Ruski rat protiv Ukrajine u punom opsegu traje dulje nego Prvi svjetski rat. Iako je još uvijek kraći od Drugog svjetskog rata, dosegnuo je fazu poznatu iz drugih dugotrajnih sukoba – onu u kojoj se najozbiljnije sumnje više ne javljaju među protivnicima režima, već među ljudima koji su nekoć vjerovali da Kremlj može ostvariti sve što je obećavao
Kritike više ne dolaze samo od proturatnih liberala, političkih emigranata ili zapadnih analitičara. Sve češće ih iznose vojni blogeri, analitičari bliski režimu, bivši dužnosnici i poslovni ljudi koji smatraju da rat što ga je Vladimir Putin pokrenuo u veljači 2022. godine ne donosi političke rezultate koje je obećavao, analizira TVP World.
Najvažniji su upravo glasovi koje nije moguće odbaciti kao protivnike Kremlja.
Vasilij Kašin, jedan od najpoznatijih ruskih vanjskopolitičkih analitičara, ustvrdio je da je izvorni ruski cilj – uklanjanje, kako Moskva tvrdi, 'antiruskog režima' u Kijevu – 'u osnovi nedostižan'. Pišući za časopis Russia in Global Affairs, Kašin je upozorio da bi ostvarenje tog cilja zahtijevalo okupaciju gotovo cijelog ukrajinskog teritorija, što je za Rusiju 'tehnički nemoguće'.
vezane vijesti
Prema dokumentima koji su navodno procurili iz Kremlja, izvješće pripremljeno za tim Sergeja Kirijenka, zamjenika šefa Putinove administracije, zaključuje: 'Treba znati kada stati. Pretjerivanje znači poraz; nastavak specijalne vojne operacije mogao bi se pretvoriti u Pirovu pobjedu.'
Nacionalistički strateg Aleksej Čadajev upozorio je da sadašnji smjer ne vodi pobjedi nego 'potpunom porazu', a proratni vojni izvjestitelj Jurij Kotenok tvrdi da se vojna situacija pogoršava te da na pojedinim dijelovima bojišta Rusiji ozbiljno nedostaje ljudstva.
Nitko od njih pritom nije proturatni aktivist te većina i dalje podržava ruske geopolitičke ciljeve.
Karta neuspjeha
Ruska invazija od početka je imala ambicije koje su nadilazile teritorijalna osvajanja. Cilj nije bio samo Donbas, Krim ili sprječavanje ukrajinskog članstva u NATO-u, već zauzimanje Kijeva, podčinjavanje ukrajinskog vodstva i vraćanje Ukrajine u rusku sferu utjecaja.
Moskva je očekivala brzu pobjedu koja bi pokazala slabost NATO-a i omogućila Rusiji da ponovno uspostavi dominaciju nad postsovjetskim prostorom te nametne novu europsku sigurnosnu arhitekturu.
Četiri godine poslije ishod je gotovo suprotan: Ukrajina je opstala kao država, njezin nacionalni identitet je ojačan, NATO se proširio, a Kijev se još više približio Europskoj uniji.
Sve uspješniji ukrajinski napadi dronovima i projektilima otežavaju Rusiji opskrbu i obranu Krima, a otvaranje prve faze pristupnih pregovora s Europskom unijom potvrđuje neuspjeh jednog od ključnih ciljeva Moskve – sprječavanja ukrajinske integracije sa Zapadom.
Krim kao teret
Od aneksije 2014. godine Krim zauzima posebno mjesto u Putinovu političkom narativu, a danas ga Ukrajina pokušava pretvoriti iz simbola ruske snage u logistički teret. Ukrajinski napadi sve češće pogađaju opskrbne pravce, skladišta goriva i vojnu infrastrukturu koja povezuje Krim s okupiranim dijelovima južne Ukrajine i Rusijom.
Istodobno napadi sve dublje prodiru na ruski teritorij. Meta su postali gradovi poput Moskve i Sankt Peterburga, vojne zračne luke i energetska infrastruktura, čime se postupno ruši dojam da je ruska unutrašnjost pošteđena rata.
Rat ulazi u svakodnevicu
Gašenje mobilnog interneta, ograničenja internetskih usluga, rast cijena i sve veće oslanjanje na cenzuru postali su dio ruske svakodnevice. Ruske vlasti opravdavaju te mjere obranom od ukrajinskih napada, no mnogi građani doživljavaju ih kao dodatni teret rata kojem se ne nazire kraj.
Većina Rusa i dalje ne pokazuje sklonost otvorenoj pobuni, ali rat postupno nagriza političku pasivnost na kojoj počiva Putinov sustav.
Tri moguća smjera
Sve izraženije podjele u ruskom političkom establišmentu odražavaju različite poglede na završetak rata.
Jedna skupina zagovara eskalaciju novom mobilizacijom i strožom unutarnjom kontrolom, a druga je sklona pregovorima koji bi Moskvi omogućili da zadrži osvojene teritorije i predstavi taj ishod kao pobjedu.
Treći pristup, najbliži Putinovim javnim istupima, podrazumijeva nastavak rata bez priznanja da su temeljne pretpostavke invazije iz 2022. godine bile pogrešne.
Rusija i dalje može nanositi Ukrajini golemu štetu, zauzimati teritorij i prijetiti eskalacijom. No rasprava koja se sve otvorenije vodi u toj državi pokazuje da i mnogi pristaše rata danas prihvaćaju ono što je donedavno bilo politički nezamislivo: on se može nastaviti, ali pobjeda više nije jasno vidljiva.
