KOMENTAR DRAGE PILSELA

Tko mora srušiti Gadafija?

  • Autor: Drago Pilsel
  • Zadnja izmjena 02.03.2011 16:35
  • Objavljeno 02.03.2011 u 14:33
Moamer Gadafi

Moamer Gadafi

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

UN, SAD i EU konačno su se trgnuli iz letargije. Jednoglasna rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, koja libijskog lidera pukovnika Moamera el Gadafija pretvara u kužnog međunarodnog eksponenta divljaštva i uključuje zahtjev Međunarodnog kaznenog suda da ga se procesuira zbog ratnih zločina, predstavlja važan trenutak za oživljavanje uspavanih mehanizama svjetske organizacije

Prijetnje UN-a važne su za zatvaranje diktatora, za gušenje njegova režima, ali će potrajati neko vrijeme da budu efektivne. Uostalom, smatram da je daleko važnije da Gadafija s položaja makne vlastiti narod nego neka strana intervencija.

Washington, kako je najavljeno, približava Libiji svoju flotu. Ali za sada je to samo mala kap utjehe u moru patnje Libijaca koji se pojavljuju na zapadnoj granici s Tunisom, priređujući novu i vrlo akutnu humanitarnu krizu UN-u i Crvenom križu odnosno polumjesecu.

Američki predsjednik Barack Obama primio je u ponedjeljak u Bijeloj kući glavnog tajnika UN-a, Ban Ki-moona, kako bi se koordinirali potezi međunarodne zajednice, a u cilju provociranja pada pukovnika Moamera el Gadafija.

U međuvremenu, Pentagon je pozicionirao brodove i zrakoplove spremne na blokadu libijskog zračnoga prostora.
U izjavi HTV-u pomoćnik glavnog tajnika UN-a za ljudska prava Ivan Šimonović nije zanijekao scenarij po kojem Vijeće sigurnosti određuje zračnu blokadu Libije i rušenje libijskih letjelica koje bi prekršile tu odluku.

U međuvremenu se američki brodovi već pozicioniraju, a informacije s terena govore da vojna pomoć i oružje (o čemu piše El País) već stiže u ruke militanata koji se okupljaju na tisuće i ubrzano se pripremaju za juriš na Tripoli. U direktnom sam kontaktu sa stranim vojnim stručnjakom, suradnikom jedne europske naftne kompanije, koji se nalazi u Libiji na poslu čuvanja naftnih postrojenja od mogućih sabotaža i govori kako vidi sve više zapadnih i američkih 'vojnih stručnjaka'.

Uostalom, državna tajnica Hillary Clinton je u nedjelju izjavila da SAD nudi 'svaku vrstu pomoći' libijskim pobunjenicima iako je, preventivno, kazala da njezina zemlja ne namjerava izvršiti vojnu invaziju na Libiju, već se samo priprema za saniranje eventualne i već rastuće humanitarne krize koja je vidljiva na granici s Tunisom gdje se već nalazi veći broj izbjeglica, a očekuje ih se još 100.000 u sljedećem tjednu.

I ona i američki predsjednik kategorični su u stavu da libijski diktator mora odmah odstupiti i odgovarati za optužbe o kršenjima humanitarnog prava i zločine protiv čovječnosti, što će reći da će Gadafi ili poginuti ili biti uhićen, jer će zračna, pomorska i kopnena blokada, kako s egipatske, tako i tuniske, ali i južne libijske granice onemogućiti njegov bijeg u prijateljske zemlje poput Venezuele.

Događaji na terenu će, ipak, nametnuti drugi razvoj događaja. Naime, primijećeno je da specijalci pomažu domaćim pobunjenicima u obrani jedne od najvažnijih rafinerija one u Zauiyu koju gerilski napadaju pak posebne jedinice sklone Gadafiju.

S njegovim se plaćenicima strani obavještajci i agenti obračunavaju i u Misrati, 200 kilometara istočno od Tripolija gdje je srušeno nekoliko helikoptera režima. Puca se i južno od Bengazija, gdje je libijsko ratno zrakoplovstvo napalo skladište oružja u Ajdabiyai, 150 kilometara od glavnoga središta pobune u kojoj su se uključili i umirovljeni časnici koji su pokrenuli revoluciju zajedno s Gadafijem.

Međunarodna je zajednica uvjerena da je Gadafi sposoban prirediti pravo krvoproliće i sasvim sigurno se neće držati po strani, bez obzira na to što pobunjenici i strane tajne službe te oružane skupine koje je Zapad već ubacio na teren kontroliraju većinu naftnih polja.

No međunarodna će se intervencija dogoditi i zato što je izvoz nafte pao na nulu, a proizvodnja (1,6 milijun barela na dan) svedena na polovinu.

Nije još jasno kako će se riješiti pitanje Gadafijeva bogatstva, naročito u Italiji, gdje ima velike udjele u nekim bankama, pa tako i u Unicredito koja je vlasnik najveće hrvatske banke – Zagrebačke, i u Njemačkoj.

SAD je već odlučio zamrznuti oko 30 milijardi dolara koliko se procjenjuje da Gadafi ima samo u toj zemlji. Dio je to sankcija koje je Vijeće sigurnosti uvelo u subotu Libiji i ne pamti se blokada sličnog iznosa u povijesti.

No Obama je odlučan učiniti mnogo više, ali se za to, za određivanje jasnoga vojnoga pojasa oko Libije, trenutno tiho pregovara s Kinom i Rusijom koje su u subotu već zanovijetale i prijetile vetom u Vijeću sigurnosti.

Pozicioniranje američkih brodova na Mediteranu i prisutnost američkih specijalaca unutar libijskog terena jasan su znak da Bijela kuća i Pentagon misle ići do kraja.

Ipak, čini se da zapadne snage ne planiraju direktnu intervenciju u kojoj libijski pobunjenici ne bi imali vodeću ili barem vrlo značajnu ulogu. Ne treba zaboraviti da SAD živi s lošim uspomenama invazije na Somaliju i na Irak pa soliranja sigurno neće biti.

Kina, uostalom, upravo provodi vrlo značajnu vojnu operaciju, najveću u ovom trenutku, kako bi iz Libije izvukla svoje sugrađane.

Gadafi se, da zaključimo, može kočoperiti na TV Pinku ili pred stranim novinarima predvođenima Christiane Amanpour (s ABC-a), ali je politički leš, koji, eto, nešto pokušava malim protunapadom prema istoku od Tripolija, ali koji nema više manevarskog prostora. I zbog toga bi bilo puno bolje da s njim obračunaju sami Libijici.

Vojni obruč mora biti uspostavljen kako bi Gadafi što prije klonuo ili kako bi ekspertni prijatelji poput Huga Chaveza, ostali mirni, ali potres slobode koji zahvaća arapski svijet jednostavno traži legitimitet popularne revolucije, sa što manje instrumentalizacija izvana.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi