Kako komentirate ministarski tim koji je predstavio mandatar Tihomir Orešković? Kako komentirate to da je za sebe rekao kako je predsjednik Republike?
Predstavljeni tim je vrlo šarolik, ali izgleda da u njemu ipak dominiraju stranački ljudi. Broj potpredsjednika Vlade smanjen je na dva i sukladno sadašnjim propisima koji uređuju način rada Vlade, uži kabinet će imati samo tri člana. Kako sada stvari stoje, to će biti Tihomir Orešković, Tomislav Karamarko i Božo Petrov. Na taj će se način osigurati da se ključne političke odluke donose u trijaži na užem kabinetu prije no što dospiju na dnevni red sjednice Vlade. Centar političke moći biti će na užem kabinetu čije sjednice nisu otvorene za javnost i čiji dnevni redovi se ne objavljuju kao što je to slučaj sa sjednicama Vlade. Na taj će se način dalje od očiju javnosti razmatrati svi prijedlozi odluka prije nego dobiju zeleno svjetlo da idu na sjednicu Vlade. To što se mandatar nazvao predsjednikom Republike još je jedan primjer lapsusa koji proizlazi iz toga što ne vlada dobro hrvatskim jezikom. No ne bih tome pridavao posebnu pažnju. Mislim da se radi o jednoj od grešaka u govoru na koje se već polako navikavamo.

Kako komentirate kandidature Mije Crnoje koji na dužnosti ministra branitelja namjerava raditi registre izdajnika i agresora te Zlatka Hasanbegovića, pripadnika radikalne desnice, koji se bori protiv hrvatskog antifašizma i prava istospolnih zajednica?
Rad navedenih predloženika za ministre posebno ne pratim jer problematika branitelja i kultura nisu dio onoga što je u užem fokusu mog profesionalnog djelovanja. To mogu komentirati jedino kao građanin. Kad bi se provele neke od stvari koje spominjete, to bi bila očita prevara birača jer u kampanji o tome nije bilo ni riječi. Dapače, bilo je jasno isticano da se Vlada neće baviti ideološkim pitanjima nego reformama u području ekonomije, reforme javne uprave i sličnim temama.

Vjerojatni budući premijer Saboru i građanima će se obratiti prezentacijom u Power Pointu, a ne samo državničkim govorom. Kako gledate na to?
On će sigurno držati i govor koji će pratiti slajdove njegove prezentacije. Power Point prezentacija tehničko je pomagalo, uobičajeno u svijetu biznisa, ali i u akademskoj zajednici. Mislim da je razlog za to prvenstveno mandatarovo slabije vladanje hrvatskim jezikom pa se vjerojatno više nastoji staviti naglasak na sliku, a manje na ton, ako mogu tako reći. Na taj će način ono što izgovori u svom nastupnom govoru biti u drugom planu u odnosu na ono što će biti napisano u prezentaciji. On je očito svjestan toga da dovoljno dobro ne vlada hrvatskim jezikom i da bi mu se opet mogle potkrasti greške koje bi mogle biti predmet ismijavanja u javnosti kao što je to bilo u slučaju 'građevina' umjesto 'građani' pa je to vjerojatno glavni razlog zašto želi skrenuti pažnju na ono što je napisano, a ne na ono što će govoriti.

Je li to dobra strategija?
On u hrvatsku politiku definitivno unosi neke novine jer dolazi iz svijeta biznisa u kojemu je takav način komunikacije uobičajen, baš kao što je u našoj politici uobičajeno da se drže govori ex cathedra. Ne vidim nikakav veliki problem u odabranom načinu predstavljanja. Svi će vjerojatno gledati u ekran na kojem će se projicirati prezentacija, pratit će točke budućeg programa. Kasnije će se to uspoređivati s onim što će reći tijekom prezentacije, ali sve je to samo forma. Ono na što se trebamo usmjeriti je sadržaj. Trebamo vidjeti kamo će nas nova Vlada voditi, kakvu politiku namjerava provoditi, koje su ključne točke na kojim će se inzistirati i u kojem vremenskom roku. Mene posebno zanimaju strateški ciljevi i mjere na području reforme javne uprave, najavljenog teritorijalnog preustroja, vođenje politike regionalnog razvoja i sl. Kako će, i hoće li uopće te teme biti predstavljene, usmeno ili pismeno, svejedno je.

