U nedavno objavljenom dokumentu, nazvanom 'Industrijska politika za doba inteligencije: Ideje za stavljanje ljudi na prvo mjesto', šef OpenAI-a Sam Altman dao je svoje viđenje budućnosti i iznio kako bi vlade trebale oporezivati, regulirati i preraspodijeliti bogatstvo koje stvaraju korištenjem umjetne inteligencije.

Dokument, objavljen na serverima OpenAI-a, započinje riječima 'razgovarajmo', a nastavlja prijedlogom o novom ekonomskom i društvenom okviru za eru umjetne inteligencije. Neki ga već sad nazivaju 'New Dealom za AI'.

U dokumentu na 13 stranica najuočljivije je upozorenje da je superinteligencija umjetne inteligencije i neizbježna i dovoljno revolucionarna da prisili svijet na temeljno preispitivanje načina na koji društvo raspoređuje moć, prihode i prilike.

Bez intervencije, navodi Altman u tekstu, posljedice bi mogle biti ozbiljne. Spominje široko rasprostranjen gubitak radnih mjesta, destabilizirajuće kibernetičke napade, biološke prijetnje, koncentraciju moći i bogatstva među malim brojem tvrtki i sustava koje ljudi možda teško kontroliraju.

Kao najneposrednije probleme izdvojio je kibernetičke i biološke rizike upozorivši da ćemo 'u sljedećoj godini vidjeti značajne kibernetičke prijetnje koje moramo ublažiti'.

I dok s jedne strane upozorava na promjene i opasnosti koje prijete, istovremeno Altman (očekivano) naglašava prednosti umjetne inteligencije i opisuje budućnost u kojoj je velik broj bolesti - izlječiv.

Pa ipak, priznaje da postoji rizik od dvostruke namjene tehnologije. Primjerice, alati koji su sposobni ubrzati znanstvena otkrića mogli bi se koristiti i za stvaranje štetnih patogena.

No u svom dokumentu prvenstveno predlaže skup ideja koje bi, kako sam kaže, značajno preoblikovale gospodarstvo.

Javni fond bogatstva

U dokumentu se predlaže da svaki Amerikanac (ne spominje ostatak svijeta) izravno ima financijski udio u rastu potaknutom umjetnom inteligencijom kroz nacionalni investicijski fond, a djelomično bi ga financirale tvrtke koje se bave njome i bio bi vezan uz dugoročne dobitke u cijelom sektoru. Ideja je da čak i oni bez pristupa financijskim tržištima mogu imati koristi od stvaranja bogatstva potaknutog umjetnom inteligencijom.

Porez na robote

Zanimljiv je prijedlog vezan uz automatizirani rad. Naime predlaže razmatranje uvođenja poreza vezanih uz automatizirani rad u sklopu šireg prelaska s oporezivanja plaća prema kapitalnim dobicima i korporativnoj dobiti. Kako se navodi u dokumentu, to bi odražavalo budućnost u kojoj umjetna inteligencija mijenja porezne sustave temeljene na plaćama koji financiraju socijalne i državne projekte.

Četverodnevni radni tjedan

Ideja o kojoj se već dugo govori, a koju su neke tvrtke i države uspješno testirale i implementirale, podrazumijeva kraći radni tjedan. Altman tako poziva na uvođenje 32-satnog radnog tjedna da bi se povećala produktivnost potaknuta umjetnom inteligencijom. Radnici bi tako imali više slobodnog vremena, što naziva 'dividendom učinkovitosti'.

Pravo na umjetnu inteligenciju

Trenutačno pristup umjetnoj inteligenciji ovisi o tehnološkim i financijskim mogućnostima pojedinaca i organizacija, a u dokumentu se pak on definira kao pristup temeljnoj infrastrukturi (kao što je to slučaj s električnom energijom ili internetom). Altman navodi da ona treba ostati široko dostupna u školama, knjižnicama, malim tvrtkama i zajednicama.

Suzbijanje nekontrolirane umjetne inteligencije

Jedno od glavnih pitanja o kojima raspravlja Altman su i naredni sustavi jer su autonomni i sposobni za samorepliciranje, a koje ne bi bilo lako opozvati. U slučaju takvih sustava predlaže koordinirane vladine odgovore za njihovo suzbijanje, odnosno ograničavanje širenja opasnih mogućnosti, smanjenje štete i koordinaciju odgovora. Navodi da je iskustvo iz drugih područja pokazalo da čak i kada potpuno ograničavanje nije moguće, koordinirano djelovanje i dalje može značajno smanjiti takav utjecaj.

Automatska ekonomska sigurnosna mreža

U dokumentu se navode okidači povezani s ekonomskim i AI indikatorima, a oni bi automatski pokrenuli promjene u socijalnim pravima. Primjerice, gubitak radnih mjesta uzrokovan primjenom AI-a automatski bi povećavao naknade za nezaposlene ili jednokratne novčane pomoći dok se tržište ne stabilizira.

Radnici i primjena umjetne inteligencije

Prema Altmanu, radnicima bi se dala formalna uloga u odlučivanju o načinu na koji se umjetna inteligencija implementira na radnom mjestu kako bi tehnologija poboljšala kvalitetu rada i njegovu sigurnost, a ne intenzivirala opterećenost ili uništila autonomiju zaposlenika.

AI poduzetnici

Predlaže se i jačanje poduzetništva fokusiranog na umjetnu inteligenciju i automatizaciju zadataka kao što su računovodstvo i marketing, u kombinaciji s malim poticajima i dijeljenom infrastrukturom.

Zanimljivo, Altman ističe da je odgovornost za upravljanje ovim rizicima jača od pojedine tvrtke ili pojedinca.

'Gotovo svi uključeni u našu industriju osjećaju pritisak ovoga što radimo', istaknuo je, dodavši da je ključno to da nijedan pojedinac ne donosi samostalno odluke koje će imati širok utjecaj.

Prelazak s 'obične' na superinteligenciju naziva nepredvidljivim i predlaže da ga se vodi kroz svojevrsni demokratski proces u kojem bi javnost imala značajniju odluku u oblikovanju ishoda.

Iako su prijedlozi veoma zanimljivi, Altman ih opisuje kao tek 'početne ideje', a dokument naziva 'istraživačkim' s namjerom da pokrene širu javnu raspravu.

'Ove ideje nudimo ne kao fiksne odgovore, već kao početnu točku za širi razgovor o tome kako osigurati da umjetna inteligencija koristi svima. Također se mora proširiti globalno - donoseći perspektive kulturama, društvima i vladama diljem svijeta', zaključuje Altman.