Besmisao dvanaestodnevnog rata

Završen je i jedan od besmislenijih ratova u posljednje vrijeme, ako u ratovima uopće postoji ikakav smisao. Točnije, rat koji ni ne možemo realno zvati rat, već čisto pokazivanje mišića Izraela i SAD-a s jedne te Irana s druge strane. Ti su isti mišići omlohavili u roku od svega dvanaest dana, koliko je trebalo da se preciznim napadom ubije nekoliko šefova iranskog nuklearnog programa, ali i par stotina civila s obje strane.

Ako pitate i jednu i drugu stranu jesu li postigli bilo kakav stvarni cilj – a za Amerikance i Izrael to je uništenje ili barem unazađivanje iranskog nuklearnog programa – obje strane će i dalje pokazivati mišiće, samo verbalno. Donald Trump kaže da je napad bio 'totalno uništenje', no čak ni njegov šef CIA-e nije potvrdio koliko je točno ciljeva pogođeno, rekavši tek da je u pitanju 'znatna šteta'. Benjamin Netanyahu također kaže da je Izrael 'ostvario povijesnu pobjedu', no na izraelskoj strani službeno je poginulo 28 civila, što i nije malo za 12 dana.

Iranski ajatolah Hamnei s druge strane kaže kako je 'Islamska Republika pobijedila' te 'zadala strašan šamar Amerikancima napadom na jednu od važnijih američkih baza u regiji, Al-Udeid'. S američke strane pak taj napad, naravno, uopće se ne registrira. No Trump je zato bjesnio i na Netanyahua, kojemu je nimalo uvijeno poručio da 'prestane bacati te j**ene bombe', nakon što je Izrael prvi prekršio primirje. Zato valjda nakon svega zaključuje i kako bi 'rat jednog dana ponovno mogao početi'. Možda još besmisleniji od ovog dvanaestodnevnog.

Besramno ulizivanje Marka Ruttea

Nije džaba još 2018. dobio nadimak šaptač Trumpu – nekadašnji nizozemski premijer i sadašnji šef NATO-a Mark Rutte ovaj tjedan još je jednom pokazao kako obuzdati Trumpa – a kako drugačije nego besramnim ulizivanjem, i to pred očima cijelog svijeta. Dobro, nije on to na početku sigurno mislio tako javno, ali Trump nije mogao odoljeti porivu svog nezasitnog ega da objavi poruke koje mu je čelnik NATO-a poslao tik pred povijesni sastanak Sjevernoatlantskog saveza, na kojem je bilo 'biti ili ne biti'.

I bilo je - a sve, kako kaže naš Rutte, zahvaljujući 'Donaldu', koji je postigao 'nešto što NIJEDAN američki predsjednik desetljećima nije mogao'. A Europa, pa Europa će kaže, 'SKUPO platiti, kao što i treba, a to je sve Donaldova pobjeda' (Rutte verzal nije odabrao slučajno, to je Trumpova starina).

Nakon što je napokon pao famozni dogovor '5 za 5', pet posto BDP-a za obranu u zamjenu za Trumpovu potvrdu odanosti članku 5. NATO ugovora koji jamči kolektivnu obranu svih članica, uslijedila je još jedna oda Trumpu, koji je u Haagu dočekan kao Isus kad je na magarcu ulazio u Jeruzalem. Samo smo umjesto 'Hosana', čuli novu izvedenicu Trumpove MAGA šarade – Make NATO Great Again.

A da bi sve bilo još neugodnije – Rutte je Trumpa nazvao i 'taticom' referirajući se na Trumpovu metaforu za sukob Izraela i Irana kao dvoje djece na školskom igralištu. No, krdu se u panegiricima dežurnom japajakalu s one strane oceana nije pridružio i hrvatski predsjednik, koji je sudjelovao na ključnom sastanku čelnika zemalja Saveza. Barem on kaže da nije. A nije propustio priliku ni da kaže kako nije cheerleader NATO-a koji 's kastanjetama uveseljava publiku i govori samo ono što drugi žele čuti'.

Plus bod za buntovnost, ali samo ako ona nije sama sebi svrha. Glavno pitanje sada je kako će europske zemlje NATO-a doista osigurati novac i oružje bez upadanja u dužničko ropstvo, odnosno kako spriječiti da novac ne završi isključivo u rukama američke industrije oružja. Ipak ne treba vjerovati Trumpu ni kada darove donosi.

Tvrd španjolski orah

Između bromancea s Rutteom i maltretiranja NATO podanika, Donald Trump je u Den Haagu doživio i jedan nezanemariv poraz. Naime, Španjolska, zemlja koja mu je trn u oku po većini pitanja, odlučila je otresti Trumpa po pitanju povećanja izdvajanja za obranu iz BDP-a. Premijer Pedro Sánchez rekao je da je izdvajanje od 2,1 posto za obranu 'dovoljno i kompatibilno s društvenim modelom' Španjolske, tako zakucavši još jednu u nizu šamarčina Trumpu.