Koje su, prema Vašem mišljenju, ključne reforme na tom području koje bi se morale pokrenuti već u prvih šest mjeseci?
Mislim da je u prvih šest mjeseci nužno revidirati Strategiju razvoja javne uprave koja je usvojena u Saboru u proljeće prošle (2015.) godine kako bi se ona popravila na način da se u nju ugrade jasni ciljevi i mjere te rokovi provedbe reformi u području državne uprave, lokalne i regionalne samouprave te javnih službi. Jedna od ključnih točaka je svakako teritorijalni preustroj. O tome se mnogo govorilo tijekom kampanje, Most je na tome značajno inzistirao i nadam se kako su teritorijalni ustroj i decentralizacija svakako ključne točke programa nove vlade kad je riječ o javnoj upravi. Dugotrajna analiza postojećeg stanja nam nije potrebna jer analiza imamo dovoljno. Ono što trebamo su konkretna rješenja i potezi. No moram priznati da sam pomalo skeptičan da će teritorijalni preustroj i decentralizacija biti tek tako provedeni. Razlog tome su neki drugi kandidati za ministre koji su se u proteklom razdoblju iskazali kao vatreni zagovornici postojećeg teritorijalnog ustroja, posebno sadašnjeg broja županija. Tu prije svega mislim na kandidata za ministra regionalnog razvoja i fondova EU-a Tomislava Tolušića koji se kao predsjednik zajednice županija žestoko opirao smanjenju broja županija.

Znači li to da bi decentralizacija mogla biti jedno od izvorišta sukoba u novoj Vladi?
Kandidatkinja za ministricu uprave Dubravka Jurlina Alibegović (Most) će vjerojatno htjeti provesti neke reforme u tom pogledu jer je to zastupala u studijama koje je izrađivao Ekonomski institut, ali ako ministar regionalnog razvoja bude gospodin Tolušić (HDZ), vjerojatno će biti stalnih trvenja među njima u tom pogledu. K tome, gospodin Tolušić je član HDZ-a i vjerojatno će koristiti svoj politički utjecaj u stranci tako da na manje-više suptilan način blokira moguću reformu županijskog ustroja. No možda je u međuvremenu promijenio stav po tom pitanju. Bit će svakako zanimljivo pratiti što će se u tom pogledu događati u budućem razdoblju. Volio bih da dođe do ozbiljnog bavljenja javnom upravom te njezine značajne modernizacije i razvoja.

Formiranje vlade je potrajalo, razvuklo se do krajnjih (prvih) rokova. Možemo li s obzirom na taj spori proces dogovaranja kadrova HDZ-a i Mosta uopće očekivati brze reforme?
Vjerojatno ne možemo. Mislim da će ova Vlada imati značajnih izazova, i to prvenstveno u pogledu unutarnje koordinacije. Radi se o koaliciji dvije koalicije i ljudima koji se međusobno ne poznaju, ne veže ih zajednički ideološki okvir djelovanja. Uvjeren sam da će političke igre i igrice tek krenuti kad se vlada konačno formira, a stranački će ljudi u tim igrama vjerojatno biti puno vještiji od nestranačkih ministara. Stranački ljudi su naprosto navikli na političke, zakulisne manevre, rušenje zakona kroz proceduru međuresornih očitovanja i sl. Na to sve nestranački ljudi nisu navikli i sigurno će im trebati neko vrijeme da se osvijeste i shvate kako uopće cijeli sustav funkcionira i koja je snaga političkih stranaka. Primjerice, možete u nekom ministarstvu napisati super dobar zakon, ali taj zakon onda jednostavno nestane na dva-tri mjeseca i nitko ne zna gdje je, pa tek kasnije saznate da je prijedlog išao okolo po stranačkim središnjicama koje su ga prepravljale sukladno svojim interesnim preferencijama ili su čak u potpunosti zaustavile njegovo donošenje. Tome smo svjedočili praktički za svake vlasti do danas.

