Takvu procjenu iznio je Mehdi Mohammadi, savjetnik glavnog iranskog pregovarača u razgovorima sa SAD-om, Mohammada Baghera Ghalibafa. U objavi na Telegramu naveo je da su Amerikanci predložili rok od otprilike dva tjedna, nakon kojeg bi Trump trebao odlučiti o mogućoj vojnoj akciji, piše Guardian.

Mohammadi, čije se izjave smatraju dobrim pokazateljem Ghalibafova stajališta, doveo je u pitanje Trumpove tvrdnje da je vojna opcija isključena. Tvrdi da Washington priprema ograničeni napad, a da Iran već razrađuje odgovor.

Ako se američke sankcije nastave, upozorio je, Iran bi mogao biti prisiljen na sveobuhvatan preventivni rat kako bi se ‘povećala cijena sankcija za neprijatelja’.

Mohammadi je američki odgovor na najnovije iranske prijedloge o ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca nazvao ‘ne samo nezadovoljavajućim, nego i potpuno obmanjujućim’. ‘Ne žele osloboditi zamrznuta sredstva. Ne žele ukinuti sankcije i ne žele zaustaviti rat u Libanonu’, poručio je.

Otkrio je i da je Iran odbio zahtjev američkog potpredsjednika JD-a Vancea za izravan sastanak s iranskim pregovaračima prije nego što Teheran odgovori na američke uvjete za ukidanje blokade tjesnaca.

Teheran strahuje od unutarnje destabilizacije

Trump se zasad odlučio za strategiju gospodavskog pritiska na Iran, uz pooštravanje blokade njegova izvoza nafte, dok se istodobno omogućava izvoz nafte drugih zaljevskih država kroz Hormuški tjesnac.

Mohammadijeve procjene upućuju na to da dio iranskog vodstva strahuje kako bi takva strategija mogla destabilizirati zemlju. Gospodarski problemi mogli bi potaknuti nove prosvjede, možda i u vrijeme godišnjice masovnih demonstracija koje su počele krajem prosinca prošle godine.

Iransko vodstvo zbog toga bi moglo zaključiti da sadašnje stanje, koje se opisuje kao ‘ni rat ni mir’, nije dugoročno održivo te da je potrebno djelovati preventivno.

Unatoč tvrdnjama Teherana da njegova blokada Hormuškog tjesnaca daje rezultate, postoje znakovi da gospodarski pritisak zasad ne pogađa tržište nafte onoliko snažno koliko bi Iran želio. Cijena sirove nafte Brent kreće se oko 93 dolara po barelu, dok je saudijska proizvodnja nafte gotovo dosegnula prijeratnu razinu od 9,3 milijuna barela dnevno.

Iran je, nastojeći zatvoriti moguće rupe u blokadi, objavio da je prije tri dana bombardirao američko radarsko postrojenje na omanskom otoku Didamar.

Iran ne želi izvoziti obogaćeni uran

U međuvremenu je Mohsen Rezaei, tajnik iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, izjavio da je Rusiji poručio kako Iran ne namjerava iz zemlje iznijeti ni najmanji dio svojih zaliha visoko obogaćenog urana. Kao razlog je naveo mogućnost da bi taj materijal mogao biti potreban za planirane nuklearne podmornice.

Još jedan visoki dužnosnik, Mohammad Mokhber, savjetnik vrhovnog vođe Modžtabe Hamneija, upozorio je Europu da bi svako sudjelovanje u američkoj blokadi bilo ‘čin rata koji će ostati urezan u povijesno pamćenje nacije’.

Teheran sve otvorenije upozorava da bi u slučaju nastavka sukoba na meti mogle biti i američke baze u Europi. Rezaei je poručio: ‘Ako američki zrakoplovi polete iz udaljene vojne baze i dođu bombardirati Iran, napast ćemo i tu bazu. To objavljujemo sada kako sutra ne bi imali izgovor.’

Američki državni tajnik Marco Rubio ovog je tjedna dao naslutiti da Washington smatra kako je gospodavno gušenje Irana dovoljno te je iranske zahtjeve opisao kao nerealistične.

Ipak, Trump je pod pritiskom da riješi krizu prije nego što demokrati 3. siječnja preuzmu kontrolu nad Kongresom. Prema anketi Reutersa i Ipsosa, čak 71 posto Amerikanaca želi da Kongres donese zakon kojim bi se okončao rat u Iranu.

Poruka s nedavnih međuizbora bila je da je sukob izrazito nepopularan, no demokrati zasad nemaju strategiju kojom bi ga okončali i ponovno otvorili Hormuški tjesnac. Time bi politička inicijativa mogla ostati u rukama Bijele kuće i sve tvrđe iranske vlasti.