Danas se obilježava 24. obljetnica najgorih terorističkih napada u povijesti SAD-a, a oni su promijenili cijeli svijet. Dana 11. rujna 2001. četiri oteta putnička zrakoplova postala su oružje u rukama terorista iz organizacije Al Kaida, a gotovo 3000 ljudi izgubilo je život. Posljedice tog dana i dalje se osjećaju u američkom društvu, međunarodnoj politici i sigurnosnim praksama širom svijeta
Znate onaj klišej - dogodi se nešto veliko, a ljudi kažu da nikada neće zaboraviti gdje su bili kad su čuli za to. Ali doista vjerujemo da se gotovo svi ljudi diljem svijeta stariji od 30 godina sjećaju gdje su bili kad su čuli za, a zatim ga u stvarnom vremenu i pratili, najstrašniji teroristički napad na Sjedinjene Države.
Tok kobnog jutra 11. rujna 2001. 19 pripadnika Al Kaide otelo je četiri putnička zrakoplova preusmjerivši ih prema svojim metama. U 8.46 prvi avion, Boeing 767 American Airlinesa, zabio se u Sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra (WTC) u New Yorku, između 94. i 98. kata, ali tada se još uvijek mislilo da je riječ o nesreći. No nekoliko minuta kasnije dužnosnici Bijele kuće dobili su potvrdu da je riječ o neprijateljskom napadu jer je tada drugi avion pogodio Južni toranj. Oba tornja, tzv. Blizanci, na Manhattanu brzo su se urušila.
Treći avion zabio se u Pentagon, srce američke vojske, a četvrti se srušio u polje u Pennsylvaniji nakon što su se hrabri putnici usprotivili otmičarima. Ukupno je poginulo približno 2977 osoba – uključujući civile, policajce, vatrogasce i putnike.
Uslijedile su scene koje je svijet pratio u izravnim prijenosima: urušavanje nebodera i kaos na ulicama Manhattana, uz tisuće poginulih i nestalih. U tom trenutka SAD pod Georgeom W. Bushem ušao je u novo doba – doba 'rata protiv terora', a on se ubrzo proširio na cijeli zapadni svijet.
Ratovi u Afganistanu i Iraku
Već u listopadu 2001. godine SAD i saveznici pokrenuli su invaziju na Afganistan s ciljem rušenja talibanskog režima koji je pružao utočište Osami bin Ladenu, a njega je 9/11 pretvorio u najtraženijeg čovjeka na svijetu te Al Kaidu u najmoćniju terorističku organizaciju. Iako je operacija isprva smatrana uspješnom, rat se protegnuo na dva desetljeća, ostavljajući Afganistan razorenim i nestabilnim.
Dvije godine kasnije Washington je poveo i invaziju na Irak, opravdavajući je tvrdnjama da predsjednik te zemlje Sadam Husein posjeduje oružje za masovno uništenje i da je povezan s Al Kaidom. Ni jedno ni drugo nikada nije dokazano, što je izazvalo globalne kontroverze i trajno narušilo američku vjerodostojnost, ali bome i europsku - jer tada se rađa prva tzv. koalicija voljnih.
Vojno se Irak nije imao čime suprotstaviti invaziji velikih razmjera koalicije koja je SAD-u čuvala leđa prilikom tog napada, a radilo se o 48 zemalja, od kojih su Amerikance svojim trupama podržale Velika Britanija, Australija i Poljska.
A šest tjedana nakon početka rata, 1. svibnja 2003. godine, predsjednik Bush mlađi trijumfalno je objavio kraj velikih borbenih operacija ispred ratnih kulisa na nosaču aviona Abraham Lincoln. Brutalni diktator Husein je pak u operaciji Zora svrgnut i smaknut 30. prosinca 2006., na sam Kurban-bajram.
Do tada je, prema američkoj vojnoj studiji, koalicija predvođena SAD-om bacila točno 29.166 bombi i drugih projektila na Irak. Velik dio infrastrukture te zemlje bio je u ruševinama, a prema uglednoj britanskoj nevladinoj organizaciji Iraq Body Count, živote je samo tada izgubilo više od 7000 civila.