Španjolska je, naime, poznata po aktivnom agitiranju za prava Palestine – nedavno je španjolski ministar vanjskih poslova u Madridu okupio svoje europske kolege kako bi pretresli tko koliko izdvaja za naoružavanje Izraela. Socijalist Sánchez se ovog tjedna uspio zamjeriti Trumpu i drugim potezom – odobravanjem ubrzanog pristupa sveučilišta studentima koje je Trump protjerao s Harvarda i drugijh američkih fakulteta. Studenti koji ne mogu završiti svoje studije u SAD-u zbog ukidanja viza, moći će umjesto toga doći u Španjolsku, a vize koje će im izdati omogućit će studentima i privremeni rad u toj zemlji.

'To je grozno. Znate što ćemo napraviti? Pregovarat ćemo o trgovačkom sporazumu sa Španjolskom. Učinit ćemo da plati dvostruko', očekivano je bijesan Trump. Živo nas zanima kako planira izdvojiti Španjolsku iz ostatka carinskih propisa koji se odnose na cijelu EU, pa ćemo to, naravno, i dalje pratiti.

Postaje li nemoćni moralni titan relikt prošlosti?

Osam decenija prošlo je otkako je u San Franciscu potpisana Povelja Ujedinjenih naroda (UN). No čini se da je organizacija koja danas okuplja 193 zemlje te koja bi trebala jamčiti svjetski mir i sigurnost, postala nemoćan promatrač kaosa u svijetu. Od genocida u Ruandi i katastrofalne invazije na Irak, preko paralize Ukrajine i Gaze, UN sve više djeluje kao umorni titan – velik, trom i bezvoljan – koji samo izdaje redovita priopćenja za javnost.

Glavni razlog je jasan – najmoćniji organ UN-a, Vijeće sigurnosti, paraliziran je pravom veta pet stalnih članica s oprečnim interesima: SAD-a, Kine, Rusije, Velike Britanije i Francuske.

Neki se stoga pitaju postaje li ta organizacija lagano relikt prošlosti. UN-ovi proračuni tonu, humanitarne misije se skraćuju, a tisuće radnih mjesta su pod upitnikom. Baš sad kad vrijednosti ove nekad moralne sile, danas političkog patuljka, nikad nisu bile potrebnije, čini se da ih on nema snage provesti u djelo.

Ruku na srce, i dalje je to možda jedino mjesto na svijetu gdje za 'istim stolom' sjede zakleti neprijatelji i gdje se može čuti i glas najmanje države. Ali vrijedi li to išta, ako taj stol postane samo pozornica za simbolične geste, gdje nitko nikoga više ne sluša.

No o kakvim god rudimentima autoriteta govorili, mnogi smatraju da ih ne moramo još pustiti. UN i dalje pomaže na terenu, hrani više od 100 milijuna ljudi godišnje, pruža pomoć tijekom katastrofa, osigurava školovanje i štiti civile kroz mirovne misije. Nadajmo se samo da 80. godišnjica postojanja, nije ujedno i početak kraja.

Američki novac bježi u Europu

A Španjolska, zajedno s još nekim europskim silama, mogla bi Americi napraviti još jedan problem. Naime, po prvi put nakon dugog niza godina, europske burze bilježe bolje rezultate od američkih. Njemački DAX, kao vodeći burzovni indeks u Europi, od početka godine porastao je čak 17 posto, dok je američki Dow Jones zabilježio blagi pad, a tehnološki Nasdaq 100 tek skromni rast od tri posto.

Glavni uzrok ovakvom zaokretu mnogi vide u carinskom divljanju Donalda Trumpa. Kapital, kažu stručnjaci, u SAD-u više nije siguran kao nekad. Rijeke novca sada teku u Europu, ponajviše u Njemačku, Španjolsku i Italiju, gdje su burzovni indeksi ostvarili dvoznamenkasti rast. Ludovic Subran, glavni investicijski direktor u Allianz grupi, ističe da brojni pokazatelji upućuju na jasan trend preusmjeravanja investicija iz SAD-a prema Europi.

Sličan stav ima i DWS, upravitelj imovine u vlasništvu Deutsche Banka, koji upravlja fondovima u vrijednosti većoj od bilijun dolara. Dakle, bijeg kapitala iz SAD-a više nije nasumična slučajnost. I dok dolar zasad zadržava status globalne valute, ni on više nije nedodirljiv kao nekada.

A slabljenje dolara moglo bi dodatno urušiti povjerenje u američko tržište i potaknuti daljnji odljev kapitala. Dok se god on slijeva u Europu, nećemo se previše buniti.

