Njemačka kancelarka Angela Merkel sastala se u ponedjeljak i utorak s britanskim, nizozemskim i švedskim premijerima Cameronom, Rutteom i Reinfeldtom u švedskom Harpsundu, gdje su u ladanjskoj idili razgovarali o tome tko treba postati budući predsjednik Europske komisije. Trojica spomenutih lidera su glavni protivnici imenovanja Luksemburžanina Jean-Claudea Junckera na tu moćnu funkciju
Službeno su se Angela Merkel, Mark Rutte, David Cameron i njihov švedski domaćin Frederik Reinfeldt sastali na mini-summitu u Harpsundu kako bi razgovarali o stvaranju radnih mjesta u EU, te institucionalnim promjenama i strukturalnim reformama koje bi trebale to potaknuti, ali nema sumnje da se u razgovoru trojice premijera i jedne kancelarke često spominjalo ime Jean-Claudea Junckera. Glavni kandidat Europske pučke stranke na izborima za Europski parlament trebao bi postati – ako se bude držalo obećanja iz kampanje – novi predsjednik Europske komisije, što je razvoj događaja koji se nekima unutar Unije nimalo ne sviđa.
Ponajviše britanskom premijeru Cameronu, koji je čak na sastanku u Bruxellesu zaprijetio kako će njegova država onda napustiti EU. Prigovor švedskog premijera Reinfeldta je pak na proces kojim je Juncker isplivao kao kandidat za predsjednika Europske komisije, jer švedski lider ne misli da su rezultati izbora za Europski parlament obvezujući za premijere okupljene u Europskom vijeću kada predlažu kandidata za najmoćniji položaj izvršne vlasti EU. Reinfeldt je u intervjuu za Financial Times izjavio kako izbor predsjednika Komisije treba ostati u rukama Europskog vijeća jer se 'ovako sužava broj kandidata između kojih se može birati'. Nizozemski premijer Rutte, inače liberal, također bi radije da netko drugi, a ne pučanin Juncker postane predsjednik EK, iako je Europska pučka stranka osvojila najviše glasova za Europski parlament.
Jedina koja, barem nominalno, podržava na ovom mini-summitu Junckera jest Merkel, koja je pod pritiskom njemačke javnosti, vlastite stranke, ali i koalicijskog partnera SPD-a u Njemačkoj preuzela ulogu braniteljice legitimiteta europskih izbora, za koje se ovaj put najavljivalo da će biti drugačiji. Ponajviše u tome što su glavni kandidati različiti europskih frakcija predstavljeni ujedno i kao budući šefovi Europske komisije, pa su se tako za tu poziciju s najviše šansi natjecali Juncker ispred EPP-a i Nijemac Martin Schulz ispred Socijalista i demokrata (S&D).
Frankfurter Allgemeine Zeitung, inače blizak Merkeličinoj politici, izvještava da se 'kancelarka bori za Junckera', a na zajedničkoj press-konferenciji s trojicom premijera njemačka kancelarka je izjavila kako je 'potrebno više poštovanja među različitim institucijama', te indirektno ukorila Camerona izjavom da 'prijetnje nisu poželjne'. Merkel je i ponovila da je za nju 'Jean-Claude Juncker i dalje glavni kandidat za predsjednika Europske komisije', te podsjetila da izbor na tu funkciju traži podršku Europskog parlamenta. Cameron i Reinfeldt pak zauzimaju stav da Europski parlament ne može imenovati budućeg predsjednika EK, nego tek potvrditi izbor lidera 28 država članica EU.
Kako javlja BBC, Reinfeldt smatra da se ovako 'izvrće Lisabonski sporazum' u kojemu stoji da Europsko vijeće 'treba uzeti u obzir rezultate' izbora za Europski parlament, što ne podrazumijeva automatizam u izboru predsjednika EK. Junckeru se zamjera i da je protivnik reformi te da pretjerano zagovara europske integracije, što naročito smeta Velikoj Britaniji i Švedskoj.
Der Spiegel u svojem komentaru upozorava Merkel da je pogrešno 'što traži kompromis s euroskepticima' te da bi trebala 'izaći u susret onima koji su izbore za Europski parlament shvatili ozbiljno'. 'Iako su kompromisi tipični za Europsku uniju pa je razumljiv pokušaj kancelarke Merkel da dođe do jednoga, u ovom slučaju je to pogreška. Europski izbori su u Njemačkoj predstavljeni i prihvaćeni kao utrka dvojice Spitzenkandidata za određenu poziciju, te se rezultat glasanja ne može podvrgnuti kompromisu. Pobjednik je pobjednik', zaključuje Der Spiegel, čime se pokazuje da će u sukobima oko budućeg predsjednika Europske komisije biti pobjednika, ali i gubitnika.
Poslovično konsenzusu i kompromisu sklona briselska nomenklatura sada se doista nalazi u neistraženom teritoriju, te se po prvi puta ne zna tko će na kraju balade o Junckeru prevladati.