Ukupan broj poginulih u ratu u Iraku iznosi između 200.000 i milijun ljudi, ovisno o procjenama, no ugledni medicinski stručni časopis Lancet već je 2006. objavio da je u toj zemlji bilo više od 650.000 'dodatnih smrtnih slučajeva', a sukobi su tada bili daleko od kraja. Tek 2011. američki su se vojnici povukli – privremeno.
Rat u Iraku odnio je stotine tisuća života, destabilizirao Bliski istok i stvorio prostor za jačanje novih ekstremističkih skupina, uključujući tzv. Islamsku državu.
Bin Laden, koji je demantirao to da je njegova organizacija stajala iza organizacije terorističkog napada, ubijen je poslije desetogodišnjeg skrivanja u Pakistanu u dugo pripremanoj akciji Pentagona.
Društvo pod nadzorom
Napadi 11. rujna doveli su i do uvođenja radikalnih sigurnosnih mjera. Već 2001. Kongres je izglasao kontroverzni Patriotski zakon, omogućivši njime masovno praćenje komunikacija, nadzor financijskih transakcija i pritvaranje osumnjičenih bez sudskog naloga. Posebno ozloglašen postao je zatvor Guantanamo, u kojem su pritvorenici držani bez suđenja i podvrgnuti 'pojačanim ispitivanjima', odnosno mučenju.
vezane vijesti
Tada nove tehnologije poput dronova pretvorene su u oružje, a SAD je pokrenuo desetke operacija u zemljama koje je označio kao 'terorističke prijetnje'. Te mjere izazvale su snažnu kritiku organizacija za ljudska prava, ali i pridonijele širenju antiameričkog raspoloženja u islamskom svijetu.
Teorije zavjere i pad povjerenja
Gotovo od samog početka pojavile su se brojne teorije zavjere vezane uz ovaj događaj – od tvrdnji da su neboderi srušeni kontroliranim eksplozijama do optužbi da je američka vlada svjesno dopustila napade kako bi imala izgovor za rat na Bliskom istoku. Iako su službene istrage, uključujući izvješće Komisije za 11. rujna, te kasnije znanstvene analize odbacile većinu tih tvrdnji, nepovjerenje građana prema institucijama nastavilo je rasti.
Istraživanja su pokazivala da značajan broj Amerikanaca vjeruje da vlada nije rekla punu istinu o 11. rujna. Taj trend nepovjerenja u institucije opstaje i danas, a hrani ga i globalni rast populizma i radikalnih pokreta. Ali pritom se naravno nikad ne treba zaboraviti upitati – zašto je došlo do tog porasta? Demokracija i totalitarizam nikako ne idu ruku pod ruku. Demokracija koja glumi da to jest, a totalitaristički se ophodi prema društvu, mora uroditi nekim krajnjim oblicima političke ideologije.
Nezacijeljene rane i neodržana suđenja
Iako je Bin Laden ubijen 2011. u akciji američkih specijalaca u Pakistanu, pravda za obitelji žrtava još uvijek nije potpuno zadovoljena. Suđenje petorici osumnjičenih za planiranje napada, uključujući Kalida Šeika Mohameda, i dalje se odgađa zbog proceduralnih i pravnih prepreka na vojnom sudu u Guantanamu. To, prema mnogim analitičarima, baca dodatnu sjenu na američki pravosudni sustav.
Teroristički napadi 11. rujna promijenili su prioritete SAD-a i cijelog svijeta: od slobodnog tržišta i ekonomskog rasta fokus se prebacio na sigurnost i borbu protiv terorizma, u čiji se lonac u međuvremenu ubacilo još štošta, i to u svakakvim oblicima. Danas, 24 godine kasnije, posljedice su i dalje opipljive te možda najvidljivije u dubokim društvenim i političkim podjelama u samom SAD-u, a koje se, kao što to obično biva, sve više prelijevaju i na Europu.
9/11 ostaje trenutak koji je definirao 21. stoljeće: svijet nakon njega više nije bio isti, i to toliko da je američki filozof japanskog podrijetla Francis Fukuyama poslije proglašenja 'kraja povijesti' u istoimenoj knjizi iz 90-ih, smatrajući da je zapadna demokracija pobijedila totalitarizam – morao ipak napisati njezin nastavak i priznati da je pogriješio.