Još jedan kineski balon pred pucanjem? Tko preživi, pričat će

Nisu to nipošto Potemkinova, odnosno Xijeva sela – kineska industrija e-automobila posljednjih godina doista drma svijetom. U svibnju je u Kini registrirano više od milijun električnih i plug-in hibridnih vozila, što je više nego u cijelom ostatku svijeta. No iza kulisa, kineski automobilski balon zapravo je pred pucanjem. Posljednjih desetak godina, kineska vlada poticala je razvoj električnih vozila izdašnim subvencijama, čime je privukla stotine novih proizvođača, a to sada dolazi na naplatu. Na tržištu se već neko vrijeme vodi nemilosrdan rat cijenama, a kako one padaju ispod profitabilnih razina, mnoge su se kompanije našle pred zidom te im sada prijeti bankrot.

Posebice je simptomatičan nedavni potez BYD-a, najvećeg kineskog proizvođača e-vozila, koji je najavio sniženje cijena za 22 modela – i to do 34 posto. Dionice BYD-a odmah su pale, a investitori su dali jasan signal da više nisu spremni tolerirati neodrživu tržišnu logiku.

Neki situaciju uspoređuju s krizom nekretninskog diva Evergrandea te se pribojavaju da bi ova industrija u Kini mogla doživjeti sličnu imploziju. Peking, svjestan koliko je sektor na klimavim nogama, poziva na zaustavljanje opasnog snižavanja cijena i izbjegavanje dumpinga. Sve se više čini kako kineska e-autoindustrija ulazi u novu fazu: čistku u kojoj će preživjeti samo najjači. Oni koji ne budu mogli pratiti tempo bit će jednostavno pometeni, a neki stručnjaci kažu da taj 'tempo' podrazumijeva prodaju barem 200.000 vozila godišnje. Vlada će vjerojatno usmjeravati konsolidaciju kroz akvizicije i kontrolirane stečajeve, pokušavajući pritom očuvati strukturu tržišta i spriječiti šire poremećaje. A tu se otvara prilika za europske igrače poput Volkswagena i Stellantisa. Tko preživi, pričat će.

Izravan pogled u djetinjstvo drugog svijeta

NASA-in teleskop James Webb postigao je povijesni uspjeh snimivši svoj prvi izravni prikaz egzoplaneta, odnosno planeta izvan Sunčeva sustava. Riječ je o planetu TWA 7 b, udaljenom oko sto svjetlosnih godina od Zemlje, mase slične Saturnu, a kojem za krug oko svoje matične zvijezde treba nekoliko stotina godina. Ovo je značajan znanstveni iskorak jer egzoplaneti ne emitiraju puno svjetla, pa ih znanstvenici uglavnom otkrivaju neizravnim metodama, primjerice promatranjem sjena koje stvaraju dok prolaze ispred matične zvijezde.

Ključan za uspjeh bio je poseban teleskopski dodatak koji imitira pomrčinu Sunca, čime se prigušuje svjetlost matične zvijezde i omogućuje jasniji pogled na okolne objekte. TWA 7 b deset je puta manji od bilo kojeg dosad izravno snimljenog egzoplaneta, što dodatno naglašava veličinu ovog otkrića.

Sustav kojem planet pripada star je tek šest milijuna godina, što znači da promatramo svijet u njegovom, rekli bismo, djetinjstvu. Iako i dalje postoji mogućnost da je zapravo riječ o galaksiji, svi podaci snažno upućuju na to da se radi o pravom planetu. Prvi egzoplanet otkriven je 1992., a dosad znamo za njih ukupno oko 6000. No rijetki su zabilježeni izravno.

Gdje je nestao Čovjek zmaj? U bunaru

Za kraj, malo popularne znanosti s hepiendom. Gotovo 100 godina ljudi pokušavaju utvrditi čija je lubanja stara čak 146 tisuća godina pronađena 1933. u kineskom gradu Harbinu. Nju je radnik iz tog grada, valjda u panici što je ugledao, sakrio na dno bunara, a tamo su je pronašli tek 2018. Vrlo specifična i robusna lubanja dalekog čovjekovog rođaka privukla je pozornost znanstvenika, no godinama nisu uspjeli uskladiti njezine značajke s ijednom poznatom vrstom iz prapovijesti. 2021. složili su se da će novog fosila zvati Homo longi, što u prijevodu znači 'Čovjek zmaj' – ime koje se referira na Heilongjiang ili Crnu zmajsku rijeku, pokrajinu u kojoj je lubanja pronađena.

I onda – heureka! Nova istraživanja pokazala su da lubanja pripada izumrloj ljudskoj vrsti poznatoj kao Denisovski čovjek ili denisovci. Otkriće iz Harbina označava veliki napredak u razumijevanju izgleda i evolucijskog položaja denisovaca, te bi moglo pomoći u identificiranju drugih fosila ove vrste diljem Azije. Istraživači očekuju da će se sada napokon moći odrediti službeni znanstveni naziv za ovu vrstu. Šteta, nama čovjek-zmaj zvuči baš opako.