G7 i Washington zahtijevaju od turskog predsjednika obustavu uvoza nafte i plina iz Rusije. No Turska je uvelike ovisna o ruskim energentima – i ima koristi kada je riječ o njihovim cijenama
Prošlog tjedna u Ovalnom uredu odigrala se scena vrijedna pažnje. Američki predsjednik Donald Trump bio je izuzetno rječit i oduševljen dok je novinarima hvalio svog turskog kolegu Recepa Tayyipa Erdogana: 'Imamo dobar odnos. Radi jako dobar posao u svojoj zemlji. On je vrlo cijenjen čovjek. Svi ga poštuju. I ja ga poštujem.'
No usred tih pohvala odjeknuo je zahtjev koji predstavlja velik gospodarski i geopolitički izazov za Ankaru: Trump je zatražio od Erdogana da prestane kupovati naftu i plin od Rusije, podsjeća Deutsche Welle.
Zemlje članice skupine G7 također su povećale pritisak. Nakon virtualnog sastanka u srijedu, sedam vodećih industrijskih zemalja – Njemačka, Velika Britanija, Kanada, Francuska, Italija, Japan i SAD – zajednički je izjavilo da je vrijeme za 'maksimiziranje pritiska na ruski izvoz nafte'. To bi trebalo smanjiti prihode potrebne Moskvi za vođenje rata u Ukrajini.
Do sada Turska nije odgovorila na zahtjeve G7 i Trumpa. To ne čudi jer je energetska ovisnost o Rusiji najranjivija točka zemlje na Bosporu.
vezane vijesti
Činjenice i podaci o turskoj energetskoj ovisnosti
Prema podacima Turske regulatorne agencije za energetska tržišta (EPDK), 66 posto turskog uvoza nafte i naftnih derivata prošle godine došlo je iz Rusije. Prema vodećem energetskom stručnjaku Necdetu Pamiru, taj je postotak godinu ranije bio još veći i iznosio je 68 posto, a do kraja 2022. bio je 41 posto.
Visok udio uvoza iz Rusije izravna je posljedica ruske agresije na Ukrajinu: Turska ima koristi od činjenice da je Moskva pod pritiskom zbog sankcija EU-a i privremeno nudi svoju naftu do 15 posto ispod međunarodnih tržišnih cijena. Stoga zabrana uvoza ne bi samo ugrozila sigurnost opskrbe Turske, već bi i uklonila ovu jasnu prednost kada je riječ o cijenama.
Ankara je 2024. godine uvozila iz Rusije i 41 posto prirodnog plina, prvenstveno putem plinovoda Plavi tok (Mavi Akim) i Turski tok (Türk Akim).
Prema izvještaju Turske komore strojarskih inženjera, udio fosilnih goriva na energetskom tržištu zemlje 2022. godine iznosio je oko 84 posto, a udio obnovljivih izvora energije bio je samo 16 posto.
Odbijanje Moskve i strategija Ankare
Odmah nakon Trumpova sastanka s Erdoganom oglasio se Kremlj. Glasnogovornik Dmitrij Peskov naglasio je da plinovodi prema Turskoj nastavljaju raditi 'punim kapacitetom'. Neće biti prekida sve dok je protok plina 'koristan' za nju, rekao je Peskov i naglasio: 'Turska je suverena država koja sama donosi odluke o suradnji s nama.'
Promatrači ne očekuju da će Turci u nadolazećim godinama zaustaviti uvoz energije iz Rusije. Umjesto toga, Ankara slijedi tihu strategiju: diversifikaciju.
Tijekom nedavnog Erdoganova posjeta SAD-u državna tvrtka BOTAS potpisala je dva dugoročna ugovora o proširenju svojih izvora opskrbe prirodnim plinom: sporazum s američkom tvrtkom Mercuria o kupnji ukupno 70 milijardi kubičnih metara ukapljenog prirodnog plina (LNG) tijekom 20 godina, počevši od 2026., a najavljen je i preliminarni sporazum s tvrtkom Woodside Energy za kupnju 5,8 milijardi kubičnih metara LNG-a.
Kadri Tastan, stručnjak za Tursku u američkom German Marshall fondu, napominje da je turska vlada posljednjih godina doista uložila velike napore u diversifikaciju kako bi osigurala svoju energetsku sigurnost. Istodobno potiče domaće izvore energije, posebno obnovljive izvore, kaže Tastan.
Po njegovu mišljenju, novi sporazumi sa SAD-om ne sadrže samo diversifikaciju, već i strateški aspekt. Politički odnosi sa SAD-om posljednjih godina bili su zategnuti, podsjeća Tastan. Prioritet predsjednika Trumpa je učiniti Ameriku vodećom energetskom zemljom i povećati prodaju fosilnih goriva poput LNG-a. Takvi energetski sporazumi mogli bi postati olakšavajući faktor za pregovore o drugim političkim pitanjima sa SAD-om, nastavio je Tastan. Trump vodi carinski rat, a kupnja LNG-a mogla bi se koristiti kao pregovaračka poluga, smatra ovaj stručnjak i dodaje: 'U stilu - gledajte, mi kupujemo više LNG-a, zauzvrat biste nam mogli izaći u susret po nekom drugom pitanju.'
Osim sa SAD-om, Turska je posljednjih godina potpisala ugovore o ukapljenom prirodnom plinu s Egiptom, Alžirom, Katrom i Nigerijom.
Ankara: Ovisna o Moskvi i za nuklearnu energiju i lignit
Turska je također uvelike ovisna o Rusiji što se tiče drugih izvora energije. U 2022. godini ova zemlja je pokrivala 43 posto svojih potreba za lignitom iz ruskog uvoza, a i prvu nuklearnu elektranu Akkuyu gradi ruska državna tvrtka Rosatom, čiji je završetak više puta odgađan zbog ruskih sankcija. Prema turskom ministru energetike Alparslanu Bayraktaru, sada je planirano da počne s radom sljedeće godine, a očekuje se da će elektrana biti u potpunosti dovršena do 2028. godine.
I tako će Turska vjerojatno i u budućnosti morati svladati složeno balansiranje za svoju opskrbu energijom: između Zapada, koji traži sankcije protiv Moskve, i svog – do daljnjeg – najvažnijeg dobavljača, Rusije.
