Mnogi vozači vjeruju da, ako voze unutar dopuštene brzine i poštuju prometna pravila, ne mogu biti odgovorni za prometnu nesreću. U teoriji to zvuči logično - sporija vožnja znači manji rizik i blaže posljedice. No praksa često pokazuje drukčije.
Čak i kada vozite po propisima i prolazite kroz raskrižje na zeleno svjetlo, to ne znači automatski da ste oslobođeni odgovornosti. Primjer iz sudske prakse to jasno potvrđuje.
Vozač koji je kroz raskrižje prolazio brzinom od svega 25 km/h, dakle unutar svih pravila, našao se u situaciji u kojoj je morao birati između dvije loše opcije - udariti dijete koje je pretrčavalo cestu unatoč crvenom svjetlu za pješake ili pokušati izbjeći sudar i pritom udariti u drugo vozilo. Odabrao je drugo, no sud je zaključio da ni to nije bilo ispravno postupanje.
Kako je to moguće? Sudska praksa jasno ističe da vozač mora neprestano procjenjivati situaciju oko sebe, a ne se oslanjati isključivo na prometnu signalizaciju. Posebno se to odnosi na situacije kada se u blizini raskrižja nalaze djeca.
To znači da zeleno svjetlo ne daje apsolutno pravo prolaska bez dodatnog opreza. Vozači su dužni pratiti ne samo promet ispred i iza sebe, nego i ponašanje pješaka uz cestu, procjenjujući njihove moguće namjere.
'Uoči li vozač djecu uz pješački prijelaz, dužan je voziti s osobitim oprezom i prilagoditi brzinu tako da može pravodobno zaustaviti vozilo', proizlazi iz sudske prakse.
Takav stav potvrdio je i Županijski sud u Dubrovniku u presudi Gž - 590/2019-2 od 1. travnja 2020., naglasivši da odgovornost vozača postoji i kada je imao zeleno svjetlo, ako nije pravodobno reagirao na potencijalno opasnu situaciju.