Blokada Hormuškog tjesnaca pokazala je koliko su takvi uski prolazi osjetljivi na bilo kakva politička previranja. Pa kud onda prevesti naftu, ako je morski put zatvoren?

Odgovor se nameće sam po sebi - kopnenim putem. Cjevovodi koji vode kroz zemlje Bliskog istoka rade prekovremeno ne bi li zadovoljili potrebe, a neki su, čini se, odlučili posegnuti i za cestovnim prijevozom.

Fotografija mnoštva kamiona cisterni koji kroz ratom razorenu Siriju prevoze naftu do luke Banias na Sredozemnom moru, pokazala je da su neke zemlje odlučile iskoristiti priliku koja im se otvorila.

'Sirija se pokazala rješenjem za stratešku krizu u regiji', istaknuo je dužnosnik sirijskog Ministarstva vanjskih poslova, Obayda Ghadban.

Nedavno je privremeni sirijski predsjednik Ahmad al-Sharaa izjavio kako je 'Sirija, koja je nekoć bila poprište tuđih sukoba, odabrala je biti most prema sigurnosti i temeljni stup rješenja'.

Otkad je Iran blokirao pristup tjesnacu, pošiljke nafte kamionima su se prevozile iz Iraka u Siriju i otpremale na europska tržišta preko sirijske luke Banias, zaobilazeći Hormušku rutu. Ključni granični prijelaz između sjevernog Iraka i Sirije ponovno je otvoren nakon što je bio zatvoren više od desetljeća, a dužnosnici su ga hvalili kao dodatnu rutu za izvoz energije.

Kopnena ruta je sigurno manje učinkovita i skuplja od prijevoza izvoza kroz tjesnac, ali pruža zaobilazno rješenje sve dok Iran i SAD odmjeravaju snage blokadom nad kanalom.

Sirija je možda politički na dobitku od svog neutralnog položaja u regionalnom ratu i dalje će ekonomski patiti od sukoba. Dugoročno bi mogla imati koristi od infrastrukturnih projekata, poput predloženih željezničkih pruga i plinovoda koji bi povezali Zaljev s Turskom i europskim tržištima, ali činjenica je da će ostvarivanje tih projekata potrajati godinama. Ako se uopće ostvare, piše Associated Press.