Vodni sustav Ibar–Lepenac strateški je važan za opskrbu Kosova pitkom vodom, poljoprivredu i proizvodnju energije. Ibar izvire u Crnoj Gori, protječe dijelom Srbije i na granici s Kosovom ulijeva se u jezero Gazivode, a ono se prostire na teritoriju Srbije i Kosova, potom nastavlja kroz Kosovo i središnju Srbiju te se ulijeva u Zapadnu Moravu.

Promjena korita uzvodno od Gazivoda zato bi izravno utjecala na jezero i čitav vodni sustav, piše DW. Priština upozorava da međunarodno pravo i konvencije o zaštiti prekograničnih vodnih resursa zabranjuju korištenje vode kao oružja ili sredstva političkog pritiska.

Projekt bi trajao desetljećima

Stručnjaci u Srbiji upozoravaju da bi preusmjeravanje Ibra bilo golem i dugotrajan pothvat. Radovi kroz stjenovit i planinski teren zahtijevali bi velike količine novca, gradnju tunela i brana, a projekt bi mogao imati ozbiljne ekološke posljedice za cijelo slivno područje.

Profesor hidrotehnike i hidrologije u mirovini Jovan Despotović izjavio je FoNetu da su Vučićeve izjave o promjeni toka Ibra 'poput hodanja u snu i da je riječ o projektu koji je nemoguće izvesti u kratkom vremenu bez rušenja brda i planina, a ne dolazi u obzir ni prema europskim propisima'.

Vučić je unatoč tome objavio da je inicirao osnivanje radne skupine inženjera i građevinskih stručnjaka koja bi trebala razmotriti mogućnost promjene toka Ibra jer smatra da Srbija ima suvereno pravo na takav zahvat na svojem teritoriju.

Ideja nije nova. Pojavila se još 1985. godine, kada se radilo i na Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), zbog čega se često spominje u tom političkom kontekstu. Od nje se na kraju odustalo.

'Fantaziranja srpskih nacionalista'

Predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose Dušan Janjić povezuje Vučićevu najavu upravo s tim razdobljem.

'Od Vučića svašta može očekivati, ali nisam očekivao da će regresirati na 1983. – 1985. godinu, kada su počela i fantaziranja srpskih nacionalista. Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni njime nisu željeli baviti osim na razini obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova – a možda i dalje – i da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa se više nije moglo učiniti', ističe Janjić.

Posebno zabrinjava, dodaje, 'to što se objektivno ovdje ne radi o racionalnom projektu koji rješava neki problem, već je to ideološko-propagandni mali projekt – ako ga uopće tako možemo zvati – koji služi pravljenju još veće gužve i galame u regiji kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop'.

Posljedice i za Srbe na Kosovu

Promjena toka Ibra ne bi pogodila samo Albance, nego i srpsku zajednicu na Kosovu. Janjić pritom smatra da je sama prijetnja teško provediva.

'Prijetnja da se naudi Albancima prazna je priča jer je, primjerice, kanal Dunav – Tisa – Dunav građen 20 godina u daleko organiziranijoj i bogatijoj državi, a za Ibar će biti potrebno 50 godina. Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jest predodžba o Srbiji i njezinu vodstvu. Jer kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svatko će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi', upozorava Janjić.

Govoreći o položaju kosovskih Srba, ocjenjuje da je 'položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste. Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sustava u toj zajednici nema i tu je, nažalost, pomogla i Europska unija (EU) da se to razbije. Demokracija i višestranački sustav jednostavno nisu bili tema normalizacije'.

Mojsije ili Sizif?

Vučićeva ideja izazvala je kritike i u Srbiji. Lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš poručio je da 'dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči'.

Janjić smatra da je usporedba sa Sizifom primjerenija. 'Mislim da to zaista jest epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažirana da amortizira sve ono što se događa na unutarnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi', zaključuje Janjić za DW.