Ono što će se zasigurno promijeniti i 'ponoviti' je tehnički aspekt izbora. Bosna i (ne zaboravimo – Hercegovina) ove izbore odjenula je u moderno ruho: koristit će se biometrijska identifikacija birača te strojno brojenje glasačkih listića, što bi, kakti, trebalo smanjiti prostor za izborne manipulacije i ubrzati obradu rezultata. Ako ne bude 'tehničkih poteškoća' u ovoj zemlji, 'tehničkoj grešci'.

Političkih poteškoća svakako će biti jer sve tri, nažalost, i dalje sukobljene strane sutra imaju mnogo toga na kocki – i između sebe, ali i unutar sebe.

Za Milorada Dodika, premda mu je zabranjeno biti kandidat (za što su, kako on kaže, krivi međunarodna zajednica i Bošnjaci), sutra je možda pitanje 'biti ili ne biti'.

Ne može možda biti kandidat za predsjednika entiteta, ali kampanju vodi kao čelnik SNSD-a i nastoji zadržati političku kontrolu, a oporba računa na Branka Blanušu iz SDS-a, sve tješnjeg saveznika sve popularnijeg Draška Stanivukovića, banjalučkog gradonačelnika iz redova PSS-a.

Među Hrvatima se pak vodi možda i najbitnija bitka, svedena na ustavotvorno pitanje ravnopravnosti naroda. Oni ovaj put za člana Predsjedništva odabiru između kandidatkinje HDZ-a BiH, odnosno uzdanice Dragana Čovića – Darijane Filipović, te dosad možda najsnažnije hrvatske oporbe HDZ-u koja je sažeta u liku i djelu Zdenka Lučića, iza kojeg stoji pet stranaka i Komšićeva nasljednika Slavena Kovačevića, kandidata DF-a, predstavljajući model građanske BiH koji se dosad pokazao kao sve samo ne građanski.

Na bošnjačkoj političkoj sceni za povratak na vlast bori se SDA Bakira Izetbegovića dok Denis Bećirović nastoji zadržati svoju poziciju.

O tome što možemo očekivati nakon izbora u Bosni i Hercegovini, razgovarali smo s vanjskopolitičkim analitičarem i tportalovim komentatorom Višeslavom Raosom.

Bijeli li se išta u gori zelenoj?

Raos upozorava da se rezultate izbora ne bi trebalo čitati samo na osnovi imena novih članova Predsjedništva te da će za stvarnu promjenu odnosa snaga biti važnije kako će izgledati parlamenti i hoće li političke stranke nakon izbora uspjeti sastaviti funkcionalnu većinu.

'U BiH se može promijeniti dosta političkih lica, a da struktura odnosa ostane gotovo ista. Zato ne bih gledao samo pobjednike utrka za Predsjedništvo, nego prije svega parlamentarne rezultate i mogućnost sastavljanja Vijeća ministara. Važno je tko može okupiti većinu, ali i tko zadržava mogućnost njezina blokiranja', kaže ovaj vanjskopolitički analitičar za tportal.

Najveći potencijal za promjenu pak vidi u Republici Srpskoj.

'Najveću promjenu donijela bi smjena vlasti u Republici Srpskoj, osobito ako bi SNSD izgubio mogućnost određivanja srpskih partnera u državnoj vlasti', smatra Raos.

Druga važna promjena, kaže, bila bi jačanje hrvatske oporbe do razine na kojoj HDZ BiH više ne bi mogao svoj stranački položaj poistovjećivati s interesima svih Hrvata.

U bošnjačkom političkom prostoru presudno će, dodaje, biti hoće li se nastaviti suradnja stranaka okupljenih oko Trojke, ojačati SDA ili nastati drukčija koalicijska kombinacija.

No čak ni promjena vlasti ne bi automatski značila promjenu politike.

'Niti jedna kadrovska promjena sama po sebi ne jamči novu politiku. Prava prekretnica nastupila bi kada bi koalicijski partneri dogovorili provedive reforme i prihvatili odgovornost za njih, umjesto da svaki zastoj pretvaraju u novu nacionalnu mobilizaciju', primjećuje naš sugovornik.

