Četrdesetdvogodišnji Baha Abu al Ata, vođa oružanog krila Islamskog džihada, Brigade Al Kuds, ubijen je, kao i njegova žena, u izraelskom zračnom napadu na njihovu kuću u istočnom dijelu grada Gaze u utorak.

Islamski džihad u utorak je objavio da ubojstvo svog čelnika smatra izraelskom 'objavom rata'. Od utorka je ukupno 250 raketa ispaljeno iz Gaze na Izrael, ali pritom nitko nije poginuo - posljednji je podatak izraelske vojske koja je dodala da je 90 posto raketa uspjela presresti izraelska protuzračna obrana. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu zaprijetio je u srijedu da prekinu raketiranje Izraela jer će iskusiti još više udaraca izraelske vojske.

Gazom vlada Hamas od 2007. godine, a o militantima Islamskog džihada, po veličini drugoj skupini na tom području, manje se zna.

Palestinski Islamski džihad teroristička je skupina koja djeluje pod pokroviteljstvom Irana i Sirije i smatra se najnasilnijom organizacijom koja djeluje u Pojasu Gaze. Osnovana je 1979. kao izdanak egipatske Muslimanske braće. Američki State Department tvrdi da Islamski džihad ima manje od tisuću članova, iako je 2011. ta grupa tvrdila da u Gazi ima najmanje 8000 ljudi spremnih za borbu. Islamski džihad posvećen je uništenju Izraela i formiranju islamske palestinske države na područjima koja danas čine Izrael, Zapadnu obalu i Gazu.

Pripadnici Islamskog džihada vjeruju da je palestinska zemlja posvećena islamu, da je Izrael uzurpirao Palestinu i samim time da je on uvreda Alahu i islamu te da im je sveta zadaća ponovno osvajanje Palestine. U skladu s time, Islamski džihad odbija bilo kakve pregovore s Izraelom, odbacuje rješenje izraelsko-palestinskog sukoba po načelu dviju država i izvodi brojne terorističke napade protiv izraelskih ciljeva i interesa.

Za razliku od Hamasa, Islamski džihad ne sudjeluje u političkom procesu niti pruža socijalne usluge. Glavni pokrovitelj Islamskog džihada je Iran te mu osigurava milijunske dolarske iznose za djelovanje, obučava njihove kadrove i dostavlja oružje. Islamski džihad je u partnerstvu s libanonskim Hezbolahom, pod pokroviteljstvom Irana i Sirije, obavljao zajedničke operacije. Sjedište skupine bilo mu je do 1987. u Gazi, no vodstvo je potom protjerano u Libanon, u kojem je, kako navodi counterextremism.com, započelo suradnju s Hezbolahom. Tada je započela i intenzivna suradnja s Iranom u kojem pripadnici Islamskog džihada primaju vojnu izobrazbu.

Vodstvo Islamskog džihada preselilo se u Siriju 1989., ali je ostavilo malu skupinu u Libanonu koja je izvodila napade s Hezbolahom u 1990-ima. Sirija im je pružala vojnu pomoć i utočište. Prema američkom State Departmentu, više rukovodstvo Islamskog džihada i dalje živi u Siriji, a neki čelnici u Libanonu, iako većina članova Islamskog džihada živi u Gazi.

Islamski džihad ima odlične odnose s režimom u Damasku, za razliku od Hamasa, čije je čelništvo napustilo Siriju nakon što su odbili podržati predsjednika Bašara al Asada tijekom sirijskog građanskog rata.

Cilj Islamskog džihada je stvoriti državu zasnovanu na šerijatu (islamskom zakonu) u cijeloj zemlji između Sredozemnog mora i rijeke Jordan - uključujući Izrael, Zapadnu obalu i Pojas Gaze. Poput Hamasa, Islamski džihad prikazuje izraelsko-palestinski sukob kao vjerski, a ne samo kao teritorijalni spor.

U njihovoj ideologiji islamska država Palestina može se uspostaviti samo džihadom (svetim ratom) i uništenjem Izraela. Grupa odbacuje svako mirno rješenje palestinskog problema. U skladu s time, Islamski džihad u potpunosti odbija pregovore s Izraelom ili rješenje u vidu dviju država.

Osnivači Islamskog džihada, Fathi Šakaki i Abd al Aziz Avda, početnu inspiraciju za djelovanje crpili su iz rada egipatske Muslimanske braće. Međutim obojica su napustila Bratstvo krajem 70-ih jer su smatrali da je grupa postala previše umjerena i nedovoljno fokusirana na stanje u Palestini. Inspirirani Islamskom revolucijom ajatolaha Homeinija u Iranu, osnovali su Islamski džihad na principima koje je zagovarao Homeini.

U prošlosti su s Hamasom izvodili napade na Izrael, ali sada djeluju samostalno, posebno otkada su Hamas i Izrael sklopili primirje. Od tada većinu napada na Izrael izvodi Islamski džihad.

Također, Islamski džihad, za razliku od Hamasa, ne pruža socijalne usluge stanovništvu. Međutim 2013., kada su se Iran i Hamas udaljili zbog stava prema Asadu u građanskom ratu u Siriji, Iran je zadužio Islamski džihad da raspodijeli dva milijuna dolara iranske pomoći u hrani stanovništvu. New York Times protumačio je taj potez kao pokušaj proširivanja iranskog utjecaja u Gazi, istodobno podrivajući Hamas i jačajući suparničku skupinu.