Hrvatski građani Europski sud za ljudska prava (ELJSP) doživljavaju kao dežurnog ispravitelja nepravdi nanesenih im u postupcima pred nacionalnim pravosuđem, dok državne zastupnike pred Sudom muči obrana neobranjivog i neprestano vođenje unaprijed izgubljenih bitaka te uporno ignoriranje prakse ELJSP-a u domaćim krugovima, rečeno je na okruglom stolu održanom povodom skorašnje konferencije u Brightonu, koja će se održati 19. i 20. travnja na inicijativu Velike Britanije koja trenutačno predsjeda Vijećem Europe, a na kojoj će se govoriti o reformama ELJSP-a.

One bi, strahuju organizacije civilnog društva, ali i ne samo one, nego i neke države, primjerice Njemačka i Austrija, mogle ugroziti značaj toga Suda, pri čemu zabrinutost jača jer sam postupak reforme nije transparentan s obzirom na to da nacrt 'Brightonske deklaracije' nigdje nije službeno objavljen, upozorila je Lucija Kuharić iz CMS-a. Štoviše, ni neslužbeno nije lako doći do prijedloga, a formalno nije, barem zasad, ni upućen svim članicama. Tako je Štefica Stažnik, zastupnica hrvatske Vlade pred Europskim sudom za ljudska prava kazala da Vlada nije formirala nikakav službeni stav o reformi ELJSP-a jer niti su dobili posljednji nacrt, niti su službeno pozvani da daju svoj stav.

Hoće li Europski sud za ljudska prava izgubiti dio svojih funkcija?

Problem je u tome što najavljene reforme, osim potrebnog naglašavanja uloge država članica Vijeća Europe u cilju zaštite ljudskih prava proklamiranih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, donose neke promjene kojima bi se mogla umanjiti funkcija Europskog suda za ljudska prava kao tijela nadležnog za poštovanje obveza iz Konvencije.

Naime, spominjalo se čak da bi oni koji podnose tužbe ELJSP-u trebali plaćati svojevrsnu pristupninu Sudu, kazala je Tena Šimunović iz hrvatskog Ureda pučkog pravobranitelja, a kako je dodala Kuharić, pod krinkom tobožnje neefikasnosti Suda zbog zakrčenosti predmetima nastoje se zapravo izgurati reforme koje bi mu oduzele pravo da sve njegove presude budu obvezujuće za države, već da budu samo savjetodavne i da bi se Sud trebao baviti samo najtežim predmetima, a nacionalni sudovi ostalim kršenjima Konvencije.

Politika i pravda u reformi - rame uz rame ili na različitim stranama?

U takvom se stavu, međutim, ogleda politički aspekt priče u smislu određenog nezadovoljstva pojedinih država zbog pojedinih presuda ELJSP-a važnih za njihove unutarnje stvari poput slučajeva deportacija te prava glasa za zatvorenike i slično, a kako je kazala Valentina Otmačić iz AIH-a, pritom se o Sudu pokušava omalovažavati pa se tako moglo čuti da britanski ministar pravosuđa o ELJSP-u govori kao o sudu za sitne nevažne slučajeve. A to nikako ne stoji, naime, iako na Sud dolazi zaista mnogo predmeta, samo je prošle godine obrađeno 52.000 predmeta, primjerice 70 presuda se odnosilo na pravo na život, 211 na pravično suđenje i 15 na mučenja stoga se ne može nikako govoriti o nevažnim stvarima.

ELJSP je najrazvijeniji sustav zaštite ljudskih prava, jednoglasno je istaknuto na okruglom stolu, a iskusna odvjetnica u slučajevima pred tim sudom Lovorka Kušan istaknula je da problem država uopće nije neefikasnost Suda, već upravo njegova efikasnost. Zakrčenost predmetima i njihovo odbijanje, međutim, odnose se na nedopuštenost te čak 60 posto repetitivnih predmeta, čemu je razlog nepoštivanje presuda od strane država te nepoznavanje sudske prakse ELJSP-a od strane sudaca dok je problem odvjetnika u tome što su mnoge ustavne tužbe (naime, prije ELJSP-a za početak treba iscrpiti sve nacionalne pravne instance - op. a.) pisane tako da ne udovoljavaju kriterijima dopuštenosti ELJSP-a, upozorila je Kušan.