Imate li dojam da bi gospodin Orešković mogao biti taj koji će u takvim situacijama naprosto presjeći i donijeti samostalnu odluku?
Uvjeren sam da neće to moći. On bi mogao presjeći kad bi kod njega bila moć, ali treba biti svjestan toga da on nažalost nije najmoćniji čovjek u Vladi. Najmoćniji ljudi u Vladi sada su Tomislav Karamarko i Božo Petrov, jer kontroliraju saborsku većinu. Ako g. Orešković presiječe, kao što kažete, vrlo brzo bi se moglo dogoditi da neki njegovi prijedlozi zakona u Saboru jednostavno ne prođu. Ako se to bude ponavljalo, mogao bi izgubiti povjerenje stranaka koje su ga angažirale. U politici se ne igra na način da je onaj koji je na nekoj formalnoj poziciji vodstva ujedno i najmoćniji akter. Vidimo da on nije bio u mogućnosti ni sam izabrati svoj tim iako nas konstantno uvjeravaju da je mandatarova zadnja. On je dobio filtrirane kandidate, dobio je ljude koje su mu na stol stavili Karamarko i Petrov, pa je između njih mogao birati i stavljati veto. U tom pogledu njegova je bila zadnja, da odabere između nekoliko kandidata koje su mu predložili HDZ i Most. Ne vjerujem da će g. Orešković moći nešto odrješito presijecati. U privatnom sektoru to je moguće jer lidera na vrhu drže konkretni rezultati, pa zbog toga ima i manevarski prostor. U politici je na prvom mjestu politički interes. On može htjeti donositi odlične odluke, ali ako to nije u interesu onih kod kojih je stvarna moć, mislim da neće moći učiniti puno toga. Morat će trošiti silnu energiju da uvjeri stvarne nositelje moći, a to su stranke, da su njegove odluke ispravne i da je smjer koji predlaže upravo smjer kojim treba ići.

Koliki problem za njegovo moguće osvajanje moći može biti izostanak izbornog legitimiteta kod budućeg premijera?
On nema neposredni nego posredni izborni legitimitet – poduprijet će ga saborski zastupnici koje su direktno izabrali građani. Imali smo već ministre koji nisu bili na izbornim listama i to nije presudno za funkcioniranje jedne vlade. No nakon prelaska iz polupredsjedničkog u parlamentarni sustav, nismo imali premijera bez izbornog legitimiteta. Premijerka Jadranka Kosor bila je, nakon Sanaderova povlačenja, aklamacijom postavljena na mjesto predsjednice stranke, dobila je potporu u Saboru, pa je, premda je bila stranačka osoba, izabrana na izborima i imala ogromnih problema sa strankom koja ju je i postavila. Dakle, za Tihomira Oreškovića kao premijera bilo bi puno bolje da ima veću političku snagu, potvrđenu na izborima u demokratskom procesu. Ovako izgleda kao netko tko je doveden da provede ono što su se HDZ i Most dogovorili. To za demokraciju nije dobro, jer nije dobro to što budući premijer ne samo da nema neposredni politički legitimitet, nego vjerojatno ne poznaje baš dobro ni hrvatski zakonodavni okvir, sustav javne uprave, a ni politički sustav. On će biti posve ovisan o savjetnicima skoro za svaki korak koji se tiče mehanizma rada Vlade te cijele državne i javne uprave, a u političkom smislu, ovisan je o odlukama Karamarka i Petrova. Također, ne treba zaboraviti kako je jednako važno i tko će biti na nižim razinama u ministarstvima, tj. na mjestima zamjenika i pomoćnika ministara. Naime, već su u prošlosti na neke položaje u upravi bili dovođeni eksperti za određena područja, ali bi ih okružilo stranačkim ljudima i tretiralo ih se na neki način kao rasne pse koje se drži u kavezu i pušta van prema potrebi. Mislim da HDZ kao stranka koja ima prethodno iskustvo vladanja neće tek tako dozvoliti da ministarstva u potpunosti preuzmu nestranački eksperti, već će se potruditi da u cijelom sustavu državne uprave imaju mrežu svojih ljudi. Most je u tom pogledu slabiji partner i bit će zanimljivo pratiti kako će se nositi s tom situacijom.

Zbog dugotrajne gospodarske krize, ljudi su skloni reći kako je važno samo da budući premijer zna s novcem i da zna zaraditi. Vi ističete kako je javno-menadžerska dužnost (premijer) bitno drukčija od privatno-menadžerske dužnosti.
Ne znam kako ijedan političar može državi donijeti novac i kako država može zarađivati novac. Država može stvarati pretpostavke da bi gospodarstvo funkcioniralo i da bi ljudi mogli raditi, stvarati novu vrijednost i tako puniti proračun. Premijer ne može zarađivati novac za nas. Pozdravljam to što ima navodno znanje i ugled u financijskom sektoru i dobro je da je već krenuo u razgovore s vjerovnicima. Bilo bi sjajno da se zaduživanje države smanji na najmanju moguću mjeru. Ali za javno upravljanje važno jeda nas se uvjeri zbog čega je dobro za nas da se ide u tzv. bolne rezove i teške reforme. Svrha politike i državnika je ta da nadahnjuju, inspiriraju ljude te da uvjere, u pozitivnom smislu, kako žrtvovanje ima smisla jer postoji jasan cilj prema kojem idemo i da ćemo svi skupa živjeti bolje kad se do tog cilja stigne. Bojim se kako on i njegove namjere neće biti presudne nego HDZ i Most kao stvarni kontrolori političke moći. Također, već sam rekao kako je važno poznavati tehnologiju rada Vlade i Sabora te praktična pitanja funkcioniranja državne uprave i što sve vodeći ljudi u politici mogu, a što ne mogu. Funkcija vodstva u javnom sektoru po tim i nekim drugim obilježjima bitno je različita u odnosu na vodstvo u privatnom sektoru.

