Središnji dio nove industrijske strategije predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen čini prijedlog Akta o ubrzavanju industrijske proizvodnje (IAA). Njime bi države članice trebale odrediti posebne industrijske zone s bržim izdavanjem dozvola, boljom infrastrukturom i učinkovitijom koordinacijom javnih tijela kako bi privukle velike investitore.

Zašto je baš Dunkirk postao primjer?

Dunkirk, lučki grad na sjeveru Francuske, nakon Drugog svjetskog rata izrastao je u jedno od najvećih europskih središta proizvodnje čelika. No slom industrije tijekom 1980-ih, a zatim i financijska kriza 2008., teško su pogodili grad, koji je godinama tražio novi gospodarski identitet.

Preokret je započeo 2014., kada je gradonačelnik Patrice Vergriete pokrenuo strategiju usmjerenu prema zelenoj industriji i dekarbonizaciji.

'Naša industrijska strategija temelji se na zelenoj tranziciji i industrijskoj dekarbonizaciji. Umjesto privlačenja industrija 20. stoljeća, odlučili smo se usredotočiti na proizvođače baterija i druge tvrtke iz sektora čistih tehnologija', rekao je Vergriete za Politico.

Rezultati su vidljivi. Stopa nezaposlenosti pala je s 11,9 posto 2013. na 8,6 posto ove godine, a grad očekuje da će novi projekti do 2030. otvoriti oko 20.000 izravnih i dodatnih 10.000 neizravnih radnih mjesta.

Lokalne vlasti ističu da ulaganja nisu bila usmjerena isključivo na tvornice. Grad je paralelno ulagao u javni prijevoz, škole, stanogradnju i kvalitetu života kako bi privukao radnike i njihove obitelji.

Rafaël Ponce, direktor razvojne agencije EcosystèmeD, smatra da je upravo ukupna privlačnost regije bila ključ uspjeha.

Ono što Bruxelles ne može prepisati

Iako Komisija želi da svaka država članica uspostavi barem jedno industrijsko 'akceleracijsko' područje, brojni stručnjaci upozoravaju da Dunkirk raspolaže prednostima koje se ne mogu jednostavno stvoriti političkom odlukom.

Grad ima dubokomorsku luku, obilje električne energije iz francuskih nuklearnih elektrana, razvijenu prometnu infrastrukturu, kvalificiranu industrijsku radnu snagu te više od desetljeća dosljedne lokalne politike.

André Wolf iz Centra za europsku politiku u Berlinu upozorava da bi države članice bez bolje međusobne koordinacije mogle završiti u međusobnom natjecanju za iste investitore, čime bi se oslabila postojeća industrijska središta.

Prema njegovu mišljenju, nacionalne vlade trebale bi redovito razmjenjivati informacije o svojim industrijskim strategijama, no takvi mehanizmi zasad nisu predviđeni prijedlogom Komisije.

Iz Komisije poručuju da cilj nije koncentrirati ulaganja u nekoliko regija, nego omogućiti da svaka država razvije barem jedno područje u kojem će se industrijski projekti moći realizirati brže i predvidljivije.

Milijarde ulaganja privukle su najveće kompanije

Dunkirk je već uspio privući neke od najvećih industrijskih investicija u Europi.

Čeličana ArcelorMittal početkom godine najavila je ulaganje od 1,3 milijarde eura u modernizaciju pogona i prelazak na ekološki prihvatljiviju proizvodnju.

Tvrtka Verkor otvorila je krajem prošle godine svoju prvu gigatvornicu baterijskih ćelija, projekt vrijedan oko tri milijarde eura javnog i privatnog kapitala.

Predstavnici industrije ističu da su ključni razlozi za ulaganja dostupnost zemljišta, luka, željeznica, jeftina niskougljična električna energija te postojeća mreža dobavljača i stručnih radnika.

Može li svaka država stvoriti svoj Dunkirk?

Stručnjaci smatraju da će to biti teško.

Philipp Lausberg iz Europskog centra za politike (EPC) podsjeća da Francuska ima dugu tradiciju aktivne industrijske politike i snažnu ulogu države u gospodarskom razvoju, što nije slučaj u svim članicama EU-a.

Wolf dodatno upozorava da uspješni industrijski klasteri nastaju desetljećima, kroz razvoj dobavljača, istraživačkih centara i kvalificirane radne snage, a ne samo izgradnjom novih industrijskih zona ili dodjelom subvencija.

Postoji i opasnost da bogatije članice ponovno privuku najveći dio ulaganja, kao što se dogodilo nakon ublažavanja pravila o državnim potporama tijekom energetske krize 2022., kada su najveći dio odobrenih subvencija iskoristile Njemačka i Francuska.

Sam gradonačelnik Dunkirka priznaje da njihov model nije moguće jednostavno preslikati.

'Ne može se kopirati jer svaka regija ima svoje posebnosti', rekao je Vergriete, dodajući da bi se ipak temeljna načela industrijskog preporoda mogla primijeniti i drugdje.

Istovremeno smatra da je europska industrijska politika nužna kako bi se Unija uspješnije nosila s konkurencijom Kine.