Dok se sol na cestama uglavnom povezuje sa zimom, snijegom i ledom, u Nizozemskoj je tijekom velikih vrućina koriste iz potpuno suprotnog razloga - kako bi zaštitili asfalt od ekstremnih temperatura.
Za vrijeme toplinskih valova temperatura površine ceste na pojedinim mjestima može premašiti 50 stupnjeva Celzijevih. Asfalt tada omekšava, osobito na dijelovima koji su cijeli dan izloženi suncu, a najveći problemi javljaju se na raskrižjima i kružnim tokovima, gdje vozila često koče, ubrzavaju i mijenjaju smjer.
Gust promet dodatno pogoršava situaciju. Omekšani asfalt može se lijepiti za automobilske gume, dok se sitni kamenčići mogu odvajati od površinskog sloja. Osim što nastaju skupa oštećenja prometnice, takva situacija može predstavljati i sigurnosni problem za vozače.
Zbog toga brojne nizozemske općine tijekom velikih vrućina pomno prate stanje cesta. Na pojedinim lokacijama u asfalt su ugrađeni senzori koji mjere temperaturu, a provode se i redoviti vizualni pregledi kako bi se na vrijeme utvrdilo postoji li opasnost od oštećenja.
Kada temperatura površine prijeđe kritične vrijednosti, na cestu se ravnomjerno posipa sol. Razlog je u njezinim svojstvima. Sol je higroskopna, odnosno može apsorbirati vlagu iz zraka. Time pomaže u hlađenju površine, ali i smanjuje ljepljivost omekšanog asfalta.
Takav postupak može pomoći općinama da spriječe ozbiljnija oštećenja prometnica i izbjegnu znatno skuplje popravke nakon prolaska toplinskog vala. Zato prizor vozila koje usred ljeta posipa nizozemske ceste solju nije pogreška niti priprema za iznenadnu zimu - riječ je o preventivnoj zaštiti asfalta od ekstremne vrućine.