Hoće li Dodik (i ovo) preživjeti?

Posebna priča je, kao i uvijek, Republika Srpska. Milorad Dodik zbog pravomoćne presude više nema pravo obnašati dužnost predsjednika entiteta, ali je i dalje ključni čovjek SNSD-a i aktivno sudjeluje u kampanji.

Raos zato ove izbore vidi kao ispit toga može li Dodikov politički sustav funkcionirati i bez njega na formalnom čelu entiteta.

'Ovi su izbori test toga može li Dodik zadržati stvarnu vlast nakon gubitka formalne funkcije. Njegovo uklanjanje i zabrana obnašanja dužnosti nisu automatski uklonili utjecaj nad SNSD-om. Zato se sada provjerava može li njegov politički sustav opstati preko drugih nositelja funkcija', kaže Raos.

Dodikov kraj bi, kaže, označio gubitak kontrole nad strankom, vladom i institucionalnim resursima, a dobar rezultat SNSD-a pokazao bi otpornost njegova sustava te za zaključak o nastavku dominacije ipak treba vidjeti može li sastaviti i održati vlast.

U utrci za predsjednika RS-a SNSD predstavlja Savo Minić dok oporba računa na Branka Blanušu. Draško Stanivuković, kojeg neki već nazivaju najvećom konkurencijom Dodiku, važan je dio oporbenog bloka te zasad nije kandidat za predsjednika, ali podupire Blanušu.

'Stanivuković je politički izazov, ali ove godine nije kandidat za predsjednika RS-a. Njegova snaga mjerit će se rezultatom njegova pokreta i utjecajem na sastavljanje većine', kaže Raos.

A pada li Dodik zajedno sa srbijanskim, sada već bivšim predsjednikom Aleksandrom Vučićem? Raos ističe da Vučić trenutno pokušava očuvati vlast, a ishod tog pokušaja još nije poznat. Eventualni poraz njegova bloka oslabio bi Dodikovo uporište u Beogradu, ali ne bi, kaže, automatski srušio SNSD.

Dodik i Čović: Pobratimstvo s granicama

Jedno od pitanja koje će ostati važno i nakon izbora jest odnos Čovića i Dodika. Njihova suradnja posljednjih godina bila je jedna od konstanti bosanskohercegovačke politike, dakako s usponima i padovima. Kolikog je vijeka savezništvo Čovića i Dodika i može li biti možda i važnije od rezultata izbora za Predsjedništvo?

'Njihovo savezništvo jest pragmatično, ali nije slučajno. Obojica grade političku snagu na kolektivnom predstavljanju i mogućnosti uvjetovanja odluka. Dodikova potpora hrvatskoj izbornoj jedinici uklapa se u njegovo zagovaranje snažne etničke i teritorijalne organizacije države', kaže Raos.

'Ipak, interesi im se ne podudaraju u svemu. Hrvatski interes u BiH uključuje opstanak i funkcionalnost države, osobito zbog položaja Hrvata koji žive izvan područja hrvatske većine. Dodikovo osporavanje državnih institucija i separatistička politika tome mogu izravno štetiti. Čović zato mora procjenjivati cijenu te suradnje, a ne samo njezinu pregovaračku korist', kaže Raos.

Što bi značila pobjeda Darijane Filipović?

Željko Komšić u ovom je stoljeću, i nauštrb hrvatskih stremljenja za izborom svog predstavnika u Predsjedništvu BiH, odradio četiri mandata, kao od Bošnjaka (a u početku i međunarodne zajednice) nametnuti nelegitimni predstavnik Hrvata. Rasprava o promjeni Izbornog zakona, koji Hrvati (ali i Dodik) smatraju neustavnim (odnosno tzv. načelo dvostrukog izbornog legitimiteta), ove se godine, očekivano, zahuktala, prelivši se i podosta ozbiljno izvan granica, pa se to pitanje otvara i u SAD-u.

U Hrvatskoj je pak na inicijativu Domovinskog pokreta usvojena Rezolucija o osnaživanju političkog položaja Hrvata u BiH, nekima kontroverzan, a nekima potpuno ispravan dokument koji su zahtijevala ova vremena. Bilo kako bilo, rezolucija je dodatno zapalila duhove prošlosti u susjednoj nam zemlji, ali i kod nas.

