To, naravno, ne znači da su neopravdane ili da ih prekršitelji nisu zaslužili - osobito kad se zna koliko teške posljedice prometni prekršaji mogu imati. Svaka kazna koja nekoga odvrati od novog kršenja propisa ima svoju svrhu, a ako je upravo strah od visokog iznosa razlog zbog kojeg vozač ubuduće vozi odgovornije, onda taj mehanizam očito djeluje.

No kad kazna jednom stigne, otvara se vrlo praktično pitanje - odakle namaknuti novac? Mnogi nemaju pri ruci nekoliko stotina, a kamoli više od tisuću eura za jednokratnu uplatu. Nekadašnje razmišljanje po kojem bi netko radije 'odležao' kaznu nego je platio odavno više nije realna opcija. Sustav je usmjeren na naplatu, a ne na to da prekršitelji dane provode iza rešetaka.

Što onda učiniti kad vam je izrečena, primjerice, kazna od 1200 eura, a taj novac jednostavno nemate? Dizati nenamjenski kredit, ulaziti u minus ili posuđivati novac pod sumnjivim uvjetima nikako nisu rješenja koja bi se mogla preporučiti. Puno je važnije znati da zakon predviđa i sasvim legalnu alternativu - obročnu otplatu kazne.

O toj se opciji rijetko govori, ali ona postoji i jasno je propisana Prekršajnim zakonom. Drugim riječima, novčana kazna za prometni prekršaj može se plaćati na rate - zakonito i legitimno. No da bi se to ostvarilo, tu mogućnost treba zatražiti i za nju argumentirano navesti razloge.

Sud u presudi određuje rok plaćanja vodeći računa o visini kazne. Taj rok ne može biti kraći od osam dana niti dulji od tri mjeseca. Ipak, u opravdanim slučajevima - ovisno o visini kazne i imovinskim prilikama okrivljenika - sud može dopustiti obročnu otplatu u razdoblju do šest mjeseci, osim ako posebnim propisom nije predviđen i dulji rok.

Kako tražiti plaćanje na rate

U praksi to nije tek mrtvo slovo na papiru. Naprotiv, takva je mogućnost itekako ostvariva, ali ju treba izrijekom tražiti. Najčešće se to čini već u prigovoru, u kojem okrivljenik uz eventualni zahtjev za smanjenje kazne može predložiti i da mu se omogući obročna otplata.

Pritom je važno obrazložiti vlastite financijske okolnosti. Treba navesti da bi jednokratna uplata ozbiljno ugrozila egzistenciju vas i vaše obitelji, istaknuti visinu prihoda, eventualne obveze uzdržavanja, postojeće zdravstvene ili socijalne teškoće te, ako je moguće, priložiti i dokaz koji to potvrđuje. Sud upravo na temelju takvih okolnosti procjenjuje postoji li opravdanje da kaznu dopusti otplaćivati u ratama.

Posebno je važno da se ni kod odobrene obročne otplate ne gubi pogodnost prema kojoj se uplata dvije trećine izrečene kazne smatra podmirenjem kazne u cijelosti. To je detalj koji mnogi građani ne znaju, a može biti presudan za kućni budžet.

To potvrđuje i jedan konkretan slučaj iz sudske prakse. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi Pž-4805/2020 od 24. veljače 2021. prihvatio je prijedlog okrivljenika da kaznu od 5.900 kuna plati u šest jednakih mjesečnih obroka. Odlučeno je da prvi obrok dospijeva u roku od 15 dana od primitka presude, a svaki sljedeći 15. dan u narednom mjesecu. Usto je potvrđeno i da se, ako okrivljenik uplati dvije trećine kazne, ona smatra plaćenom u cijelosti.

U tom predmetu okrivljenik nije uspio ishoditi smanjenje izrečene kazne, ali je uspio dobiti ono što mu je očito bilo ključno - mogućnost obročne otplate. Kao razlog je naveo da je invalid rada, da prima vrlo nisku mirovinu te da je pretrpio moždani udar. Sud je, uzimajući u obzir visinu kazne i njegove životne okolnosti, procijenio da postoje opravdani razlozi za primjenu zakonske odredbe o otplati na rate.