U posljednjih godinu dana, britanski ministri i obavještajne agencije upozoravali su da strane države koriste ovu industriju kako bi 'odradile prljavi posao' – uključujući praćenje i uznemiravanje političkih disidenata koji su pobjegli u Ujedinjeno Kraljevstvo tražeći sigurno utočište.

Industrija bez kontrole

Sugovornici s kojima je razgovarao Politico, a koji su radili u industriji ili bili njezine mete, tvrde da unatoč oštroj retorici vlasti, sektor ostaje bez nadzora i gotovo bez odgovornosti.

'Industrija djeluje gotovo potpuno neovisno, predstavljajući ozbiljnu prijetnju privatnosti, ljudskim pravima i demokraciji', rekla je Ilia Siatitsa iz organizacije Privacy International. „Zastrašujuće je što bilo tko s dovoljno novca može naručiti nadzor i prikupljanje obavještajnih podataka, bez ikakve ozbiljne kontrole.“

Od hladnog rata do privatnog biznisa

London je postao svjetska prijestolnica privatne obavještajne industrije, dijelom i zbog globalne fascinacije britanskim špijunima iz filmova i romana Johna le Carréa.

Bivši agenti često osnivaju ili sjede u upravnim odborima ovih agencija, uključujući i nekadašnje čelnike MI6. Neki se ne reklamiraju kao bivši špijuni, već navode nejasnu biografiju vezanu za rad u Whitehallu ili Ministarstvu vanjskih poslova.

Jedan izvor opisuje: „Imate lorda ovdje, damu ondje, bivšeg šefa agencije... Ako ste investitor iz Ukrajine ili Indonezije, to vam ulijeva povjerenje.“ Drugi priznaje da je sve to „djelomično marketing“.

Ipak, mnogi bivši agenti prelaze u privatni sektor jer ne znaju raditi ništa drugo. Neki se teško snalaze bez pristupa državnim resursima i kontaktima. Za razliku od SAD-a, gdje je uobičajen 'polu-mirovinski model' rada s CIA-om, Britanija gotovo nikada ne povjerava privatnicima ozbiljne obavještajne zadatke.

Nadzor, manipulacija i sudski dokazi

Velik dio posla odnosi se na pravni i financijski sektor. Osim dosadnih provjera klijenata, agencije se često bave podrškom u parnicama – što uključuje prikupljanje dokaza, pronalaženje svjedoka i diskreditaciju protivnika.

Upravo to je 2017. dovelo izraelsku agenciju Black Cube na naslovnice, kada su njihovi agenti, pod lažnim identitetima, špijunirali novinare i žrtve Harveya Weinsteina. Danas ta tvrtka i dalje posluje u Londonu, s bivšim visokim obavještajcima i policijskim dužnosnicima na savjetničkim pozicijama.

Ponekad se podaci ne mogu koristiti na sudu – sudci odlučuju što je prihvatljivo. No etičke granice su često vrlo rastezljive. Jedan izvor kaže da su „sve tehnike iz romana Toma Clancyja“ i dalje prisutne: nadzor, krađa, hakerski upadi, krivotvorenje.

Siva zona zakona

Unatoč raširenosti i ozbiljnim optužbama, industrija je uglavnom neregulirana. „Dokazi prikupljeni nadzorom redovito se koriste na sudovima“, kaže jedan bivši insajder. „Iako su hakerski upadi očito ilegalni, oni su jednostavno dio krajolika.“

Sudovima se, tvrde izvori, podvaljuju lažne priče kako bi se 'oprali' ukradeni podaci. Jedan slučaj uključivao je podatke s ukradenog tableta koje je odvjetnički tim predstavio kao da ih je anonimni zviždač predao usred noći.

„Najgore je što je sve to odobreno u suradnji s odvjetničkim uredima“, kaže izvor. „Uvijek postoji odvjetnik koji ili potpiše takvu praksu – ili ne pita kako su ti podaci uopće došli u ruke agencije.“

Za mete – novinare, zviždače, disidente – posljedice su duboko osobne. Jedan je čovjek opisao kako su agenti snimali njegov dom, lažno se predstavljali njegovoj banci, a potom mu hakirali telefon. Drugi je rekao da je njegova obitelj bila praćena, a adresa zlorabljena za personalizirane phishing napade.

Na platnoj listi ruskih i iranskih moćnika

London je zbog svoje pravne infrastrukture i dalje glavna destinacija za bogate klijente iz bivšeg SSSR-a. Neke agencije rade za rusku Agenciju za osiguranje depozita, koju je nedavno sankcionirala britanska vlada. Cilj je pronalaženje imovine bankara koji su pobjegli nakon zatvaranja banaka – no često se radi o političkoj osveti, tvrde izvori.

Šef MI5 Ken McCallum upozorio je da Rusija i Iran sve više koriste privatne agencije i kriminalce kao svoje zastupnike. Posebno su ranjivi iranski disidenti u Ujedinjenom Kraljevstvu.

U jednom slučaju, iranski operativac Kiya Sadeghi – danas na FBI-jevom popisu najtraženijih osoba – angažirao je britansku agenciju za nadzor iranskog novinara, lažno se predstavljajući kao poslovni čovjek iz Dubaija.

Britanska policija i Ministarstvo unutarnjih poslova nisu željeli potvrditi je li ta agencija identificirana i hoće li snositi posljedice.

Pozivi na reformu

Unatoč sve većim zahtjevima za regulaciju, industrija privatnih obavještajaca u Britaniji ostaje gotovo potpuno slobodna. Većina licenciranja je dobrovoljna, a ranija obećanja vlade o strožim pravilima ostala su neispunjena.

„Visokoprofilni skandali već su otkrili opasnosti – od hakiranja državnih dužnosnika do nadzora boraca za okoliš i ljudska prava“, kaže Ilia Siatitsa. „Ipak, industrija i dalje uspijeva u gotovo potpunoj tišini.“

Neki tvrde da bi primjena postojećih zakona bila dovoljna. Novost je Registar stranog utjecaja koji obvezuje agencije da do 1. listopada prijave suradnju sa stranim vlastima, uz posebnu pažnju prema Rusiji i Iranu.

Britanski ministar sigurnosti Dan Jarvis priznao je da su stručne vještine privatnih agenata „privlačne za strane države“ te je pozvao na temeljitu provjeru klijenata.

Jedan od izvora smatra da industrija neće imati ništa protiv većeg nadzora: „Kad se stvari iznesu na svjetlo dana, više se pazi. A neki oblici, iskreno rečeno, ilegalne aktivnosti koje smo viđali zadnjih 20 godina – mogli bi konačno nestati.“

No drugi je izvor pesimističan: „S obzirom na nesposobnost regulatornih tijela, šanse da novi sustav išta promijeni? Apsolutno nikakve.“