Papa Lav XIV. nastavlja naglasak pape Franje na sinodalnosti, potičući uključivanje svih vjernika u donošenje odluka unutar Crkve. Ovaj pristup ima za cilj smanjenje polarizacije i jačanje zajedništva među vjernicima, što bi trebalo biti važno i za njegovu rodnu Ameriku. Njegova pastoralna iskustva u Peruu oblikovala su njegovu posvećenost marginaliziranim skupinama, uključujući migrante i siromašne. Ova orijentacija može pomoći u prevladavanju političkih podjela unutar Crkve u Americi. Papa Lav XIV. je ranije kritizirao korištenje vjere u političke svrhe, posebno kada se katolička doktrina koristi za opravdavanje politika koje su u suprotnosti s vrijednostima Evanđelja.

Ovaj stav može pomoći u vraćanju fokusa na duhovne aspekte vjere. Iako zadržava tradicionalne stavove o određenim doktrinama, papa Lav XIV. potiče veću uključenost žena i LGBT osoba u crkveni život, promičući Crkvu koja je otvorena i prihvaća svakog pojedinca kao dijete Božje. Također, prepoznajući izazove koje donosi umjetna inteligencija, papa Lav XIV. poziva na etički pristup razvoju tehnologije kako bi se očuvalo ljudsko dostojanstvo i pravda.

Smjer

Lav XIV. svakako neće biti netko tko će rušiti temeljne stupove katoličke doktrine, ali će gurati Crkvu prema otvorenijem, uključivijem i kontekstualnijem pastoralnom djelovanju. U tom smislu, njegovo papinstvo se može opisati kao nastavak Franjine 'pastoralne revolucije', dodatno osnažen s američkim senzibilitetom za društvene nepravde. Zalaže se za hrabro suočavanje sa suvremenim izazovima, poput umjetne inteligencije i klimatskih promjena, no uvijek s jasnim naglaskom na etici i ljudskom dostojanstvu. Uz to se zalaže za 'Crkvu koja sluša', s jačim glasom biskupskih konferencija i laika. U tom smislu poziva na sinodalni hod ne samo u strukturi, nego u 'duhovnom stilu upravljanja'. Time se okreće protiv fenomena klerikalizma i centralizma, bez da zadire u temeljne doktrine. Novi papa je protiv ređenja žena, no podržava razmatranje otvaranja đakonata ženama te svakako inzistira na većem udjelu žena u ulogama odlučivanja i vodstva, odnosno 'sudioničkom vodstvu žena' u crkvenom životu. Jednako tako, ne podržava istospolne brakove, no zalaže se za veću uključenost osoba iz LGBT zajednice u župski život te ističe dijalog, slušanje i izbjegavanje diskriminacije pojedinaca koji žele biti dijelom Crkve.

Drugim riječima, zalaže se za pastoralnu bliskost LGBT osobama, ali ne podržava blagoslivljanje istospolnih parova te time nastavlja smjer pape Franje 'Crkva mora biti dom za sve', ali uz ograničenja koja nalaže doktrina. Nije za ukidanje svećeničkog celibata, ali ostavlja otvorena vrata za 'raspravu u duhu vjernosti tradiciji i pastoralnim potrebama'. U tom smislu ima razumijevanja za izazove u provođenju celibata u lokalnom kulturnom kontekstu u Amazoniji i Africi, ali (zasad) zadržava tradicionalni stav. Podržava 'jedinstvo u različitosti'. Naime, ne želi vratiti tridentsku (latinsku) misu, ali želi omogućiti kulturnu prilagodbu mise u različitim kontekstima.

Na tragu toga, podržava i veću ulogu laika u liturgiji. Zalaže se za nultu toleranciju na bilo koji oblik zlostavljanja u Crkvi te je kao prefekt Dikasterija za biskupe bio je poznat po tome da je odbijao biskupske kandidate za koje je postojao čak i mali trač o prikrivanju zlostavljanja. Snažno ističe pravo migranata na dostojanstven život, što ga dovodi u sukob s aktualnom američkom administracijom. Pri tome koristi snažan jezik suosjećanja. Poziva Crkvu da bude 'prva bolnica na bojištu nepravde' te jasno pozicionira Crkvu u ulozi aktivnog društvenog aktera koji se bavi socijalnim pitanjima. Više puta je isticao zajedničku borbu protiv siromaštva i nepravde kao polazište za zbližavanje s protestantima i pravoslavcima. U svojoj viziji Crkve u prvi plan stavlja transparentnost, odgovornost i decentralizirano rješavanje problema (supsidijarnost), uz jačanje uloge laika u upravljanju, posebice u materijalnim, odnosno financijskim poslovima. Ako se već koriste termini progresivan i konzervativan, premda su oni politološki, a ne teološki pojmovi, možemo reći da je Lav XIV. pastoralno progresivan, no doktrinarno konzervativan. Uz papu Lava XIV. veže se pojam duhovnog realizma.

Duhovni realizam nije službeno definirana teološka škola, ali se u širem smislu odnosi na pristup koji priznaje stvarnost grijeha, društvenih nepravdi i ograničenja ljudske naravi, dok istovremeno naglašava mogućnost otkupljenja i djelovanja milosti u stvarnom svijetu. Ovaj pristup se temelji na uvjerenju da Bog postoji neovisno o ljudskom razmišljanju i da se Božja volja može spoznati kroz objavu, razum i iskustvo. Duhovni realizam poziva na prepoznavanje stvarnosti svijeta, uključujući njegove nepravde i patnje, te na djelovanje u skladu s kršćanskim vrijednostima kako bi se promicala pravda, milosrđe i ljubav.

Očekuje nas američki proaktivan rimski biskup, s istančanim osjećajem za pravdu, otvoren dijalogu, no istovremeno duboko ukorijenjen u očuvanje stoljećima utvrđenih doktrinalnih zasada.