Konferenciju su zajednički organizirali Waldorfska škola u Zagrebu i Sveučilište Algebra Bernays, u partnerstvu s Osnovnom Montessori školom barunice Dedee Vranyczany, s ciljem otvaranja prostora za dijalog između različitih obrazovnih pristupa i razmjenu iskustava iz prakse. Događanje je okupilo učitelje, nastavnike, stručne suradnike, ravnatelje, roditelje i sve koji aktivno promišljaju razvoj obrazovanja u Hrvatskoj.

U središtu konferencije bilo je pitanje postoji li jedan univerzalni model obrazovanja u vremenu snažnih tehnoloških promjena. Program je obogatio orkestar Srednje waldorfske škole u Zagrebu, pod vodstvom prof. Julije Radičević, čime je već na početku naglašena važnost umjetnosti, kreativnosti i cjelovitog pristupa obrazovanju. Kroz susret waldorfskog, montessori i suvremenih tehnološki usmjerenih obrazovnih praksi, konferencija je istaknula važnost sustava koji prepoznaje različitosti među učenicima te razvija njihove intelektualne, emocionalne, kreativne i socijalne potencijale:

„Zadovoljstvo mi je pozdraviti vas u ulozi domaćina konferencije koja otvara važna pitanja za budućnost obrazovanja. Na Sveučilištu Algebra Bernays kontinuirano razvijamo modele obrazovanja na svim razinama i želimo podržavati aktivnosti koje doprinose unapređenju obrazovanja u cjelini. Pred nama su novi izazovi, zbog čega nam je imperativ promišljati kako obrazovne sustave učiniti kvalitetnijima, otvorenijima i spremnijima za budućnost. Upravo u tom kontekstu razvijamo i specijalistički studij Vodstvo i menadžment u obrazovanju, jer vjerujemo da su kvalitetno vodstvo, odgovorno upravljanje i razumijevanje suvremenih obrazovnih potreba ključni za stvarne promjene“, istaknuo je prof. dr. sc. Damir Jugo, predsjednik Upravnog vijeća Sveučilišta Algebra Bernays.

Konferencija je otvorila pitanja kvalitete nastave, profesionalnog razvoja učitelja i nastavnika te potrebe za obrazovnim modelima koji su uključivi, primjenjivi i usmjereni na cjelovit razvoj djeteta: „Danas više nego ikada moramo promišljati kako stvoriti školu koja razumije različitosti, potiče potencijale i omogućuje svakom djetetu da pronađe vlastiti put. Obrazovanje se više ne može oslanjati na uniformirane pristupe, jer se od učenika očekuju kritičko mišljenje, kreativnost i sposobnost prilagodbe“, istaknula je mr. sc. Katarina Milković, prof., ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje.

Međunarodnu perspektivu konferenciji je donio prof. dr. Jost Schieren, dekan i profesor Odjela za obrazovne znanosti Sveučilišta Alanus, koji je održao keynote predavanje „Holističko obrazovanje – prilike i izazovi u doba umjetne inteligencije“. U izlaganju je govorio o mjestu holističkog obrazovanja u vremenu u kojem umjetna inteligencija sve snažnije utječe na obrazovne procese, znanje i razvoj pojedinca: „Holističko obrazovanje nije samo teorijski pristup, nego praktičan način učenja koji polazi od iskustva, osjećaja i neposrednog susreta sa svijetom. Učenici ne bi trebali učiti isključivo iz knjiga, nego kroz promatranje, stvaranje, umjetnost i vlastito iskustvo“, istaknuo je prof. dr. Jost Schieren.

Jedan od važnih programskih naglasaka konferencije bio je cjeloviti pristup obrazovanju mladih. O toj je temi govorila prof. Ana Botički Ćurlin, ravnateljica Srednje waldorfske škole u Zagrebu, kroz predavanje „Zašto mladima treba cjeloviti pristup u obrazovanju?“. U fokusu predavanja bila je potreba za obrazovanjem koje, uz akademska znanja, razvija emocionalnu zrelost, kreativnost, odgovornost, samostalnost i kritičko mišljenje: „U waldorfskom pristupu govorimo o ravnoteži mišljenja, osjećaja i volje, jer se samo njihovim uravnoteženim razvojem može graditi zreo, samostalan i odgovoran čovjek. Um nije posuda koju treba napuniti, nego vatra koju treba zapaliti. Učitelj zato ne može djelovati samo iz pozicije autoriteta, nego mora biti mentor, suradnik i osoba koja učenika vodi kroz odnose, iskustva i procese učenja“, istaknula je prof. Ana Botički Ćurlin, ravnateljica Srednje waldorfske škole u Zagrebu.

Program konferencije obuhvatio je i predavanja te radionice usmjerene na praktične metode rada u nastavi - dr. sc. Darija Korkut sa Sveučilišta Algebra Bernays održala je predavanje „Inovacijski motor u nastavi ili zašto Murphyju nije mjesto u školi“, kao i radionicu „Kreativnost je mjerljiva. I može se razvijati.“.

