Po Trumpu, Iran želi postići dogovor sa Sjedinjenim Državama o svojem nuklearnom programu, ali 'ne želi pristati na uvjete koje on smatra nužnim'. S druge strane Iran, preko ministra vanjskih poslova Abasa Aragčija, tvrdi da SAD 'preklinje kako bi pregovori počeli'.

Iran spreman uzvratiti napadima na američke baze u Europi

U međuvremenu se promet kroz strateški krucijalni Hormuški tjesnac odvija otežano ili nikako, Trump prijeti susjednom Omanu, a svjetski mediji poput Financial Timesa objavljuju da je Iran, u slučaju da se američki napadi intenziviraju, spreman uzvratiti napadima na američke baze u Europi. Izrijekom se spominju Bugarska i Cipar.

Iranske snage navodno razmatraju i napad na podmorske optičke kabele u Hormuškom tjesnacu, što bi poremetilo svjetski internet, ali i trgovinu.

Jedan od ključnih trenutaka u ovom sukobu zapravo tek slijedi: radi se o američkim midterm izborima za oba doma Kongresa, na kojima bi Trumpova Republikanska stranka mogla izgubiti većinu i čini se, kako za tportal tumači bivši saborski zastupnik i geopolitički analitičar Tonči Tadić, da Iran o tome itekako vodi računa.

'U ovom trenutku svi kombiniraju: Trump želi ograničiti ratna djelovanja do izbora, nakon kojih bi prešao u brutalnu ofenzivu, a Iran s druge strane razumije tu igru i želi ga 'navući' na što žešći rat u idućim mjesecima kako bi pomogao da izgubi izbore. U ovom trenutku to je izvjestan scenarij. Buduća demokratska većina u Kongresu i Senatu neće biti sklona avanturama poput ove u Iranu, a sve neugodne posljedice, poput budućeg nepovoljnog aranžmana oko Hormuza, moći će prišiti Donaldu Trumpu i republikancima', kaže Tadić za tportal.

Ipak, on ne smatra izglednima moguće iranske napade na američke baze na europskom tlu.

Tadić: Nema ozbiljnih indicija o mogućim napadima na Europu

'Iranci su prethodno napali američke baze u svim zemljama regije s dva cilja: prvo, žele im otežati logističku poziciju i opskrbu za vođenje rata, i drugo, žele umanjiti američki utjecaj u tom dijelu svijeta. Oni stvaraju pritisak na susjedne zemlje kako bi im postalo jasno da ih Amerika ne može štititi i kako bi došli do zaključka da bi im bilo najkorisnije zamoliti SAD da se povuče s njihova tla. No zasad nema nikakvih ozbiljnih indicija o mogućim napadima na Europu jer je jasno da bi u tom slučaju bio aktiviran članak 5. Povelje NATO-a o kolektivnoj obrani, što bi dovelo do stvaranja široke paneuropske ratne koalicije. Ne, Iran želi da SAD nastavi srljati u ovaj rat, ali bez potpore saveznika', objašnjava sugovornik tportala.

Veliku pažnju javnosti izazvala je tvrdnja bivše zastupnice Republikanske stranke Marjorie Taylor Green da Trumpova administracija 'ozbiljno razmišlja o korištenju nuklearne bombe protiv Irana, konkretno za uništenje iranskog postrojenja za obogaćivanje urana blizu Isfahana'.

Je li doista moguća upotreba nuklearnog oružja?

'Tu tvrdnju treba uzeti s dozom rezerve jer se radi o ženi koja je bila beskrajno odana Trumpu i podržavala ga u apsolutno svemu sve do otkrića njegove uloge u aferi oko Jeffreyja Epsteina, kada je postala njegova ljuta protivnica. Moguće je da se barem djelomično radi o istini, ali i da se radi o njenoj osobnoj osveti Trumpu. Na koncu, gledajući i kroz političku optiku, ona je vrlo dobro svjesna toga da republikansku biračku bazu poprilično iritira pokretanje novog rata i to predsjednika koji je osvojio mandat na obećanju da će okončati sve ratove. No je li doista moguća upotreba nuklearnog oružja? Za to bi se moralo dogoditi suglasje svih razina odlučivanja u SAD-u jer se ne radi samo o vojnom, nego i o diplomatskom i, na koncu, PR-ovskom potezu. Pitanje je kakva bi se poruka time poslala, kakav bi se presedan dogodio i što bi uslijedilo. Ovo posljednje ključno je pitanje jer na Mediteranu i na Bliskom istoku nikada ne postoji kraj, već se uvijek ide u neke nove epizode', slikovit je Tadić.

U ovom trenutku, upozorava, SAD je isključen iz gotovo svih važnih razgovora: s jedne strane formirana je široka koalicija europskih, mediteranskih, afričkih i arapskih zemalja koje pregovaraju oko prolaza kroz tjesnac Bab-el-Mandeb, kojemu po iranskom nalogu prijete jemenski pobunjenici hutisti, no u tim pregovorima nema Amerike. S druge se strane odvijaju pregovori između Irana i Omana oko Hormuškog tjesnaca, s time da leđa Omanu drže sve zemlje Perzijskog zaljeva izuzev Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Ni u tim razgovorima nema SAD-a.

'Prije šest mjeseci, 28. veljače, kroz Hormuz se plovilo bez smetnji i nitko nije znao u kakvom je stanju iranski nuklearni program – mada je bilo jasno da ono nije bajno nakon lanjskog američkog bombardiranja – a sam iranski režim bio je uzdrman demonstracijama i načet sankcijama te se cijela regija oslanjala na zaštitu SAD-a. Nakon šest mjeseci rata kroz Hormuz se gotovo ne plovi, iranski režim je ojačan i dodatno radikaliziran, nitko i dalje ne zna u kakvom je stanju njihov nuklearni program – ali je jasno da bi to oružje sada bili skloniji koristiti – a u tom dijelu svijeta nitko više ne doživljava Ameriku kao zaštitnika. Mora se priznati, u ovih pola godine Donald Trump odradio je majstorski posao', sarkastično zaključuje Tadić.