Očekujete li da će ojačati pozicija predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović?
Mislim da će biti pokušaja da se ide u tom smjeru, ali će predsjednica imati dosta problema jer HDZ-u odnosno HDZ-ovoj vladajućoj struji nije u interesu jačanje njezine pozicije jer bi ona mogla za pet ili deset godina, kad joj prestane predsjednički mandat, možda biti ozbiljan pretendent za preuzimanje vodeće uloge u stranci. To je nešto što bivši predsjednik Josipović nije uspio kapitalizirati, jer da je ostao u SDP-u, vjerojatno bi danas bio ozbiljan konkurent za predsjednika te stranke. Predsjednica se zalaže i za povećanje svojih ovlasti, a indikativno je i to da se sastala s mandatarom kako bi ga informirala o nekim svojim potezima. Ustav se ne može promijeniti bez dvotrećinske većine u Saboru, a čini mi se da ni SDP ni HDZ ne žele povećanje ovlasti predsjednika. Dakle, s formalne strane njezina se pozicija neće mijenjati, ali svaki predsjednik ima nešto što možemo nazvati snaga mikrofona, tj. mogućnost da nastupanjem u javnosti na neki način jača svoj politički položaj i to se ne smije tek tako podcjenjivati. Predsjednica i mandatar u istom su ideološkom bloku i vjerojatno će ona više komunicirati s budućom vladom nego što je to bilo u vrijeme vlade Zorana Milanovića. Ministar obrane u Vladu stiže iz njezina ureda i sigurno je kako ona neće biti bez utjecaja nadolazećem razdoblju.

Koja će biti pozicija Sabora, hoće li ona ojačati?
Neće. I dalje su najvažnije stranačke središnjice, stranke čvrsto kontroliraju zastupnike i oni vjerojatno neće samostalno djelovati. A ne smijemo zaboraviti da predsjednici HDZ-a i Mosta neće biti u Saboru, nego u Vladi. Sabor će vjerojatno i dalje ostati mjesto za dizanje ruku prilikom glasanja petkom. Iako, moguće je očekivati da će zastupnici Mosta u Saboru pokazivati veću inicijativu jer položaj predsjednika Mosta nije isti kao položaj predsjednika HDZ koji će vjerojatno nastaviti djelovati kao i dosad, stranački disciplinirano. Čini mi se da u Mostu ima više individualaca koji nisu vezani stranačkom stegom pa bi se od njih mogla očekivati neka inicijativa u Saboru.

Kako će se SDP snaći u opoziciji?
U SDP-u je očito već počelo čerupanje oko toga tko i kako će voditi stranku u narednom razdoblju. Po meni je dobro da se povremeno testira legitimitet vodećih ljudi u strankama i da njihovi lideri snose političku odgovornost za svoje rezultate. Ako Milanović i dalje ostane na čelu SDP-a, onda znamo u kojem će smjeru to ići budući da je najavio pakao HDZ-u u Saboru i da smo ga imali priliku gledati i slušati u protekle četiri godine. Ali ako na čelo te stranke dođe netko drugi onda zaista ne znamo što možemo očekivati. To će ovisiti ne samo o novom predsjedniku, nego i drugim osobama koje će biti izabrane na ključne položaje u toj stranci i njihovoj odluci da nastave dosadašnjim smjerom ili da traže novu strategiju djelovanja koja bi ih mogla ponovo dovesti na vlast.

Kakva su vaša predviđanja o životnom vijeku ove Vlade? Hoće li ona odraditi puni mandat?
Nezahvalno je to prognozirati. Mislim da će Most biti neugodan partner i da se tu može svašta očekivati, ali moramo znati da kad se jednom zasjedne na vlast, malo tko ju je spreman tek tako pustiti i od nje odustati. Očigledno je da u Mostu ima ljudi kojima funkcije nisu bitne, ali nisam siguran da su svi takvi. I oni su ljudi, krvavi ispod kože. Most ima dobru i jaku formalnu poziciju, pitanje je samo hoće li do kraja inzistirati na ispunjavanju svega onoga što su obećali – dio svojih birača, koji su htjeli da Most ne ide ni s HDZ-om ni s SDP-om su već razočarali.