Svjetsko prvenstvo u nogometu kojemu su po prvi put domaćin bile čak tri države (SAD, Kanada i Meksiko), na kojemu je po prvi put sudjelovalo čak 48 reprezentacija i koje je po općem dojmu bilo ispolitizirano i iskomercijalizirano kao nijedno prije, završilo je trijumfom aktualnih europskih prvaka Španjolske
Od najveće nogometne pozornice Lionel Messi umjesto s pokalom u ruci oprostio se suzama u očima, Englezi su s broncom učinili korak naprijed prema utopiji da će se nogomet doista jednom 'vratiti kući', a pamtit će se i debitantski nastupi egzotičnih ekipa Zelenortskih otoka i Curaçaa, solidna Norveška, debakl Njemačke, Nizozemske ili Brazila, te ponovne sudačke kontroverze - među njima svakako taj famozni 'pramen kose' Igora Matanovića.
vezane vijesti
I, dakako, Donald Trump i sve povezano s njim: od ulizivačke i besmislene 'nagrade za mir' koju mu je uoči prvenstva uručio predsjednik FIFA-e Gianni Infantino pa do posljednjih kadrova s prvenstva kada su ga morali doslovno odvući s pozornice namijenjene pobjednicima, američki predsjednik izazivao je kontroverze, zgražanja i prosvjede.
Posebno kada je javno priznao da je urgirao kod Infantina kako bi se američkom igraču Balogunu ukinula rutinska suspenzija od jedne utakmice zbog prethodno dobivenog crvenog kartona.
Predsjednik FIFA-e ovog se ljeta iz sivog činovnika u sjedni prometnuo u omraženu figuru među nogometnim navijačima - mnogi bi ga bez sumnje ne samo zasuli lažnim novčanicama poput prethodnika Seppa Blattera, nego i uvaljali u katran i perje - te je u jednom trenutku uspio postići da se čak i jednako mutna i zatvorena UEFA doima kao zaštitnik čistoće nogometa i zdravog razuma.
Mit o prvenstvu koje donosi milijarde
Infantino se zajedno s Trumpom hvali da su na ovom Svjetskom prvenstvu srušeni svi dosadašnji rekordi, no čini se da će trebati puno kreativnog računanja kako bi se potvrdila teza da će njegovi domaćini ekonomski profitirati. Po pisanju CNN-a njegov neto rezultat definitivno je negativan, a dvojbeno je hoće li biti ostvareni predviđeni indirektni učinci.
Tako se u SAD-u nije ostvario očekivani rast zapošljavanja, cijene hotela nisu porasle, rast maloprodaje u lipnju bio je slabiji nego u svibnju, a ukupni turistički promet također je stagnirao. Značajno je jedino porasla prodaja piva u Bostonu u vrijeme kada su ondje boravili škotski navijači.
CNN zaključuje da je moguće da se u gradovima domaćinima doista potaknula ekonomska aktivnost, no da se to vjerojatno poklopilo s negativnim ekonomskim utjecajem američkog rata protiv Irana.
Sama FIFA financijski je nesumnjivo ponovno profitirala, ostat će zapamćene i 'stanke za hidrataciju' koje su također uglavnom iritirale one od kojih se očekivalo da se u tih nekoliko minuta hidratiziraju, odnosno dodatno troše i nabijaju promet sponzorima i pokroviteljima prvenstva.
Pavičić: Apsolutna blamaža
Za književnika i kolumnista Jutarnjeg lista Juricu Pavičića nema nikakve sumnje: netom završeno Svjetsko prvenstvo od početka je do kraja bilo i ostalo apsolutna blamaža.
'To je prvenstvo u kojem jedna ekipa (Iran) nije mogla noćiti u mjestu utakmice jer su im domaćini uskratili vize. U kojem su suci i igrači zbog viznog režima otpadali s turnira. U kojem predsjednik zemlje domaćina jednim telefonskim pozivom poništi odluku suca na terenu, odnosno crveni karton, jer mu FIFA u tome poltronski popusti. Prvenstvo je bilo užasno i po potpunoj, nogometu nepripadajućoj amerikanizaciji, od 'cooling breaka' preko polusatnog 'showa' u finalu', kaže Pavičić za tportal.
'Ono je i u sportskom smislu bilo preveliko, inflatorno a koliko je god format s 48 momčadi omogućio petnaest minuta slave ekipama kao Curaçao ili Zelenortski otoci, toliko je prvenstvo pretvorio u nesagledivu, tromu trakavicu u kojoj se trebale odigrati 72 utakmice da bi se eliminiralo samo četvrtinu ekipa', dodaje Pavičić.
On je zadovoljan barem finalnim ishodom i činjenicom da je posljednjeg dana, na sreću, izbjegnuta 'potpuna blamaža' i pobjeda Argentine.
'Zamislite da je pokal uzela momčad koja u 116 minuta finala nije zapucala čak ni izvan okvira gola, koja je cijelo vrijeme prednjačila po prljavosti i provociranju, a Egipat je prošla nakon bestidne sudačke krađe. U cijeloj priči oko Svjetskog prvenstva samo je jedna stvar pozitivna: prvakom je postala baš dobra ekipa. Meni kao starom 'ivićevcu' godi što ta ekipa igra kolektivni, nenametljivi, racionalni nogomet bez zvijezda', govori Pavičić i zaključuje:
'Sukus cijele priče jest da Svjetsko prvenstvo treba uzeti iz ruke Infantinovoj kriminalnoj koteriji.'
Trogrlić: Nikad ovoliko politike, Trump si ne može pomoći
Komunikacijski stručnjak i politički analitičar Jerko Trogrlić razmišlja na sličnoj liniji: proteklo Svjetsko prvenstvo po njemu je bilo izrazito politizirano i to je, jasno, automatski loša stvar za sami sport.
'Ni za prethodna dva prvenstva u Rusiji i Kataru ne može se reći da nisu bila ispolitizirana, no Donald Trump sve je to obojao na svoj način, pa čak u jednom trenutku skinuo sve rukavice kada je sudjelovao u odluci da se jednom američkom igraču poništi suspenzija. Nikada se na ovako visokoj razini nije tako bjelodano dokazala povezanost nogometa, politike i novca - odnosno, nikada akteri nisu o tome tako otvoreno govorili', kaže Trogrlić za tportal.
Američki predsjednik, dodaje, jasno je demonstrirao da se naprosto ne može pomiriti s time da katkad nije, niti treba biti u glavnoj ulozi - primjerice kada se nakon dodjele pokala napadno gurao u kadar sa svjetskim prvacima.
'Svjetska prvenstva u nogometu tradicionalno su barem u određenoj mjeri služila i za promociju demokracije, nosila su jednu dozu pozitivne političke konotacije, ali ovo je jedan od rijetkih slučajeva kada se događalo suprotno i kada se sport napadno stavljao u geopolitički kontekst, a čak su i neki sportaši imali problema s viznim režimom, što je dosad bilo apsolutno nezabilježeno. Vladimir Putin je prije osam godina barem pokušao voditi računa o slici o Rusiji koja se šalje u svijet; Donalda Trumpa za sliku o Americi očito ni najmanje nije briga. Dogodio se ogroman raskorak između slike koju FIFA nastoji emitirati i stvarnosti koja se nametnula u Trumpovoj Americi', smatra Trogrlić.
On napominje da je 'amerikaniziranje' najpopularnijeg sporta na svijetu evidentno utjecalo i na same igrače, i na dinamiku utakmica na prvenstvu.
'Ostaje olakšanje da se barem na samom finalu nije dogodila potpuna eskalacija u ionako zategnutim odnosima između Trumpa i španjolskog premijera Pedra Sáncheza koji su sjedili u svečanoj loži', kaže Trogrlić čiji je konačni zaključak sličan Pavičićevom:
'Otvorena i vrlo oštra reakcija UEFA-e očit je znak da je Aleksandar Čeferin skinuo rukavice i ne bih se iznenadio da se s te adrese pokrene inicijativa za smjeni Giannija Infantina. Europljani možda jesu brojčano inferiorni, ali u svjetskom nogometu i dalje su povijesno i stvarno najmoćniji i oni su ti od kojih se očekuje akcija.'