Raos smatra da će pobjedom Darijane Filipović Čović dobiti važan politički kapital, no upozorava da rezultat izbora Predsjedništva sam po sebi ne daje mogućnost da se zakon promijeni.

'Pobjeda Darijane Filipović bila bi važan Čovićev politički uspjeh, ali ne bi mu dala institucionalnu mogućnost da sam promijeni Izborni zakon. Zakone donosi dvodomna Parlamentarna skupština, a Predsjedništvo nije zakonodavno tijelo. Za promjene koje zadiru u ustavni model izbora potrebna je i odgovarajuća ustavna reforma', objašnjava.

'Čović bi dobio dodatni autoritet u pregovorima, ali mogao bi se suočiti i s protuargumentom: ako HDZ može pobijediti prema postojećim pravilima, zašto ih mijenjati? Njegov odgovor morao bi biti da jednokratna pobjeda ne uklanja strukturni problem predstavljanja. Reforma pritom mora uključiti i uklanjanje diskriminacije građana koji se ne uklapaju u postojeće etničke i teritorijalne uvjete kandidiranja, o čemu govore presude Europskog suda za ljudska prava', dodaje Raos.

S druge strane, za hrvatsko biračko tijelo pobjeda Filipović značila bi prije svega drukčiji osjećaj političke zastupljenosti, a dobili bi i članicu Predsjedništva čiju bi politiku većina njih vjerojatno smatrala svojom.

'To može biti važno za povjerenje u državu, vanjsku politiku i diplomatska imenovanja. Ali samo po sebi ne rješava iseljavanje, korupciju ni kvalitetu javnih usluga. Politička legitimnost mora se potvrđivati radom, a ne završiti izbornom pobjedom', naglašava analitičar.

Kozmetička promjena ili ozbiljno pofriškavanje HDZ-a BiH?

Filipović je nakon Borjane Krišto drugo žensko lice koje je Čović postavio u sam vrh stranke. Je li riječ o kozmetičkoj promjeni ili doista 'svježoj krvi' HDZ-a?

Kandidatkinja HDZ-a BiH u kampanju je ušla kao relativno novo lice na najvišoj razini, ali nije politička početnica, stoga Raos ne prihvaća jednostavno tumačenje prema kojem je njezina kandidatura tek kozmetička promjena.

'Opis da je dosad samo sjedila uz Čovića previše je pojednostavljen. Filipović je bila zastupnica u Parlamentu Federacije, a potom u državnom parlamentu. Nije politička početnica. Opravdano je, međutim, pitati koliko je tijekom te karijere izgradila samostalan politički profil', kaže on.

Ne vidi dovoljno dokaza ni za tvrdnju da je potencijalno riječ o kadrovskom projektu Zagreba.

'Nema dovoljno dokaza da bismo njezinu kandidaturu proglasili Plenkovićevim kadrovskim projektom. Kandidaturu su potvrdila tijela HDZ-a BiH, a Plenković je snažno podupire. To pokazuje političku usklađenost, ali ne dokazuje da je Zagreb odabrao kandidatkinju', ističe.

Pravi test njezine samostalnosti, smatra, počeo bi tek nakon izbora.

'Ključno je hoće li Filipović imati vlastiti autoritet i mogućnost oblikovanja politike. Njezinu samostalnost treba procjenjivati prema odlukama i rezultatima, jednako kao kod muškarca na toj poziciji. Sama činjenica da je žena nije dokaz ni modernizacije ni kozmetike', kazao je Raos.

Lučić može izgubiti utrku, a ipak donijeti promjenu

Njezin protivnik Zdenko Lučić u kampanju ulazi uz potporu Hrvatske petorke i predstavlja ozbiljan izazov dugogodišnjoj dominaciji HDZ-a BiH među hrvatskim strankama.

Raos smatra da je već sama činjenica da se oporba okupila oko jednog kandidata politički važna, a ozbiljnost Lučićeva izbornog potencijala proizlazi iz toga što pokazuje da hrvatski politički prostor nije jednodušan. Podupire ga možda pet stranaka, ali njihov broj ne govori automatski koliko birača mogu mobilizirati.

