Skandali sa spolnim zlostavljanjem djece i svećenicima pedofilima već deset godina potresaju Katoličku crkvu u Sjedinjenim Američkim Državama, a čini se da im se i dalje ne vidi kraj. Krajem ovog tjedna na sudu u Kansas Cityju krivim je proglašen biskup Robert Finn, prvi čovjek velike biskupije Kansas City Saint-Joseph, i tako je postao najviše pozicionarani predstavnik Crkve koji je osuđen u aferama sa seksualnim zlostavljanjem djece
Finn osobno nije bio predator, ali je osuđen zato što nije vlastima prijavio svećenika kod kojeg je pronašao velik broj slika dječje pornografije koje je ovaj skupljao, a većim dijelom sam i snimio. Problem je u tome što nije riječ o slučaju koji bi se vukao iz prošlosti, kao što je bila većina otkrivenih skandala, već je Finn za nastranosti svećenika Shawna Ratigana saznao u prosincu 2010. godine i nakon toga ga nije, iako je to bio dužan učiniti i po svjetovnim i po crkvenim zakonima, prijavio civilnim vlastima.
Ratigan je nakon toga pokušao samoubojstvo i u poruci je izrazio žaljenje zbog toga što je radio djeci, ali Finn ni tada nije izvijestio vlasti, već je svećenika poslao na mentalnu evaluaciju i zatim ga premjestio iz župe u misiju naređujući mu da ne dolazi u kontakt s djecom. Ratigan ga, jasno, nije poslušao i nastavio je sa svojom rabotom sve dok ga jedan drugi biskupijski dužnosnik nije konačno prijavio policiji u svibnju 2011. godine. Inače, Ratigan je prije mjesec dana na sudu priznao svoju krivicu.
Biskup Finn je osuđen na dvije godine uvjetno, a ta je kazna odmah izazvala burnu reakciju udruga žrtava svećenika zbog blagosti i ‘povlaštenog tretmana’ koji je biskup imao na suđenju. Prema njihovim riječima, samo bi zatvorska kazna odgovarala razini krivice: u srpnju je u Philadelphiji monsignor William Lynn za istu optužbu osuđen na šest godina zatvora.
Naime, nakon izbijanja skandala sa spolnim zlostavljanjem djece u SAD-u 2002. godine, pokazalo se da su u mnogim slučajevima biskupi svećenike zlostavljače, kad bi se o njihovim nastranostima pročulo, naprosto iz jedne župe prebacivali u drugu omogućavajući im tako da nastave kontakte s djecom.
Upravo je i zbog toga donesena vatikanska uputa koja od biskupa traži da izvijesti civilne vlasti u slučaju bilo kakvih saznanja o pedofilskim sklonostima svećenika (biskupi su se često pozivali na kanonsko pravo koje traži da se takvi ‘prijestupi’ rješavaju unutar Crkve). Finn je, pak, kad je saznao za Ratiganovo uhićenje, pred drugim svećenicima izjavio da je samo želio ‘sačuvati njegov svećenički zavjet’.
Neposredno, pak, prije izricanja kazne Finn se ispričao, ističući da je ‘zaštita djece vrhovni cilj i spolno zlostavljanje bilo kakve vrste neće će tolerirati’. Cijela je priča utoliko interesantnija što Finn ne smatra da bi nakon presude trebao napustiti čelno mjesto svoje biskupije, iako to od njega otvoreno traže i mnogi svećenici. No za to je potrebna odluka Vatikana, a ondje, kao što je najčešće slučaj, šute.