Što treba naučiti Hrvatska?

Upravo zato izuzetno je važna edukacija odvjetnika, a od neprocjenjive je važnosti usavršavanje sudaca, koji s tim doduše nisu presretni jer je poznato da im, čast iznimkama, tuđe komentiranje njihova rada ne odgovara, kao ni da ih educira itko tko nije sudac - moglo se čuti od sudionika na temelju njihovog iskustva. Profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu i jedna od hrvatskih kandidatkinja za sutkinju ELJSP-a Ksenija Turković iznijela je i neke konkretne prijedloge u smislu edukacije i efikasnosti pravosudnog sustava, koje su sudionici podržali uz već postojeće napore na tom polju koji, ističu, pokazuju određene, ali ne i dovoljne pomake naprijed.

Najavljene reforme odlična su prilika, smatra Turković, za raspravu o poboljšanju domaćeg pravosuđa i zakonodavstva. Naime, kad je riječ o postupcima donošenja zakona u Hrvatskoj i njihovom praćenju, posla ima napretek - potrebna je transparentnost u donošenju i redovnom praćenju usklađenosti s europskom praksom koju predstavlja i praksa ELJSP-a i procjena zakona te bi, istaknula je, ministar u Saboru prilikom donošenja trebao potpisati izjavu da je zakon usklađen s praksom ELJSP-a. Pri Pravnom fakultetu bi bilo važno uvesti predmet koji bi obuhvaćao presude ELJSP-a te specilizacijski modul, kao i sličan predmet koji bi mogli slušati i studenti drugih smjerova, a u škole je, i tome se skoro nadamo potrebno uvesti građansko obrazovanje, poručila je Turković, najavivši projekt financiran u okviru IPA programa namijenjen edukaciji učitelja i nastavnika.

Da je obrazovanje važno, istaknula je i pravnica Ivana Radačić s instituta Ivo Pilar, upozorivši na čak 90 posto nedopuštenih predmeta pred Sudom te da 60 posto repetitivnih predmeta ukazuje na sustavne probleme samih država koje nemaju dobar transparentan i javan postupak izvršenja zbog čega bi bilo dobro napraviti Zakon o izvršenju, a Kušan je dodala da treba više koristiti sjednice Vrhovnog suda, specijalizirati ne samo suce, nego i odvjetnike te znati da se sve ne može propisati zakonom i da suci trebaju imati na umu i sudsku praksu zbog čega bi im, imajući na umu i da su oni zatrpani poslom, valjalo ustrojiti službu koja će, baš kao i organizacije civilnoga društva, olakšati praćenje presuda ELJSP-a.

A što treba mijenjati sam ELJSP?

Što se tiče samog ELJSP-a, neke su reforme potrebne jer treba uzeti u obzir da su se neke stvari promijenile otkad je nastao prije 60-ak godina i mijenjat će se i ubuduće, a svakako treba povećati broj njegovih sudaca te bi, osim presuda, trebao precizirati i pravne lijekove, a ne da o tome odlučuje Odbora ministara (međuvladino tijelo odgovorno za izvršenje presuda ELJSP-a samo formalno sastavljeno od ministara vanjskih poslova svake države članice, koji tu zadaću delegiraju stalnim predstavnicima vlada u Strasbourgu, koji zadaću nadzora dalje delegiraju diplomatima ili stručnjacima, op. a.).

Zaključno, složili su se sudionici okruglog stola s kojeg će spomenuti prijedlozi biti upućeni nadležnima i zainteresiranima: Europski sud za ljudska prava ne smije izgubiti svoju dostupnost i autoritet, pri čemu je važno da države doista izvršavaju njegove presude i ugrađuju ih u svoje pravosudne sustave, gdje je ključna stvar edukacija sudaca, ali i ostale dvije grane vlasti, no prvenstveno one pravosudne koja bi trebala znati i primjenjivati činjenicu da osim zakona postoje druga pravna tumačenja i sudska praksa po pitanju ljudskih prava te da konstruktivna kritika ne znači kršenje neovisnosti pravosuđa.