'HDZ ima organizacijsku prednost, a koristi mu i strah od ponavljanja Komšićeva modela: dio birača nezadovoljnih HDZ-om može ipak podržati Filipović radi koncentriranja glasova. Tako oporba ulazi u nezahvalnu situaciju u kojoj se njezino pravo na političku konkurenciju prikazuje kao ugrožavanje nacionalnog interesa', kaže Raos.

Lučićev rezultat zato treba čitati uz parlamentarne rezultate stranaka koje ga podupiru. Može izgubiti predsjedničku utrku, a ipak pomoći stvaranju ozbiljnije hrvatske političke alternative.

'Pravi izazov HDZ-u nastao bi kada bi ta alternativa opstala nakon izbora, razvila program i pokazala da može odgovorno sudjelovati u vlasti. Bez pouzdanih istraživanja ne bih unaprijed procjenjivao njegov izborni domet', dodaje.

A odnos Zagreba i Sarajeva?

Ishod izbora neizbježno će utjecati i na odnose Zagreba i Sarajeva, ali Raos smatra da će rezultat prije svega promijeniti njihov ton, više nego cjelokupan sadržaj.

'Pobjeda Filipović olakšala bi Zagrebu komunikaciju s Predsjedništvom i predstavljala politički uspjeh Plenkovića, koji ju je otvoreno podržao. Pobjeda Kovačevića vjerojatno bi ponovno zaoštrila spor oko hrvatskog predstavljanja. Ipak, odnose dviju država ne treba svoditi na jednu funkciju. Važno je kakvo će biti Vijeće ministara, tko će činiti parlamentarnu većinu i koliko će vlast biti sposobna rješavati konkretna pitanja. Promet, trgovina, granica i europske integracije zahtijevaju suradnju bez obzira na stranačke preferencije', ističe Raos.

Zagrebu bi eventualna pobjeda Filipović trebala poslužiti kao prilika za obnovu hrvatsko-bošnjačkog povjerenja. Ako je protumači samo kao pobjedu nad Sarajevom, propustit će njezin najvažniji diplomatski potencijal.

'Hrvatska će biti uvjerljivija ako istodobno zagovara ravnopravnost Hrvata i funkcionalnost cijele BiH', zaključuje on.

Zadnja crta obrane Komšićeve građanske BiH ili...?

Slaven Kovačević u kampanji nastupa kao kandidat Demokratske fronte, a njegov eventualni poraz otvorio bi pitanje koliko je još održiv model politike koji je godinama personificirao Željko Komšić.

Raos upozorava da bi bilo pogrešno izjednačiti poraz kandidata s potpunim nestankom tog političkog obrasca.

'Bio bi to ozbiljan poraz pokušaja da se Komšićev model nastavi preko njegova nasljednika. Međutim treba razlikovati poraz kandidata, slabljenje Demokratske fronte i iscrpljivanje jednog političkog obrasca. Ne bih pritom poistovjećivao Komšićev model sa svakom idejom građanske BiH. Građanska jednakost nije problem; problem je politička praksa koja pod tim nazivom ne uspijeva izgraditi povjerenje među narodima. Jednako tako, odbacivanje Kovačevićeve predstavke pred Velikim vijećem Europskog suda 2025. godine nije ukinulo ranije presude o izbornoj diskriminaciji. To su različita pravna pitanja', objašnjava Raos.

S druge strane, Kovačevićeva pobjeda vjerojatno bi produbila nepovjerenje i učvrstila hrvatske zahtjeve za promjenom izbornih pravila. Čović je već upozorio na moguće neuspostavljanje Vijeća ministara i zastoj Vlade Federacije, što pokazuje da bi spor mogao zahvatiti cijelo formiranje vlasti.

'Ipak, blokada nije automatska posljedica rezultata, već politička odluka za koju netko snosi odgovornost. Nezadovoljstvo predstavljanjem treba ozbiljno shvatiti, ali paraliziranje institucija dodatno bi pogodilo građane i udaljilo sve od kompromisa', zaključno će Raos.