OŽIVLJENA INICIJATIVA

Uvedite red u hrvatske medije!

  • Autor: Andreja Žapčić
  • Zadnja izmjena 28.06.2010 16:43
  • Objavljeno 28.06.2010 u 15:13
sloboda medija

sloboda medija

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Nakon četiri, a zapravo i više godina, ideju Hrvatskog vijeća za medije opet nastoje oživjeti Hrvatsko novinarsko društvo uz potporu Zaklade Konrada Adenauera te širok Inicijativni odbor sastavljen od novinara, izdavača, nakladnika i ostalih iz različitih sfera društva

Riječ je o samoregulatornom stručnom tijelu koje bi pratilo i nadziralo rad medija te djelovalo sankcijama prema onima koji krše postulate novinarske struke. Međutim, koje bi ono konkretne ovlasti imalo i kako bi bilo financirano, nije se baš čulo na današnjem sastanku Inicijativnog odbora.

IDEJA NA LEDU

Možda je i zato ideja 'zaostala u razvoju' jer Inicijativni odbor i dalje zapinje na istim pitanjima, iako javna rasprava o Vijeću datira još iz 2004, nakon čega se tek sporadično pojavljuje u javnosti.

'Da je ideja o Vijeću za medije, dugo bila na ledu', priznao je u svojem uvodnom izlaganju i predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka, a situaciju je dovoljno oslikao i Ante Gavranović, inače prvi predsjednik Udruge novinskih izdavača.

'Odredba o osnivanju Vijeća za medije postojala je još u Zakonu o javnom informiranju iz 1992', podsjetio je Gavranović, koji je tada i sjedio u tom Vijeću, ako se tako može nazvati 'prva i jedina sjednica koja je održana, a za čije su sazivanje trebala 32 mjeseca i koje nakon toga nije ni postojalo', kazao je Gavranović.

'Ipak, želja da se Vijeće obnovi nije zamrla, pa je u nešto bližoj prošlosti, krajem listopada 2006, Konferencija o osnivanju Hrvatskog vijeća za medije završila u Opatiji trodnevni rad usvajanjem Deklaracije o osnivanju tog Vijeća kao autonomne, nacionalne i samoregulatorne institucije', podsjetio je Gavranović.

PODSJETNIK NA DEKLARACIJU IZ 2006.

U njoj se isticalo da bi Vijeće štitilo novinare u traganju za istinom, težilo brzom, jednostavnom, široko dostupnom i poštenom razrješavanju sporova o odgovornosti pojedinih novinara ili redakcija pred sudištem struke.

Kao najprimjereniji model, ocjenu je dobilo tripartitno vijeće u kojem bi dobrovoljno zastupljeni novinari, nakladnici i korisnici medija, odnosno predstavnici javnosti.

Kao temelj istaknuto je osiguranje neovisnosti Vijeća prema državnoj vlasti te zaštita od komercijalnih ili bilo kojih drugih pojedinačnih interesa.

Najvažnije zadaće Vijeća bile bi usvajanje etičkog kodeksa, tumačenje profesionalno-etičkih standarda, rješavanje pritužbi posredovanjem između oštećenog i odgovarajuće redakcije ili prosudbom profesionalno-etičke odgovornosti redakcije te prema potrebi izricanje sankcije, ali isključivo moralne prirode.

Sankcije u slučaju blažih prekršaja ne bi se objavljivalo u javnosti, a teže bi uz Vijeće bila dužna objaviti i kažnjena redakcija u svom glasilu.

'Na temelju te Deklaracije, u ožujku 2007. išlo se prema Vladi i Ministarstvu kulture sa zamolbom za uspostavu i financiranje tog tijela, no tu je sve i stalo, u nekoj, da ne kažem kojoj, ladici Ministarstva', kazao je Gavranović.

TKO BRINE O MEDIJIMA?

Bez posebnog osvrta na tu primjedbu, Ante Mandarić, ravnatelj Uprave u Ministarstvu kulture, izrazio je 'podršku osnivanju Vijeća za medija', a poseban komentar nije imao ni na prozivku predsjednika Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava Ivice Grčara

Grčar je, naime, izrazivši potporu osnivanju Vijeća za medije, ali i skepsu prema realizaciji, izričito upozorio da se Zakon o medijima ne provodi već šest godina, prozvavši za to Ministarstvo kulture, u smislu da se 'ono ne bavi registrom novinarskih ugovora, statuta i vlasničkih struktura medija'.

Stoga mu se čini da 'to možda leži u pozadini oživljavanja ideje o Vijeću za medije', na što mu je Mandarić samo odgovorio da je 'pogrešno shvatio nadzor medija od strane Ministarstva'

Tema je to za jednu drugu, također zanimljivu raspravu, no fokus je na samo Vijeće za medije vratio Duka, podsjetivši da 'danas postoji samo jedno regulatorno tijelo – Novinarsko vijeće časti'. No 'za njegov rad malo tko zna izvan novinarskih krugova, čak i unutar njih, a razlog tome je možda i zato što ono nema pravih sankcija', brzo je upozorila predsjednica Sindikata novinara Gabrijela Galić

Gavranović se složio s time, dodavši kao primjer da u Njemačkoj odluke tamošnjeg Novinskog vijeća (Presseratha) postaju dijelom sudske prakse. Galić je, kao uostalom i svi ostali, dala snažnu podršku osnivanju Vijeća za medije, ali izrazila i bojazan 'da su isto činili i ranije, a od realizacije nije bilo ništa', pa se boji da bi se to moglo ponoviti.

