Reakciju prenosimo u cijelosti.

'U uvodu se navodi kako Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva i Verbuma ima „službena odobrenja Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH“. Nije točno. Nema nema ni jedno službeno odobrenje, ni jedne od tih biskupskih konferencija. U samoj Bibliji nema riječī imprimatur (neka se tiska) ni „odobrenje“ biskupske konferencije (koje je trebalo pribaviti prema kanonu 825. Zakonika kanonskoga prava). Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine nije ni upućena molba da odobri taj prijevod, a ni Hrvatska biskupska konferencija nije joj dala odobrenje. Zabunu može stvoriti činjenica da joj je HBK izdala „suglasnost“, iako nije jasno što to znači u kanonskom smislu.

Vrijeme prevođenja

U članku se ističe i: „Puna dva desetljeća cijeli niz stručnjaka prevodio je Sveto pismo“. Nije točno. Sveto Pismo sastoji se od 73 knjige i one su prevođene, jedna po jedna, da bi bile spojene u cjelinu. Svaku od svetopisamskih knjiga prevodio je po jedan prevoditelj ili prevoditeljica, ali u impresumu nije navedeno tko je što preveo. Od početne ideje do prvoga izdanja te Biblije prošle su 24 godine, ali čak 13 knjiga Svetoga Pisma bilo je prevedeno do 2006., dakle su dva desetljeća stajale u ladici. Dakako, Verbum, koji nije organizirao taj posao, za to nije odgovoran.

Stručnjaci su izigrani

Iako se u uvodu tvrdi da je Sveto Pismo prevodio „cijeli niz stručnjaka“ prešućeno je da su oni izigrani. Od 23 prevoditelja dvojica su u međuvremenu umrla, a većina živućih izrazito je nezadovoljna objavljenim prijevodom, jer ga zbog mnogih redaktorskih prekrajanja mnogi nisu mogli prepoznati kao svoj. Iz usporednih prijevoda biblijskoga stručnjaka i objavljenih prijevoda Mudrosti Salomonove, Evanđelja po Ivanu i Poslanice Rimljanima očito je da nisu objavljeni prijevodi biblijskih stručnjaka, nego da su oni iskasapljeni i profanirani. Nejasno je tko stoji iza tih preinaka.

Podloga za prevođenje

U uvodu članka ističe se i da su biblijske knjige prevođene „izravno s izvornog jezika – hebrejskog, aramejskog i grčkog“. Nije točno. Pokazano je kako svetopisamske knjige nisu prevođene prema kritičkim izdanjima za koje se u samoj Bibliji navodi da su bili predlošci. Neka prevoditeljska rješenja Očenaša pokazuju da je on prevođen s engleskoga, njemačkoga, francuskoga i talijanskoga, a ne sa spomenutih starih jezika. I jedan od prevoditelja te Biblije Dubravko Turalija upozorio je kako „su se neki od prevoditelja obilato služili ‘modernim’ tuđim prijevodima“.

Katolički prijevod?

U uvodu članka ističe se da je jedan „od najvećih izdavačkih pothvata u Hrvatskoj“ Biblija „u novom hrvatskom katoličkom prijevodu“. No, da bi prijevod Svetoga Pisma bio „katolički“, on sadržajno mora biti u skladu s katoličkom vjerom i ćudoređem, a pokazano je da ta Biblija – nije.

Hrvatski standardni prijevod?

Biblija Hrvatskoga biblijskoga društva ima podnaslov „hrvatski standardni prijevod. U razgovoru se ističe da je prijevod „oblikovan u duhu današnjeg hrvatskog standardnog jezika.“ U sljedećem odlomku sugovornik kaže: „izbjegavanje aorista i imperfekta ima za cilj da tekst bude što jasniji i bliži današnjem čitatelju. Ti se oblici, bez obzira na to koliko ih volimo, danas jednostavno više ne koriste u svakodnevnom jeziku i mnogima zvuče arhaično, pa mogu otežati razumijevanje.“ Kako prijevod može biti „oblikovan u duhu današnjeg hrvatskog standardnog jezika“ – a standardni hrvatski uključuje aorist i imperfekt – kada taj isti prijevod sustavno isključuje aorist i imperfekt? Standardni i svakidašnji jezik ne znače isto; potonji je osiromašena inačica prvoga. Ako se kanilo napraviti prijevod prema svakidašnjem govoru, zašto su ga naslovili „standardnim“? A nije točno ni da se aorist više ne rabi u svakidašnjem govoru, kada je zbog svoje kratkoće postao popularan u tekstnom dopisivanju preko mobitela.

Odjeci u javnosti

U članku se također ističe: „Nova Biblija izazvala je golemo zanimanje hrvatske javnosti, koje je praćeno uglavnom odobravanjem“. Nije točno. Bibliografija napisa o prijevodu Biblije Hrvatskoga biblijskoga društva pokazuje da od kraja prosinca 2025. do kraja ožujka 2026. pretežu negativne ocjene. Brzina kojom je prvo izdanje iscrpljeno lani prije Božića potvrđuje samo veliku potražnju za Svetim Pismom, ali nije dokaz kvalitete toga izdanja. Pozitivni osvrti na taj „katolički“ prijevod uglavnom dolaze od protestanata, kao što su Neven Klačmer, Matija Kovačević, Dalibor Kraljik i Dragutin Matak. No, ne može se zanemariti velik broj kritičkih osvrta stručnjaka raznih područja. Lošom su je ocijenili jezikoslovci i književnici: Vladimir Lončarević (1, 2), Rudolf Ćurković (1, 2), Marito Mihovil Letica (1, 2, 3), Siniša Vuković (1, 2, 3) i Mate Kovačević. Kao i biskupi: Martin Vidović i Ivan Šaško. Isto tako teolozi: Snježana Majdandžić-Gladić, Damir Šehić, Anton Šuljić, Dubravko Turalija, Tomislav Pervan, Marinela Blažutić, filozof Branko Malić i pravnik Dario Čehić. Uz gore navedene, na dodatne nedostatke ukazano je cijelom knjigom. Od izlaska te Biblije u prosincu nitko od prevoditelja ni urednika ni ikoji drugi katolički bibličar ili teolog o njoj nije objavio pohvalan prikaz',