OZRAČJE HLADNOG RATA

Što se krije iza kulisa izbora za šefa svijeta? Težak udarac za Angelu Merkel

07.10.2016 u 10:22

Bionic
Reading

Izbor novog, devetog glavnog tajnika Ujedinjenih naroda odvio se, kao i uvijek dosad, u ozračju suvremenog Hladnog rata i to je, zapravo, jedina prava vijest. Druga, manja, ali za nas važna vijest jest da je Angela Merkel izgubila još jednu bitku

Prije nego je postignut dogovor oko osobe na vrhu Zapad i Rusija međusobno su eliminirali kandidate koji nisu imali ozbiljne šanse. Da se identificira tko ima ozbiljne šanse, dovoljno je pogledati koliko su uložili novca i truda i vremena u pripreme. Kandidat mora imati ime i karijeru koji izazivaju poštovanje, mora imati vrlo značajnu mrežu kontakata, potporu značajnih pojedinaca ili skupina eksponiranih u javnosti i posvetiti se tome cilju. To su kvalitete. Uz to, bez velikog novca se u ovakvu kampanju ne ide. Lobističke firme plaćene su sumama iznad pet milijuna eura za određeni period.

Od kandidata koji su se prezentirali nekolicina su bili jako dobri. Kako god okrenuli, biografija Antonija Guterresa je besprijekorna i nesumnjivo će biti koristan Europi u narednih pet godina. Rijetko tko zna o migracijama i izbjeglicama koliko on. Odlični kandidati bili su i Miroslav Lajčak i Kristalina Georgieva.

Ispod njih poredali su se kandidati iz drugih regija svijeta, ali nije bilo puno volje da se preskoče nepisana pravila o tome tko je sad na redu, a bila je Europa.

Otpali kandidati s istoka Europe

Na samom početku procesa ispalo je da bi unutar Europe trebalo postići dogovor da to bude osoba iz istočnog dijela, iz neke bivše socijalističke zemlje, a i da bi bio red da mjesto dobije žena. Tako je došlo do proliferacije čak šestero kandidata iz jugoistočne Europe (Pusić, Jeremić, Turk, Kerim, Bokova, Georgieva) ili sedmero, ako fleksibilno računamo i Slovaka Lajčaka koji je karijerno bio jako vezan za Balkan.

Neki su napominjali da se istočna Europa suviše fragmentizirala u kandidatima i da je zato izgubila sve. Ali to nije posve točno. Da je istočna Europa stala iza jednog kandidata, njega bi bilo mnogo lakše srušiti, bilo s koje strane da se stoji u Hladnom ratu.

Najprije su eliminirani oni koji nisu ni po traženim kvalitetama (ne znači to da oni nisu inače kvalitetni) ni po uloženom novcu bili percipirani kao dovoljno ozbiljni. Tako je na primjer stradao Danilo Turk, kojeg sada u Sloveniji previše kritiziraju, ali mislim da nemaju pravo. To je čovjek koji zna kako izgleda rad u UN-u, ozbiljan je čovjek, ali nije osigurao dovoljnu podršku, nije preliminarno dogovorio podršku. I neki drugi su tako izgubili.

Tko je pak imao slabije izražene tražene kvalitete, to je nadoknađivao jakim lobiranjem, a to znači uloženim novcem. Vrlo velike sume uložene su u Irinu Bokovu, koja vodi UNESCO i koja je jako dugo bila favorit. Ali koliko je dugo bila favorit, toliko dugo je izložila i svoje slabije strane. Zna se da se i u dobivanju UNESCO-a raskošno oslonila na moć lobiranja, a da ona sama nije baš toliko izrazito kvalitetna. Ambiciozna jest, ali ne toliko dobra da bi izazvala pozornost i poštovanje da nema iza sebe tih silnih para.

Jeremić za 'šefa svijeta'

Iza Bokove jak je bio Vuk Jeremić. I iza njega stajao je uglavnom isti moćni izvor novca kao i iza Irine Bokove, makar prošaran i drugim interesima. Mladi Jeremić imao je dobro ispoliranu prezentaciju, pa tako treba zapamtiti da se jedini od svih kandidata potrudio da pripremi i objavi svoj program koji bi provodio da je dobio ovo mjesto. Također, istina je da je vrlo inteligentan, jako ambiciozan, spreman sve obećati i reći te da je stvarno mislio da može nadoknaditi činjenicu da iza njega ne stoji stvarni posao, stvarni rezultat koji bi ga kvalificirao za titulu šefa svijeta.

Ipak, Zapad, tj. Amerika, eliminirao ih je oboje kao Putinove kandidate, a za Bokovu su ponudili objašnjenje da je primila Palestinu u UNESCO. No niti ona niti Jeremić nisu imali nikakve, ali nikakve šanse preći tu prepreku.


Miroslav Lajčak stradao je u daljnjem obračunu velikih sila. To što je bio dobar kandidat, iza kojeg bi stala i Hrvatska, kad smo već kod toga, a bio lako otpiljen, pokazuje da nije imao bogate sponzore, infrastrukturu koju osigurava novac. Bez toga... Onda je u igru ušla Kristalina Georgieva, druga Bugarka. Tada su nastupili problemi jer je Zapad imao dva jaka kandidata: Guterresa i Georgievu, a dva kandidata Rusije, naime Bokova i Jeremić, bili su bez prave šanse.

Kristalina Georgieva je među najboljim povjerenicima Junckerovog kolegija Europske komisije. To je sjajna osoba, pametna, kompetentna, organizirana i svatko tko je poznaje ima samo riječi poštovanja i hvale.

Georgievu podržala Merkel

Nebitno je sada zašto su Bugari izašli s dvije kandidatkinje, to ima veze s njihovom unutrašnjom političkom scenom. Ali Georgievu je javno podržala Angela Merkel. Rekla je da misli da je Georgieva najbolji kandidat i da zaslužuje da se stane iza nje. Ta Merkeličina podrška Georgievoj predstavljala je odlučan vjetar u leđa Portugalcu

Kad su Rusi vidjeli da je njemačka kancelarka uvela Georgievu, bojali su se da će Berlin imati svog igrača u sjedištu UN-a i hitro se dogovorili s Guterresom, spremnijim na dogovor od drugih, samim tim što je političar.

Da je Georgieva imala više vremena, jer se, naime, vrlo kasno uključila u trku, nije isključeno to da bi dobila Portugalca. Isto bi se dobro snašla oko migrantske krize kao i Antonio Guterres. Ono što sa strane možemo uočiti jest da je eliminiran kandidat njemačke kancelarke, da Merkel nije uspjela u plasmanu i da je to još jedan od njezinih poraza. Nije toliko vidljiv, ali je uočen na međunarodnoj sceni.