Premda ne valja biti zloguki prorok, sudeći prema onome što se moglo danas čuti, taj strah nije neopravdan jer na konkretne stvari trebat će opet pričekati, do jeseni barem, dokad inicijativni odbor kani složiti naznake radnog dokumenta i ponoviti sličan skup uz širu raspravu.

PAD PROFESIONALIZMA MEDIJA

No razloga za što bržu uspostavu tog Vijeća ima napretek, a najvažniji među njima su 'pad profesionalnosti i vjerodostojnosti medija, čija je posljedica sve veće žutilo', upozorio je Gavranović.

Vijeće za elektroničke medije bavi se tim medijima, a Grčar pak smatra da bi 'možda bilo bolje osnovati Vijeće za novinarstvo, a ne samo medije, jer se novinarstvo sve više potiskuje iz medija dok u njima jačaju profiterstvo i marketing'. Također, smatra da bi 'osim samog Vijeća, trebalo osnovati i upravno tijelo, koje bi obavljalo upravne poslove što bi trebalo urediti zakonom, kao uostalom i samo Vijeće'.

Marjan Jurleka, potpredsjednik Hrvatske udruge novinskih izdavača pri HUP-u samo je kratko kazao da 'podržavaju ideju o osnivanju Vijeća za medije, kao tripartitno tijelo, izvan dosega države'.

Da u Vijeću za medije, država nema što raditi, složili su se redom svi, ali ne i kad je riječ o financiranju, o kojem se puno pitalo, ali malo odgovaralo. Dio, naime, smatra da bi državna kasa trebala sudjelovati u financiranju Vijeća, barem na početku. Gavranović je naveo primjer da u nekim zemljama država sudjeluje određenim novčanim iznosom, dok već dio plaćaju izdavači i nakladnici.

ODAKLE NOVAC?

Podršku osnivanju Vijeća dao je i Ivan Butković iz Hrvatske udruge radija i novina, ali i pitao koliko to košta i tko će to financirati. Na to pitanje konkretan odgovor nije dobio, a na to da se novac ne bi trebalo tražiti u državnim jaslama, upozorio je Mandarić. Njegovo obrazloženje nije, doduše, išlo u smjeru da tamo novca očigledno nema, nego je to rekao zato što smatra da bi to 'bio jamac neovisnosti'. To je zanimljivo jer ispada da je neizravno priznao očito, a to je da tamo gdje ima državnog novca, ima i državnog, čitaj političkog, utjecaja.


Straha od utjecaja, ali ne toliko državnog, nego onog oglašivačkog, imalo je dosta sudionika, pa je tako novinar Božidar Novak istaknuo 'nužnu potrebu za neprofitnim medijima', uz naglasak na 'slobodu te vjerodostojnost medija i u smislu vlasništva'. Pritom je istaknuo i da su'napadi na novinare i ubojstva novinara, ugrožavanje ustavnog poretka kao oblik najgrublje moguće cenzure'.

Stoga Novak smatra da bi 'trebalo osnovati fond za financiranje neprofitnih medija, ali i za rad samog Vijeća za medije, koji bi bio financiran, grubo rečeno, odricanjem države od PDV-a i poreza na marketinšku djelatnost'.

CENZORI - SPONZORI

Na tragu slobode bez tereta profita je i filmski redatelj Hrvoje Hribar iz Koordinacije Hrvatske udruge producenata i Društva hrvatskih filmskih redatelja. On je upozorio i da se 'sloboda govora može lako teatralizirati te virtualizirati i pretvoriti u spin, pogotovo danas kad sve više jačaju novi centri moći – oglašivači i poslodavci, koji grade nadzor nad slobodom medija'.

Kao što je nedavno rekao jedan njemački redatelj, 'nekad smo imali cenzore, danas imamo sponzore', dodao je Grčar. Stoga se Hribar zalaže 'za osnivanje Vijeća za medije kao budnog oka, koje treba biti svjesno svoje značajne zadaće'.

No u tome zasad i leži problem sa skorašnjom realizacijom ideje Vijeća za medije jer se danas nije konkretno čulo koje bi to zadaće bile i koje bi ono ovlasti imalo te tko bi u njemu sjedio i koliko bi sve to koštalo – dakle, svi ključni detalji. To će, valjda, uslijediti ujesen, kad bi se Hrvatska mogla konačno maknuti sa začelja po tom pitanju, koje je u regiji prva otvorila.

Dotad, ostaje samo želja da se, kako je zavapio Hribar, 'ne ponovi stara hrvatska priča o inflaciji inicijativa, a deflaciji učinaka'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi