Nova vlada Friedricha Merza, od prvog dana nakon stupanja na vlast u svibnju, ograničavanje nereguliranih migracija proglasila je jednim od glavnih prioriteta. Ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt preuzeo je ulogu inicijatora strožih zakona na nacionalnoj i razini EU-a koji bi omogućili brzo protjerivanje onih koji nemaju pravo na zaštitu.

Što je 'turbonaturalizacija' i zašto je žele ukinuti?

Nova demokršćansko-socijaldemokratska koalicija uključila je u svoj sporazum ukidanje ubrzanog procesa stjecanja njemačkog državljanstva – tzv. turbonaturalizacije – a koju je prethodna vlada (socijaldemokrati, Zeleni i liberali) uvela samo godinu prije. Prema tom zakonu, zahtjev za njemačko državljanstvo mogao se podnijeti nakon pet godina regularnog boravka u zemlji, umjesto dosadašnjih osam, piše DW.

Prethodna vlada vjerovala je da će olakšana naturalizacija privući potrebne stručnjake. Tako je, primjerice, ublažen zahtjev za poznavanjem njemačkog jezika za pripadnike prve generacije gastarbajtera, one koji do sada nisu mogli dobiti državljanstvo zbog jezične barijere.

No za Dobrindta je 'turbonaturalizacija' pogrešan put jer njemačka putovnica mora stajati na kraju, a ne na početku integracijskog procesa.

Podijeljena mišljenja

Winfried Kluth, predsjednik Savjetodavnog vijeća za integraciju i migraciju, smatra da je ovaj korak razuman jer 'se time ispravlja dojam da se njemačko državljanstvo može previše lako steći'.

S druge strane, Herbert Brücker, istraživač migracija s Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja, upozorava da bi povlačenje ove mjere moglo smanjiti poticaj za visokokvalificirane osobe da dođu u Njemačku.

Da bi netko postao kandidat za ubrzano državljanstvo nakon tri godine, traži se da dokaže posebno postignuće u integraciji na poslu, u školi ili volontiranjem, kao i da sam može financirati životni standard sebe i obitelji te da posjeduje višu razinu znanja njemačkog jezika. Za državljanstvo nakon pet godina zahtjevi su nešto blaži, ali i dalje konkretni – primjerice, sposobnost samostalnog pokrivanja troškova života.

Ukupni podaci o broju 'naturaliziranih' ljudi po ubrzanom postupku još nisu poznati. Iako je prošle godine zabilježen rekordan broj dodjela državljanstva, neke su pokrajine prijavile samo jednoznamenkast broj 'turbonaturalizacija', druge dvoznamenkasti, a jedino je Berlin zabilježio troznamenkasti broj. Ukupno gledano, udio posebno brzih naturalizacija vjerojatno je bio manji od jednog posto, no u posljednje vrijeme pojavila su se i izvješća o zloupotrebama dokazivanja znanja jezika, kao i o problemima prilikom procesa online podnošenja zahtjeva.

Reforma azila: Što se mijenja u Uniji i Njemačkoj?

Drugi ključan potez nove migracijske politike je reforma Zajedničkog europskog sustava azila (GEAS). Planirane promjene uključuju ujednačene postupke na vanjskim granicama EU-a (s mogućnošću direktnih deportacija), vraćanje tražitelja azila u sigurne treće zemlje te izmjene Dablinskog postupka kako bi se odgovornost za azil ravnomjernije raspodijelila među državama članicama.

U Njemačkoj je početkom rujna odobren nacrt zakona koji je pripremio ministar Dobrindt, a vlada želi pooštriti reformu novim mjerama.

Jedna od spornih tema je tzv. povezni element – ideja da migranti trebaju imati vezu s trećom zemljom u kojoj bi njihov zahtjev za azil mogao biti obrađen ili u koju bi trebali biti vraćeni. Taj uvjet, prema koalicijskom sporazumu, CDU, CSU i SPD žele ukinuti, a s time se slažu i druge članice EU-a.

Azilanti u zatvorenim centrima

Organizacije za ljudska prava upozoravaju da bi nove mjere mogle rezultirati de facto zatvorenim centrima, pa čak i za obitelji s djecom, a nacrt zakona predviđa mogućnost ograničenja slobode kretanja i potencijalna pritvaranja.

Što se pak tiče EU-a, Komisija je u svibnju predložila da povezanost tražitelja azila s trećom zemljom ne bude striktna obaveza. Suprotno tome, Dablinski sustav i novi sustav povrataka još uvijek su predmet rasprava u Parlamentu i Vijeću EU-a, s rokom za provedbu do lipnja 2026. godine.