Nakon što je Europska unija iransku Revolucionarnu gardu proglasila terorističkom organizacijom, islamska republika brzo je uzvratila proglasivši sve vojske članica EU-a terorističkima. Među njima je automatski i naša, hrvatska vojska.

Na tom tragu, javili smo se MORH-u i pitali ih kako situacija s Iranom trenutno izgleda iz njihove perspektive te na koji način to utječe na sigurnost naše države. Kako za civile, tako i za vojnike. Iako nisu komentirali koliko se povećao potencijalni rizik od hibridnih napada i koliko je općenito takav razvoj događaja zabrinjavajući, kratko su nam naveli da s Iranom nije bilo formalne komunikacije o tom pitanju.

'Ministarstvo obrane RH nema akreditiranog vojnog izaslanika za Iran. Također, pomoćnik vojnog izaslanika Irana akreditiran u Republici Hrvatskoj nije dostavio notu ni demarš po pitanju proglašenja Iranske nacionalne garde terorističkom organizacijom. S obzirom da je sigurnosno pitanje u tom smislu sveobuhvatnije i ne uključuje samo obrambeni sustav, Ministarstvo obrane kontinuirano i aktivno u suradnji s nadležnim sigurnosnim agencijama i drugim ministarstvima prati razvoj situacije po ovom pitanju', komentirali su iz MORH-a za tportal.

Kovačević: 'Ne vjerujem da Iran može napasti Europu'

Podsjetimo, u utorak smo na temu verbalnog rata između Irana i EU-a razgovarali s bivšim veleposlanikom Hrvatske u Rusiji, a danas geopolitičkim analitičarom i stručnjakom Božom Kovačevićem. Na upit o realnoj opasnosti koju bi Iran mogao predstavljati Europskoj uniji, pa tako i Hrvatskoj, u hibridnom, terorističkom te aspektu izravnog vojnog napada, naš sugovornik navodi kako ne misli da nam prijeti izravna opasnost.

'Ne vjerujem da Iran raspolaže sposobnostima koje bi mu omogućile da napadne Europu. Pretpostavljam da su njihove zalihe uglavnom potrošene u ratu s Izraelom i da je to zapravo dio uzroka sadašnjih nemira. Što se tiče Iranaca u Europi, koliko ja razumijem, većina tih ljudi pobjegla je pred teokratskim režimom i sumnjam da bi mu mogli biti potpora ili instrument koji bi koristio taj režim. U hibridnom ratovanju prednjače zapadne zemlje, koje su se prve osposobile za taj vid ratovanja, a o tome se sve češće govori jer su i njihovi suparnici u sustavu međunarodnih odnosa stekli sposobnosti za vođenje takvih ratova. Iran, međutim, zaostaje za Zapadom pa, generalno gledajući, mislim da u najnaprednijim oblicima hibridnog ratovanja ne može učiniti bog zna što', ustvrdio je između ostalog Kovačević.

S druge strane, smatra da je moguće da bi u slučaju američkog napada na Iran građani diljem Europe mogli prosvjedovati i osuđivati podršku Europske unije SAD-u, kao što se diljem Europe prosvjedovalo protiv izraelskih akcija u Palestini. S druge strane, naš sugovornik upozorava da bi ovaj rat riječi mogao narušiti diplomatske odnose te je zabrinut jer, ističe, nikome ne treba eskalacija, već razgovori.

'Ovo doista može rezultirati time da se ti (vojni) atašei, ako se utvrdi da su pripadnici Revolucionarne garde, proglase personama non grata, i ako to učini jedna strana, sasvim sigurno će to učiniti i druga. Evo, ovo je primjer toga kako rat riječima može dovesti do stvarnog povećanja napetosti, a mislim da bi riječi i diplomatske vještine ponajprije trebale biti korištene za deeskalaciju. Nažalost, i Europska unija i cijeli kolektivni Zapad sve su češće raspoloženi silom rješavati probleme u sustavu međunarodnih odnosa. Takav odnos prema drugim državama samo povećava izglede za neki opći rat i taj trend treba promijeniti ako želimo da ne zahvati i Europu', zaključio je Kovačević u razgovoru za tportal.