U svijetu u kojem su granice sigurnosti ponovno postale porozne, baltičke zemlje – Litva, Latvija i Estonija – predvode europske pripreme za najgori mogući ishod. Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. strateška percepcija sigurnosti u Europi radikalno se promijenila. Ako se dotad vjerovalo da su zdravstveni sustavi zadnji koje bi rat pogodio, Ukrajina je pokazala suprotno. Bolnice i liječnici bili su mete, a pacijenti kolateralne žrtve.

'Kad su mediji objavili da je rat počeo u Ukrajini, bilo nas je strah. Nismo znali imamo li dovoljno resursa ako se to dogodi ovdje', rekla je liječnica Martyna Veronika Noreikaitė. Danas se, kaže, osjeća spremnije – zahvaljujući obuci, simulacijama i boljoj koordinaciji, piše Politico.

Vojne i civilne vježbe naveliko se planiraju

Litva planira sedam velikih vježbi s vojskom samo ove godine i više od deset civilnih sigurnosnih treninga. U suradnji s Oružanim snagama i Savezom strijelaca, medicinsko osoblje trenira hitnu evakuaciju, trijažu, rad bez struje, pa i zbrinjavanje ranjenika s amputiranim udovima, opeklinama i prostrijelnim ranama.

Pripremaju se i bolnice. Sveučilišna bolnica u Vilniusu organizira podzemne operacijske sale, vlastite izvore struje i vode te heliodrome za evakuaciju. 'Moderni rat ne štedi ni civile ni infrastrukturu. Moramo biti sposobni funkcionirati i bez struje, interneta i vode', rekao je Tomas Jovaiša, ravnatelj bolnice.

Estonija je otišla korak dalje: zdravstveni radnici dobit će pancirke i satelitske telefone. U slučaju gubitka mreže, planira se uspostava autonomne internetske veze. 'Učimo iz iskustva Ukrajine – nećemo dopustiti da nas napad iznenadi', poručuje estonski zdravstveni dužnosnik Ragnar Vaiknemets.

Zemlje se bore s nedostatkom zaposlenika

Najveća slabost, međutim, nije oprema, nego ljudi jer se baltičke zemlje bore s manjkom medicinskog osoblja. U Estoniji ima gotovo dvostruko manje zdravstvenih radnika po glavi stanovnika nego u Njemačkoj, a istraživanja u Litvi pokazala su da bi više od četvrtine medicinara napustilo zemlju u slučaju rata, dok je trećina neodlučna.

'Kad su nam dali da potpišemo izjavu da ćemo ostati ako izbije rat, potpisala sam. Nemam obitelj, pa bih ostala. Ali iskreno – ne znam tko bi sve stvarno došao', priznaje Noreikaitė.

Dosad su im iz Ukrajine premještene četiri tisuće pacijenata u tri godine ratovanja. Jos Joosten, medicinski savjetnik u Europskoj službi za vanjsko djelovanje, upozorava da bi u stvarnom europskom ratu ta brojka mogla biti dosegnuta u dva tjedna.

Kao i svi, i baltičke zemlje se nadaju miru. Ali povijest ih je naučila da se na to ne smiju osloniti. 'Imamo loše susjede – Rusiju i Bjelorusiju', rekao je Daniel Naumovas, zamjenik litavskog ministra zdravstva.

'Moramo biti spremni za najgore, ali se nadamo da se to nikada neće dogoditi', zaključuje Vaiknemets.