U središtu zapadne Ukrajine, Lavovu, nekoliko tisuća ljudi zauzelo je administraciju Lavovske oblasti. Guverner Oleh Salo natjeran je da potpiše ostavku, a dokument je slavodobitno pokazivan u lokalnim medijima. Operacijom je upravljao Ljubomir Meljničuk, član ultradesničarske partije Svoboda. Guverner Salo oglasio se malo kasnije i potvrdio da je bio prisiljen na taj čin te da ne namjerava odstupiti.

Sličan scenarij dogodio se u Rovenskoj te u Ternopilskoj oblasti. Mediji javljaju da su u Lavovu, Hmeljnickom, Ivano-Frankivsku i Rovnom prosvjednici barikadama ogradili zdanja administracije. Prema najnovijim informacijama, u žestokom okršaju za zgradu lokalne skupštine u Černjivcima ranjen je predsjednik skupštine Mihail Papijev.

Lokalnu vlast pokušali su nasilno svrgnuti i u gradovima Žitomiru, Lucku i Čerkasiju, u kojem je policija prema službenim podacima uhapsila 58 ljudi.

Prosvjednici pokušavaju srušiti guvernere regija jer ih imenuje predsjednik Viktor Janukovič, protiv čije vlasti već dva mjeseca bjesne prosvjedi. Oni su kulminirali u srijedu, nakon što je stupio na snagu zakon koji zabranjuje nedozvoljene mitinge u Ukrajini i oštro kažnjava njihove sudionike.

Zapadna Ukrajina proključala je nakon što je službeni Kijev u studenome iznenada otkazao trgovinski sporazum s Europskom unijom, u zamjenu za stabilizacijski novčani kredit od Rusije. Stanovništvo Ukrajine zapadno od Dnjepra dominantno je proturuski raspoloženo dok je istok zemlje, u kojemu se nalaze najveći gradovi i ključna industrija, blizak političkim opcijama koje tradicionalno zbližavaju Kijev i Moskvu.

Zbog tako izrazite polarizacije mnogi strepe od građanskog rata i raspada Ukrajine. Sociolozi kompanije Research & Branding Group proveli su istraživanje o podršci prosvjedima u Kijevu početkom prosinca (tada još nije bilo mrtvih). Podršku 'Euromajdanu' tada je izrazilo 49 posto upitanih dok je njih 45 bilo protiv demonstracija. Svega šest posto nije znalo dati odgovor. Ispitanicima je, zanimljivo, bilo teže odrediti se prema vanjskopolitičkim smjernicama oko kojih je sukob izbio: trgovinski sporazum s EU-om podržalo je 46 posto ispitanih, a carinsku uniju s Rusijom 36 posto. Skoro petina anketiranih nije se mogla opredijeliti.

Kako se i očekivalo, velika podrška prosvjedima zabilježena je samo na zapadu Ukrajine te nešto manja u središnjem dijelu. Istok i jug su, prema svim dosadašnjim pokazateljima, većinski protiv. Parlament poluotoka Krima, jedine većinski ruske regije u Ukrajini, oštro je osudio prosvjednike i traži od predsjednika da uvede izvanredno stanje. Službeni Krim nazvao je vođe oporbe provokatorima te poručio da ta regija, u kojoj su postojale separatističke tendencije, neće živjeti u nacionalističkoj Ukrajini. Osim suprotstavljenog viđenja budućnosti, stanovnici istoka i zapada u znatnoj mjeri imaju suprotstavljeno viđenje povijesti zemlje te uloge Sovjeta, odnosno nacističkih saveznika u Ukrajini prije, za vrijeme i poslije 2. svjetskog rata.

U međuvremenu se u Kijevu nastavljaju prosvjedi. Kommersant javlja da je dio prosvjednika zauzeo zgradu Ministarstva poljoprivrede koja bi im, navodno, trebala poslužiti kao nekovrsni stožer u situaciji kada temperature padaju sve niže ispod nule.

Ne računajući Kijev, od svih gradova u kojima su prosvjednici blizu zauzimanja institucija lokalnih vlasti, samo Lavov i Čerkasi ulaze u 20 najvećih gradova Ukrajine.