U nastavku programa održane su radionice posvećene waldorfskim i Montessori metodama poučavanja, uključujući ritmički dio nastave od 1. do 4. razreda u waldorfskim školama, Montessori pedagogiju te terapeutske vježbe kroz stihove u pokretu. Time je konferencija ponudila i konkretan uvid u različite pedagoške metode koje se primjenjuju u obrazovnoj praksi.

Poseban naglasak stavljen je i na pitanje reformnih pedagogija te njihove stvarne primjene u obrazovnom sustavu. Izv. prof. dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dopredsjednica OMEP-a, održala je predavanje „Reformna pedagogija između deklaracije i prakse“, u kojem je otvorila prostor za promišljanje odnosa između obrazovnih ideja, institucionalnih okvira i nastavne svakodnevice. U fokusu njezina izlaganja bilo je pitanje koliko obrazovni sustav doista uspijeva staviti dijete u središte procesa, a koliko se ta ideja zadržava samo na razini deklarativnih opredjeljenja: „U obrazovanju se suočavamo s paradoksom: s jedne strane stalno govorimo o potrebi individualnog pristupa djetetu, a s druge strane djecu često stavljamo u iste okvire i očekujemo da svi budu jednaki. Dijete treba biti u središtu odgojno-obrazovnog procesa i trebamo ga promatrati kao kompetentnu osobu koja može djelovati, odlučivati i postupno preuzimati odgovornost za svoje postupke. Ako želimo suvremeno obrazovanje, moramo stvoriti sustav koji će učiteljima, odgojiteljima i školama omogućiti da takav pristup zaista provedu u praksi“, istaknula je izv. prof. dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić.

U poslijepodnevnom dijelu programa izv. prof. dr. sc. Robert Kopal, voditelj Zavoda za kreativnost i kritičko mišljenje na Sveučilištu Algebra Bernays održao je predavanje „Pedagogija pod pritiskom algoritama“, u kojem je otvorio neka od najprovokativnijih pitanja konferencije: što se događa s inteligencijom i kreativnošću djece u digitalnom okruženju, koliko obrazovni sustav doista razvija kritičko mišljenje te razumijemo li uopće tehnologiju kojoj sve više prepuštamo procese učenja, odlučivanja i stvaranja. Poseban naglasak stavio je na utjecaj velikih jezičnih modela i umjetne inteligencije, upozorivši da obrazovanje ne smije nekritički prihvatiti tehnologiju, nego mora istodobno maksimizirati njezine koristi i jasno prepoznati njezine rizike: „Danas imamo ozbiljan problem: kod djece padaju inteligencija i kreativnost, i to ne simbolično, nego drastično. Mi u školi djecu prečesto učimo kako da budu nekreativna, iako se kreativnost može mjeriti, razvijati i učiti. Pogrešna je pretpostavka da je kreativnost nešto s čime se jednostavno rodimo ili ne rodimo.

Posebno je zabrinjavajuće to što djeca često misle da će im umjetna inteligencija olakšati obrazovanje, a upravo to može imati negativan utjecaj na kreativnost, mentalno zdravlje i sposobnost kritičkog mišljenja. Zato smatram da kritičko mišljenje mora postati obvezan predmet u osnovnoj školi. Jedan od najvećih problema velikih jezičnih modela jest to što su ulizivački, što podilaze korisniku i time brišu granicu između stvarnog ljudskog odnosa i interakcije sa strojem. Ako nismo oprezni, umjetna inteligencija može postati zamjena za prijatelje, društveni život i stvarne odnose, a to je možda jedan od najvećih pedagoških i društvenih rizika našeg vremena“, istaknuo je izv. prof. dr. sc. Robert Kopal.

Konferencija je završila panel raspravom koju je moderirao Robert Kopal, a u kojoj su sudjelovale prof. Ana Botički Ćurlin, prof. Narcisa Buczynski, izv. prof. dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić, dr. sc. Lidija Eret, izv. prof. dr. sc. Ana Havelka Meštrović i dr. sc. Carla Konta. Panel je naglasio potrebu za interdisciplinarnim pristupom obrazovanju, dijalogom između različitih pedagoških modela te razvojem sustava koji može odgovoriti na potrebe djece i mladih.

Konferencija „Razlika postoji“ pokazala je kako pedagoški pluralizam nije samo teorijsko pitanje, nego konkretan okvir za promišljanje obrazovanja koje prepoznaje različite načine učenja, potrebe učenika i puteve razvoja. U vremenu brzih tehnoloških i društvenih promjena, poruka konferencije bila je jasna: budućnost obrazovanja ne počiva na jednom modelu za sve, nego na sposobnosti sustava da razvija potencijale svakog pojedinca.